coarse
coarse
coarse
coarse

Naslovnica arrow Novosti arrow Bleiburg bez hrvatske vojske?
Srijeda, 17 Siječanj 2018
 
 
Bleiburg bez hrvatske vojske? PDF Ispis E-mail
Autor: uznik   
Ponedjeljak, 16 Svibanj 2011

Bleiburg bez hrvatske vojske?

 

Došao je svibanj, a s njime i Hrvati na bleiburško polje. Tako se u subotu, 14.V.2011. na bleiburškom polju okupilo nekoliko tisuća Hrvata s namjerom obilježavanja 66. obljetnice jugoslavensko-komunističkog zločina nad Hrvatima odanima Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, a koji se dogodio u svibnju 1945. na bleiburškom polju i križnim putovima.

 

Piše: Trpimir Gudar

 

Kao i prošlih, i ove je godine sporno bilo nošenje ustaških obilježja, odnosno obilježja hrvatske vojske 1941-1945. godine. Dok su se komemoracije bleiburškim žrtvama za razdoblja komunističke Jugoslavije održavale pred malim brojem ljudi, većinom političkih emigranata, nakon 1990. stvar se mijenja. S osamostaljenjem socijalističke 'republike Hrvatske' i njezinim prihvaćanjem liberal-demokratskih vrijednosti (i umjerenog antikomunizma koji ide uz to), dolazi i do državnog pokroviteljstva nad bleiburškim komemoracijama. Uz veći broj ljudi koji od tada pohađa komemoracije, dolazi i do nekih promjena u organizaciji skupa. Prvenstveno, predstavnici sabora i vlade RH dobivaju svoje mjesto za govornicom. Nadalje, na bleiburškom se polju počinje s praksom vršenja rimokatoličke mise u trajanju od sat i pol, što do tada nije bila praksa. Dakle, Bleiburg od svehrvatskog nacionalnog skupa postaje vjersko-politička pozornica.

 

Jedino što od bleiburških komemoracije ostade dobro – okupljanje hrvatskih nacionalista odanih Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i slobodno isticanje te odanosti – sada se nastoji ograničiti, pa i prekinuti. Zabranjuju se ustaška obilježja. Suprotno onome što bi netko pomislio, ne zabranjuje ih austrijsko redarstvo. Ne, oni koji su u subotu 14.V.2011. zaustavljali Hrvate s ustaškim kapama i predstavljali im dvije opcije – izaći s prostora koje je u vlasništvu Počasnog Bleiburškog Voda ili skinuti sporna obilježja – bili su redari Počasnog Bleiburškog Voda. Dok su austrijski redarstvenici, stojeći pored, tvrdili da oni nemaju ništa protiv ustaških obilježja, koja da po zakonima Republike Austrije nisu zabranjena, istodobno su plaćenici PBV-a ljudima skidali obilježja ili ih tjerali da napuste zemljište PBV-a (izvan kojega, na austrijskom tlu dakle, sporna obilježja nisu zabranjena). Također, redari su zabranili unošenje na skup i zastave 'republike Hrvatske' sa slikama generala Gotovine i Markača te natpisom „Hrvatski Vitezovi“.

 

Postavlja se pitanje, po čijem se nalogu i zašto ovo radi? Odgovor na prvo pitanje vrlo je jednostavan: Bože Vukušić. Počasni Bleiburški Vod, nekad časna ustanova političke emigracije, već više je godina pod kontrolom bivšeg udbaša i kriminalca Bože Vukušića, povezivanog s napadima na bivše političke emigrante i uklanjanjem izvornog spomenika na Bleiburgu. On kao 'siva eminencija' PBV-a, glavni je organizator bleiburških komemoracija već nekoliko godina, a time i nalogodavac ovih sramotnih postupaka. S druge strane, naći razloge ovakvim postupcima, osim u karakteru i nastranim motivima navedene spodobe koja kontrolira PBV, nije tako jednostavno. Skori pristup RH u Europsku Uniju zasigurno nije razlog tomu, jer, kao što vidimo, sporna obilježja nisu tako 'sporna' za vlasti Republike Austrije kao članice EU. Pritisak vlasti RH također ne može biti razlogom jednostavno zato što bi isti, da ga ima, rezultirao ovakvim postupcima i prethodnih godina kada je na mjestu predsjednika RH bila osoba koja je daleko više bila fokusirana na borbu protiv ustaštva i hrvatskog nacionalizma. Odgovor na pitanje o razlozima ovakvih postupaka, dakle, ostaje još nerazjašnjen.

 

Čulo se kasnije, kao i prijašnjih godina od nekih umjerenjačina, da su osobe s ustaškim obilježjima većinom od medija ili tajnih centara moći plaćeni provokatori te da ih je – malo. Oni koji to govore, time jasno daju do znanja da na Bleiburgu nikada bili nisu. Bleiburško je polje svake  godine druge subote u mjesecu svibnju mjesto gdje 'sve vrvi' od ustaških obilježja i zasigurno je da nitko od osoba koje ih nose nije plaćen od medija ili 'tajnih centara moći'. Ako je tim pojedincima, koji tvrde takve bedastoće, na umu da hrvatski nacionalist mora biti plaćen od nekoga eda bi nosio obilježja časnog Ustaškog Pokreta i hrvatske vojske 1941.-1945., to više govori o tim pojedincima, nego o osobi koja ih nosi.

 

Na kraju, što reći za ovakvu komemoraciju bleiburškim žrtvama, koje u najvećem broju bijahu pripadnici hrvatske vojske – domobrani i ustaše? U sjeni godine u kojoj proslavismo jubilarnu obljetnicu osnutka Nezavisne Države Hrvatske i početka rata za obranu te Države, godine kada ćemo proslaviti jubilarne obljetnice početka Domovinskog rata, godine koja će biti upamćena po sramotnim presudama hrvatskim generalima Markaču i Gotovini, dakle u sjeni godine koja je obilježena Vojskom – zabranjuju se obilježja junačke hrvatske vojske. Bleiburg se time – baš kao i prijašnjim pokušajem izmjene natpisa na bleiburškom spomeniku – nastoji učiniti mjestom stradanja samo civila, nastoji ga se 'civilizirati'. Za Vukušića i njegovu družinu, stradala vojska na Bleiburgu i križnim putevima nije bitna; ona je njima uteg koji ih priječi da od Bleiburga naprave „hrvatski holokaust“, odnosno mit o hrvatskim civilima koji su, eto, nevini poubijani od komunista. Ali, Bleiburg to nije, i nikada ne će biti. Bleiburg je simbol stradanja prvenstveno hrvatske Vojske, a zatim i ostalih koji nisu bili spremni izdati svoje, koji su ostali odani Nezavisnoj Državi Hrvatskoj! Neki ljudi tu tragediju, i obilježja koja ju predstavljaju, nikada ne će moći shvatiti…

Komentari
Traži
Samo registrirani korisnici mogu pisati komentare!

3.25 Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."

 
« Prethodna   Sljedeća »
Tražilica
Tko je Online
cestitka2014.jpg
  paveli_knjiga_mala.jpg















apartmentsmurter3.jpg












 
  

www.liberohosting.com

LiberoHosting za profesionalce i amatere

 
Top! Top!