coarse
coarse
coarse
coarse

Naslovnica arrow Politika arrow HORDA RASTROŠNIH PARAZITA
Ponedjeljak, 16 Srpanj 2018
 
 
HORDA RASTROŠNIH PARAZITA PDF Ispis E-mail
Autor: uznik   
Ponedjeljak, 29 Studeni 2010

Dr. sc. Stjepan Murgić

Stanična 9

52460 Buje - HR

Tel: +385 (0)52 772 654

Mob: +385 (0)99 736 8917

e-mail: Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript

 

Buje, 04.09.2010.g.

 

 

 


 „Mi predstavljamo neodgovornu, rastrošnu hordu parazita

ovisnu o dobroj volji i toleranciji organiziranih društava?“

 

 

Svako ozbiljnije ekonomsko promišljanje stanja neke ekonomije mora poći od analize faktora proizvodnje a to su: (1) zemlja, (2) rad i (3) kapital. U najkraćim crtama…

 

(1) U Hrvatskoj je zemlja u vlasništvu države i privatnih osoba. Stanje je takvo da se zemlja rasprodaje strancima s tendencijom da će uskoro biti rasprodana i privatna i državna zemlja, te će izvorni vlasnici „Hrvati“ uskoro postati bezzemljaši u vlastitoj domovini. Ako se ne promjeni tekuća državna politika?

 

(2) Hrvatska radna snaga ima dobre radne navike i radnu kulturu, ali je neobrazovana. Time ona ne može predstavljati ozbiljniji faktor konkurentnosti gospodarstva, bez obzira na cijenu radene snage.

 

(3) Hrvatska nema kapitala i u situaciji je stalnog zaduživanja. Jedan od razloga takvog stanja je i činjenica da je u posljednjih 20 godina u Hrvatskoj intenzivno nazočan tzv. „spekulativni kapital“. Takav kapital se rukovodi logikom visokih profita i kratkoročnih ciljeva. Konkretno to znači „zaradi brzo, što više možeš, i bježi van“. Istom logikom se rukovodi i politička oligarhija na vlasti. Jedina šansa da se ovaj trend zaustavi je radikalna promjena vlasti i državne politike.

 

Zahvaljujući makro projektu „Rijeka“, sada se po prvi put od osamostaljenja, nalazimo u prilici da privučemo u Hrvatsku „realni kapital“ koji svoje povrate očekuje u periodima od 20 do 30 pa i 40 godina. Za takav podhvat Hrvatska mora biti spremna, odnosno, mora biti uređena država koja garantira dugoročnu stabilnost i ukupnu društvenu efikasnost, kao osnovni preduvjet povrata dugoročnih plasmana. Sasvim je svejedno jeli kapital USA, EU, izraelski, kineski, araspki ili hrvatski - hrvatska država mora izgraditi institucionalni okvir koji garantira gore navedene zahtjeve i efikasne mehanizme konktrole ekonomskih procesa dogoročno.

 

Temeljni društveni konflikt je konflikt oko raspodjele akumulacije između rada i kapitala.

Treći faktor koji  indirektno participira u akumulaciji  je država, odnosno, birokratski aparat.

 

Ovo je uočila ekonomska prakseologija istovremeno s uočenim temeljnim defektom demokratskog modela društva, a to je partitokracija. Naime, političke stranke su predstavnici određenih interesnih skupina koje su manjina u odnosu na ukupno biračko tijelo. Parcijalni interesi manjinske skupine na vlasti su uvijek iznad interesa većine kojom vladaju. Za svaku političku stranku prirodan temeljni cilj je osvajanje vlasti i ostanak na vlasti. Taj cilj određuje i vremenski okvir promišljanja i aktivnosti svake političke stranke a to je četri godine, onoloko koliko traje mandat. Za stranku nije prirodno da promišlja dugoročni i strateški razvoj. BDP može biti ili + ili -, oni će svoje potrebe namiriti iz budžeta. Zato je za stranke karakterističan „voluntarizam“ kod donošenja odluka. Dio akumulacije koji direktno kontroliraju troši se ne racionalno i vrši se stalni pritisak na povećanje udjela u raspolaganju akumulacijom.

 

Ovaj defekt demokratskog sustava iznjedrio je ideju „civilnog društva“ kao subkoncepta demokracije koji treba osigurati heterogene intrese „većine“. „Civilno društvo“ ostaje „mrtvo slovo na papiru“, „ideologija“ ako nije reguliran status faktora proizvodnje: rada i kapitala koji jedini imaju imanentni interes za dugoročnim, strateškim planiranjem. To su riješili Nizozemci 1950 godine, kada su izgradili model i ozakonili SER instutut (tako ga zovu, a direktni prijevod je „socijalno-ekonomsko vijeće“). Ovaj model forsiraju institucije OUN ali ga političke oligarhije tranzicijskih i nerazvijenih zemalja vješto izbjegavaju formalnim osnivanjem tzv. „socijalno-ekonomskih vijeća“, kao npr. u Hrvatskoj.

 

Ukratko o SER institutu  

To je nezavisan Institut u kojem radi oko 140 znanstvenika (većinom) i administrativnog osoblja. Financiraju ga nizozemske gospodarske komore. SER je povezan sa svim znanstvenim institucijama u zemlji i sličnim organizacijama u inozemstvu.

 

SER Institutom aktivno upravlja tijelo od 33 člana od kojih

-         11 članova biraju sindikalne organizacije,

-         11 članova biraju udruge poslodavaca, a

-         11  članova su ljudi od autoriteta i znanja koje imenuje nizozemska Kraljica.

Članovi Vlade i parlamenta mogu nazočiti sastancima ovog tijela i postavljati pitanja ali nemaju pravo glasa niti odlučivanja.

 

SER je savjetodavna institucija Vlade i Parlamenta s ogromnim utjecajem na javnost. U SER-u se izrađuju dugoročni, starteški planovi razvoja Nizozemske koji idu u Parlament na usvajanje. Tako definirani planovi s jasnim ciljevima i kriterijima su obvezujući za svaku Vladu i instrument kontrole ponašanja Vlada, ali i Parlamenta. Svi prijedlozi zakona prolaze kroz SER gdje ih stručni timovi usklađuju s postojećim zakonskim okvirom. SER permanentno opskrbljuje Vladu i Parlament stručno pripremljenim informacijama za donošenje kvalitetnih  odluka. Tako je mogućnost eskaliranja „političkog voluntarizma“ svedena na minimum.

 

Kroz ovu instituciju rad i kapital permanentnu usklađuju svoje interes u okviru dugoročnih programa razvoja koje su zajednički usvojili. Ako neka Vlada želi izaći iz zadatih okvira, pa čak ako je to i Parlament, SER institut se obraća javnosti i novi izbori su neminovni. Samo sa ovako uređenim sustavom jedna zemlja može steći neograničeno povjerenje međunarodnih financijskih institucija, a rad (radnici = narod) dugoročno osigurati vlastiti interes i egzistenciju. Npr. kada je netko čuo za štrajk u Nizozemskoj? Ako se i dogodi, tu i tamo, to je u pravilu u državnom sektoru. Pored toga,bez ovakve transparentne poluge je ne moguće obuzdati rastuću korupciju u društvu.

 

Sve dok politika terorizira faktore proizvodnje: RAD i KAPITAL, nema sreće.

 

Makro-projekt „Rijeka“ je pravi trenutak za osnivanje Banke s „nacionalnim predznakom“. Ovaj međunarodni projekt za realizaciju treba oko 56 milijardi eura, i donosi direktno oko 30.000 radnih mjesta. EU je osigurala kapital za ovaj projekt (HR - Rijeka cca 50 milijardi,  Kopar i Trst 20 milijardi eura).

Iseljena Hrvatska, prema nekim procjenama, raspolaže sa 730 milijardi dolara kapitala. Ukoliko želimo usmjeriti dio tog novca prema Hrvatskoj, a projekt „Rijeka“je prava prilika, nužno je osnovati banku s nacionalnim predznakom ili neku postojeću banku restrukturirati i strateški redefinirati. Ne vidim nikakve prepreke niti razloga da hrvati sami ne financiraju najveći dio Makro-projekta „Rijeka“.

 

Sapienti sat!

 

 

 

                                                                                              Dr.sc. Stjepan Murgić   

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Komentari
Traži
Samo registrirani korisnici mogu pisati komentare!

3.25 Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."

 
« Prethodna   Sljedeća »
Tražilica
Tko je Online
Gostiju online: 5
Korisnika online: 1
  • tshetlarbene
cestitka2014.jpg
  paveli_knjiga_mala.jpg















apartmentsmurter3.jpg












 
  

www.liberohosting.com

LiberoHosting za profesionalce i amatere

 
Top! Top!