coarse
coarse
coarse
coarse

Naslovnica arrow Politika arrow HRVATSKI NACIONALIZAM I BOSANSKO-HERCEGOVAýKI MUSLIMANI
Četvrtak, 26 Travanj 2018
 
 
HRVATSKI NACIONALIZAM I BOSANSKO-HERCEGOVAýKI MUSLIMANI PDF Ispis E-mail
Autor: uznik   
Nedjelja, 28 Studeni 2010
STRANKA HRVATSKOG PRAVA

HRVATSKI NACIONALIZAM I

BOSANSKO-HERCEGOVAČKI

MUSLIMANI


Jer hrvatskog jezika šum
 Može da goji,
 Može da spoji Istok i zapad,
 pjesmu i um. Safvet-beg Bašagić

 Politi�ki ispit savjesti Dnevna politika, a jo� vi�e obrana na�e jo� nedovoljno osigurane i u�vr��ene slobode i dr�avne nezavisnosti od nasrtaja me�unarodnih sredi�ta mo�i, toliko nas zaokupljaju da �esto zaboravljamo da je potreban povremeni povratak na bitne odrednice hrvatskog narodnog �ivota. Nije samo grijeh isklju�ivo se baviti teorijom u na�em javnom djelovanju, odvojiti ga od dnevnog �ivota i njegovih konkretnih zbivanja, nego je isto takav grijeh zbog dnevne politike zanemariti trajne temelje na�eg narodnog �ivota. Ne �elim time kritizirati samo druge, nego te misli slu�e i meni kao podsjetnik da ni najbolje utemeljene kritike javnih zbivanja nisu korisne ako povremeno ne zastanemo da bismo pogledali, nismo li se odvi�e udaljili od svojih temelja kad smo se stalno bavili konkretnim politi�kim djelatnostima. Ova je godina za nas, hrvatske republikance, poseban podsjetnik da bismo izvr�ili, ili obnovili, politi�ki ispit savjesti, budu�i da se 9. sije�nja 2001. navr�ilo pedeset godina otkad je u dijaspori osnovana Hrvatska republikanska zajednica. A u listopadu ove godine navr�it �e se pedeset godina neprekinutog izla�enja njenog slu�benog glasila, tromjese�nika Republika Hrvatska, u kojemu smo tijekom pola stolje�a ra��lanjivali hrvatska politi�ka pitanja. Osim dnevnopoliti�kih sastavaka i suvremenih bilje�aka, povremeno smo donosili ve�e politi�ke eseje, me�u kojima je zacijelo najbolji i najva�niji onaj pod naslovom "Povijest se ne bri�e" u prvom broju na�eg �asopisa. U njemu je osniva� i prvi predsjednik Hrvatske republikanske stranke, prof. Ivan Or�ani�, ra��lanjivao pad prve hrvatske dr�ave u novom vijeku, branio je njenu uspostavu u te�kim ratnim danima i pru�ao je prve obrise za nastavak osloboditeljske djelatnosti u poratnim godinama, u novom stanju u Europi, kad se Hrvatska nalazila u nadiru svoga nacionalnog �ivota. Redali su se politi�ki eseji koje su u po�etnom razdoblju uglavnom pisali prvi predsjednik stranke, Ivan Or�ani�, i prvi urednik �asopisa, njegov mla�i brat Ante Or�ani�. Postupno se �irio krug suradnika i njihova tematika, te je opus svih suradnika kao cjelina obuhvatio znatne vidove hrvatske borbe i pogleda na razli�ite teme hrvatskog javnog �ivota, s jasno izra�enim ciljem iza�i iz defenzive i prirediti racionalni program za budu�nost bez robovanja pro�losti, ali i bez prekida s njom. 2. Nacionalna integracija hrvatskog naroda Ne namjeravam pisati povijest �asopisa Republika Hrvatska, nego �u se ograni�iti na jednu temu koja je po svojoj slo�enosti i zbog premo�nih stranih uplitanja, ali i zbog na�ih hrvatskih slabosti i proma�aja, danas dalja od mogu�ih optimalnih rje�enja nego �to je bila za vrijeme Nezavisne Dr�ave Hrvastske i u ve�em dijelu politi�kih razmatranja u dijaspori do 1990., prije uspostave druge hrvatske dr�ave, Republike Hrvatske. Radi se o Bosni i Hercegovini koju mi, hrvatski nacionalisti, uvijek smatramo dijelom hrvatskog narodnog podru�ja bez obzira na postoje�e ustavne, dr�avno-politi�ke i me�unarodne pote�ko�e. Na�e zanimanje nije ni novo ni prolazno. Uklju�eno je u u bitan dio hrvatskog politi�kog i nacionalnog razmi�ljanja i preuzeli smo ga od dr. Ante Star�evi�a i njegovih prava�a. Po�ev�i s Antom Star�evi�em, hrvatska je politika nau�ila dijeliti vjeru od narodnosti, �ime je postavila temelje za ispravno shva�enu suvremenu, vjerski neutralnu dr�avu isto kao i za ispravno shva�ene, politi�ki nevezane vjerske zajednice. Star�evi�anstvo je, kao protusnaga Strossmayerovu jugoslavenskom klerikalizmu, udarilo temelje nacionalnoj integraciji hrvatskog naroda i po�elo je lije�iti rane koje su razdirale hrvatsko narodno tijelo zbog vi�estoljetnih ratova izme�u krsta i polumjeseca. Nije stoga nikakvo �udo da su prvi nacionalno-politi�ki svjesni muslimanski Hrvati bili skoro listom prava�i, jer su u prava�tvu osjetili mogu�nost nacionalnog izra�avanja bez opasnosti vjerskog prozelitizma sa strane katolika, �to nije bio slu�aj s jugoslavenstvom biskupa Strossmayera, koji je �elio pomo�i narodnosti izgraditi most izme�u Isto�ne i Zapadne Crkve. Prava�tvo je svojim odvajanjem vjere od narodnosti otvorilo vrata i pravoslavnom pu�anstvu Hrvatske da se politi�ki integrira u hrvatski javni �ivot, �to bi uspjelo da Austrija u svojoj polovici (kasnije uz otvorenu potporu talijanskih iredentista) i Ma�arska u svojoj nisu djelatno pomagale posrbljivanju pravoslavnog pu�anstva, jer su u tome vidjele u�inkovito sredstvo za slabljenje osloboditeljskih poriva Hrvatske. Ni Antun ni Stjepan Radi� nikada nisu napustili Star�evi�ev temeljni stav da su bosansko-hercegova�ki muslimani dio hrvatskog naroda i Bosna dio Hrvatske. Va�no je utvrditi da ni Star�evi� ni Radi� nisu svojatali Bosnu i Hercegovinu kao podru�je, nego da su u prvi red stavljali narod u tim pokrajinama, a jedinstvo u etni�kom smislu potkrepljivali su povijesnim i dr�avnopravnim argumentima. Star�evi�, dakle, nije "osvajao" Bosnu, nego je kao prvi, nakon dugog razdoblja nerazumijevanja izme�u Hrvata obiju vjera prihva�ao hrvatske muslimane kao jednake, kao dio hrvatskog naroda. Po�tivanje bosansko-hercegova�ke posebnosti bilo je uvijek prisutno u hrvatskom politi�kom �ivotu, pa i onda kad su prilike bile nepovoljne i kad se odvajanje Hrvatske od Jugoslavije nije smjelo javno zastupati. Kad je dr. Vladko Ma�ek dne. 4. i 5. sije�nja 1929. bio prvi puta nakon smrti Stjepana Radi�a primljen u audijenciju kod kralja Aleksandra Kara�or�evi�a, iznio mu je svoje "gledi�te da se kriza mo�e rije�iti samo temeljnim preure�enjem dr�ave, na bazi dr�avno-historijskih teritorija (Slovenija, Hrvatska, Srbija, Vojvodina, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Makedonija)" (citirano po Kazimiru Katalini�u, RH br. 166, str. 28-29). U jo� te�im prilikama, dr. D�aferbeg Kulenovi�, novi predsjednik Jugoslavenske muslimanske organizacije, ve�inske politi�ke strukture bosanskohercegova�kih muslimana, koji je bio izraziti hrvatski nacionalist i kasnije potpredsjednik vlade Nezavisne Dr�ave Hrvatske, javno je zahtijevao u studenom 1939. oblikovanje Bosne i Hercegovine u njihovim povijesnim granicama kao posebne, �etvrte jedinice uz ve� postoje�u Banovinu Hrvatsku i uz planiranu slovensku i srpsku jedinicu (u citatu iz prethodnog odsjeka). Na suprotnom ekstremu hrvatskog politi�kog spektra, dr. Franjo Tu�man, tada ve� politi�ki disident u Jugoslaviji, u svojoj knjizi "Nacionalno pitanje u suvremenoj Europi", izdanoj u dijaspori 1981. u knji�nici Hrvatske revije, kritizira avnojsko rje�enje koje odvaja Bosnu-Hercegovinu od Hrvatske: "Ako su kod uklju�ivanja u Srbiju Vojvodine, u kojoj postoji ve�a raznolikost stanovni�tva, po�tivani narodnosno-politi�ki i gospodarski razlozi, a kod uklju�ivanja Kosova, na kojemu je srpsko crnogorsko pu�anstvo u manjinskom odnosu prema daleko brojnijoj ve�ini albanskog pu�anstva; a isto tako i kod podjele Sand�aka, u kojemu je ve�ina pu�anstva muslimanska, po�tivani povijesni razlozi, onda su svi ti razlozi u slu�aju Bosne i Hercegovine u ne manjoj mjeri govorili, da bi bilo u interesu ne samo Hrvatske nego i BiH, pa prema tome i cijele ju�no-slavenske zajednice, da su Bosna i Hercegovina u�le u sastav Hrvatske federalne dr�ave." U onim prilikama, to je bilo maksimum do kojega je dr. Tu�man mogao i�i. 3. Kriza Jugoslavije i aktualizacija na�eg programa u dijaspori Promjene u SFRJ i po�etak velike krize u njoj, koja se nazirala ve� 1986., navele su me da se posvetim aktualizaciji politi�kog programa Hrvatske republikanske stranke, tada u dijaspori, koji je bio nepromijenjen od 1950. kad je stranka osnovana. Posebnu sam pa�nju posvetio pitanju bosansko-hercegova�kih muslimana kao vjersko-politi�ke zajednice koju je Titova Jugoslavija strogo odijelila od hrvatskog naroda u S.R.Hrvatskoj i u kojoj je nastojala uni�titi svaki trag hrvatske pro�losti. Dubinu i o�trinu komunisti�kog uni�tavanja hrvatske pro�losti u Bosni i Hercegovini dobro je ilustrirao dr. Esad �imi� jednom sli�icom iz svog �a�kog razdoblja pedesetih godina u Mostaru u razgovoru objavljenom sa �eljkom Buzovom (FOKUS 4.VI.2001.): "Nikada nisu (vlast i partija, moj umetak) mogli razumjeti moje nacionalno hrvatsko opredjeljenje -sje�a se Esad �imi�. - Jo� sam u gimnaziji na skojevskom sastanku morao odgovarati kako to da sam se jedini od osamnaest muslimanskih omladinaca iskazao kao Hrvat, a svi ostali kao Srbi. Sre�om sam uvijek bio brz na jeziku, pa sam se sna�ao: >>I drug Tito je Hrvat!<< - To ih je zbunilo, nisu mi mogli ni�ta." Ovaj se sustav postupno mijenjao, ali u biti se nije popravljao. �tovi�e, vremenom je postojao sve vi�e nepodno�ljiv te je zato u pozivu upravljenom stranoj i doma�oj javnosti u sije�nju 1988. na engleskom i hrvatskom jeziku (pod naslovom "Treba podijeliti Jugoslaviju - Treba odstraniti nered") Hrvatska republikanska stranka posvetila odnosu Hrvatske prema Bosni i Hercegovini i prema njenom pu�anstvu to�ku tri, koja glasi: "Hrvatsku treba organizirati kao saveznu dr�avu s dvije autonomne jedinice: sada�nja Republika Hrvatska i sada�nja Republika Bosna i Hercegovina. Unato� njihovom istovjetnom, hrvatskom narodnom podrijetlu, radi povijesnih zbivanja ova su dva dijela Hrvatske poprimila razli�ite obi�aje. Sada�nja Republika Hrvatska bila je dugo vremena pod utjecajem Italije, Ma�arske i Austrije, dok je Republika Bosna oblikovana kroz �etiri stolje�a pod sna�nim isto�nim, muslimanskim utjecajem u okviru Otomanskog Carstva. Tako je jedna polovica Hrvatske �ivjela pod prete�no katoli�kim vladama, dok su u drugoj polovici vladali muslimani. Prema tome, treba sa�uvati obje tradicije i omogu�iti im slobodno su�ivljavanje u okviru zajedni�ke savezne dr�ave." Ovaj prijedlog sadr�ava dva bitna vida. Jedan je stvaranje hrvatske dr�ave na cijelom hrvatskom povijesnom podru�ju, a drugi je osiguravanje kulturnih i vjerskih tradicija koje su se posebno razvijale u obje polovice Hrvatske, isto�noj prete�no muslimanskoj i zapadnoj prete�no katoli�koj. Iz vlastitog iskustva dobro sam poznavao stavove i odnose hrvatskih nacionalista prema Hrvatima muslimanima, od kojih su neki, kasnije veoma poznati, kao na primjer Muhamed Had�ijahi� i Halid �au�evi�, bili s nama u Sveu�ili�nom pododboru Matice hrvatske u Zagrebu, a drugi u Hrvatskom akademskom dru�tvu "August �enoa", najborbenijem nacionalisti�kom sredi�tu na sveu�ili�tu u razdoblju 1941. godine. Bilo je dosta bosanskohercegova�kih muslimana me�u komunistima, ali, koliko je meni poznato, na zagreba�kom sveu�ili�tu nije bilo Srba muslimana. Moje zanimanje za tu temu nije prestalo ni kad sam do�ao u Argentinu i pristupio Hrvatskoj republikanskoj stranci. O toj sam temi odr�ao 1965. ili 1966. predavanje na skupu hrvatskih katoli�kih sveu�ili�taraca koji je vodio o. Bonifacije Perovi�. Kasnije sam to predavanje ne�to popunio i dotjerao te je ono objavljeno kao �lanak pod naslovom "Geopoliti�ki i kulturni smje�taj Hrvatske" u broju 73 (god. 1968.) �asopisa Republika Hrvatska. Ovo poznavanje teme poslu�ilo mi je kao putokaz kad sam pripravljao navedenu to�ku 3 na�ega poziva javnosti od sije�nja 1988. Iz moje navedene ra��lambe navest �u samo zaklju�ak: "Iako je, dakle, glavnina Hrvatske orijentirana prema zapadnoj kulturi i razvila se pod njenim utjecajem, sama perifernost dovela je do toga da taj kulturni krug nije mogao biti apsolutnog reda u Hrvatskoj, nego da je morao poprimiti dosta i od isto�nokr��anskog i jo� vi�e od muslimanskog, arapsko-sirijsko-perzijskog kulturnog kruga, tako da danas imamo u Hrvatskoj utjecaje svih triju sredozemnih kulturnih krugova, u razli�itom omjeru u razli�nim pokrajinama, ali uvijek i svagdje prisutnih. Spojeni s hrvatskim partikularizmom kao posljedicom oblika tla i stranih ekspanzija, ovi razli�iti kulturni utjecaji slabe hrvatsku koheziju, te je samo bitna jedinstvenost hrvatskog naroda i hrvatskog podru�ja uspjela odr�ati hrvatsko ime i hrvatsku svijest unato� tolikih utjecaja. Ali ma koliko ova kulturna raznolikost mo�e biti �tetna u dana�njim prilikama, na dulji rok predstavlja izvanredno bogatstvo, jer u ukr�tavanju razli�nih kulturnih sfera, ukoliko postoji zajedni�ki narodni supstrat, le�i mogu�nost velikog napretka. Sinteze su sjeme novih spoznaja i novih snaga, tako da bi hrvatsko podru�je, toliko raznoliko po stranim utjecajima, toliko raznoliko po raznim kulturnim sferama, jednom oslobo�eno stranih pritisaka u svojoj raznolikosti moglo procvasti do neslu�enog kulturnog napretka. 4. Muslimani, bitni �imbenik u odnosima izme�u Bosne i Hrvatske Pripremaju�i to�ku 3. o odnosu budu�e nezavisne Hrvatske prema Hrvatima muslimanima, shvatio sam da iznad povijesnih, pravnih i zemljopisnih argumenata stoji ljudski �imbenik. Taj je �imbenik dobro formuliran u spisima dr. Ferida Karihmana koji je od 1971. bio glavni govornik Hrvata muslimana u Hrvatskoj reviji. Karihman je taj ljudski problem sa�eo u zaklju�ku svog priloga "Muslimani hrvatskog jezika i koljena" (u knjizi "Hrvatski razgovori o slobodi", izvje��e s drugog simpozija Hrvatske revije u srpnju 1971., Munchen-Barcelona 1972.): "Posebno apeliram na hrvatske nacionaliste, kako katolike tako i muslimane, da ne budu ekskluzivni te da imaju razumijevanja za kompleksnost i delikatnost psihe ve�ine Muslimana, posebno pod postoje�im okolnostima u Herceg-Bosni, gdje se mora velikosrpstva jo� uvijek najte�e osje�a. Isto tako, vrijeme je da hrvatski emigrantski tisak usvoji pisanje rije�i Musliman s velikim po�etnim slovom, kad se radi o muslimanskom �ivlju Herceg-Bosne i Sand�aka i da tako ne bude vremenski zaostajao za uvedenom praksom u domovini." Pi�u�i uglavnom o kulturnim temama, i pogotovo knji�evne prikaze, Karihman napu�ta hladni razumski pristup i ra��lanjuje osje�aje muslimanskog pu�anstva Bosne i Hercegovine, koje je unato� vjerskoj istovjetnosti s albanskim pu�anstvom politi�ki i po svim kulturnim izra�ajima veoma daleko od njih. U eseju "Hrvatski knji�evnici muslimani" (Hrvatska revija br. 4(80) , 1970.) osvr�e se na jednog od najboljih bosanskih muslimanskih pisaca u razdoblju dok je SFRJ silom nametala bosanskohercegova�kim muslimanima nacionalnu neopredjeljenost, dakle politiku uni�tavanja nacionalne osobnosti, te ka�e: "Zato uz vlastitu neopredjeljenost, Me�a Selimovi� u svom izvrsnom romanu >>Dervi� i smrt<< zdvaja nad �alosnom sudbinom svih neopredjeljenih muslimana, kojoj je uzrok upravo ta pesimisti�ka neopredjeljenost, neopredjeljenost i zbrkanost, nepoznavanje sama sebe i vlastite pro�losti: "-�to smo onda mi? Lude? Nesre�nici? -Najzamr�eniji ljudi na svijetu. Ni s kim istorija nije napravila takvu �alu kao s nama. Do ju�e smo bili ono �to danas �elimo da zaboravimo. Ali nismo postali ni ne�to drugo. Stali smo na pola puta, zabezeknuti . Ne mo�emo vi�e nikud. Otrgnuti smo, a nismo prihva�eni. Kao rukavac �to ga je bujica odvojila od majke rijeke, i nema vi�e toka ni u��a, suvi�e malen da bude jezero, suvi�e velik da ga zemlja upije. S nejasnim osje�ajem stida zbog porijekla, i krivice zbog odpadni�tva, ne�emo da gledamo unazad, a nemamo kud da gledamo unaprijed, za�to zadr�avamo vrijeme, u strahu od ma kakvog rje�enja. Preziru nas i bra�a i do�ljaci, a mi se branimo ponosom i mr�njom. Htjeli smo da se sa�uvamo, a tako smo izgubili, da vi�e ne znamo ni �ta smo. Nesre�a je �to smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i ne�emo iz nje." No bosanskohercegova�ki muslimani, nastavlja Karihman, koji smo prebrodili kompleks i zdvojnost mrtvog >>rukavca majke rijeke<<, imamo druga�iji, pozitivisti�ki pogled na na�u islamsku zajednicu. -�to smo onda mi? Ono, �to su nam bili djedovi, koljenom HRVATI! -Ne najzamr�eniji ljudi na svijetu, nego oni, koji sudbini povijesti ravno gledamo u o�i. Ono, �to smo bili ju�er, ne smijemo zaboraviti, to je na�a povijest i iz toga moramo nau�iti. Mi ne trebamo postati ne�to drugo, nego tek na�i sami sebe. Ne smijemo stati na pola puta, niti zabezeknuti �ekati na�e rje�enje. Mi moramo biti s onima, koji kao prava bra�a �ekaju. Nismo otrgnuti i bit �emo uvijek prihva�eni, ali moramo i prihvatiti. Ne kao odvojeni rukavac majke rijeke, nego kao sna�ni pritok, dovoljno velik da dopuni hrvatsko jezero, koje zemlja ne mo�e upiti.. S jasnim osje�ajem hrvatskog porijekla, bez stida i krivice bilo kakova otpadni�tva, gledajmo ponosno unatrag i smjelo unaprijed, ne zadr�avaju�i vrijeme i bez ikakvog straha u prirodni, hrvatski ishod na�eg nacionalnog rje�enja. Bra�a nas ne preziru, a do�ljaci �e nas prestati prezirati u na�em mu�kom, odlu�nom nastupu. Htjeli smo i moramo se sa�uvati, ali samo znaju�i ono �to jesmo. Vrijeme je, da prestane biti toliko nacionalnih bespolnika me�u nama." I u nastavku ove teme, Karihman upozorava u jednoj bilje�ci u Hrvatskoj reviji (sv. 1/93, god. 1974. ) da "moramo sprije�iti da te ljude (zbunjene, jo� neopredjeljene) na�i neprijatelji stave pred zlobnu i zbunjuju�u alternativu: ili drugorazredni muslimani unutar jedne od postoje�ih nacija, ili ravnopravni Muslimani u smislu nacionalne posebnosti. Na ovo mi mo�emo imati samo jedan odgovor: ravnopravni Muslimani u smislu zaokru�ene (etnolo�ko - etnografske) cjeline sa svojim vjerskim i dru�tvenim specifi�nostima za�ti�enim unutar hrvatske nacije." Spremaju�i, dakle, aktualizirani program Hrvatske republikanske stranke, koji kao takav mora biti kratak i sa�et, shvatio sam da je za prihva�anje takva programa potreban �iri okvir i osje�ajni elementi koji �e mu otvarati vrata (i srca) u narodu. Uvidio sam da programu trebaju simboli, a u�inkoviti simboli mogu biti upravo pjesni�ki izra�aji. Dr. Ferid Karihman kitica njegove pjesme "Hrvobo�nja�ki ni�ani" (u Hrvatskoj reviji, sv.3(119), 1980.) gdje ni�an bez natpisa (nijemi nadgrobni spomenik) govori: Kam �to sam biljeg davnog mo�da Tvoga pretka bo�nja�koga, jo� mnoga stolje�a tvrdo �u stajat i makar i nijem mo�i �u dokazat da ljudi muslimskog roda koljena, stabla i poroda posebna su plama nekad davno rasplamsana zasad �askom zapretana hrvatskog Islama. Budu�i da nisam imao nikakvih veza s Karihmanom, niti sam imao njegovu adresu, poslao sam 19. velja�e 1987. prof. Vinku Nikoli�u pismo koje ovdje prenosim: "Dragi Vinko! Mislim da Ti je poznato da mi izdajemo letke nazvane "Domovinsko izdanje" (tj. Republike Hrvatske), u kojima donosimo, osim skra�enih i smanjenih �lanaka iz RH i drugi materijal rodoljubno-pobudnog zna�aja. Tako smo donosili i pojedine rodoljubne pjesme, a me�u ostalima donijeli smo u dva navrata, u brojevima posve�enim Bosni, "Baladum o sru�enim minaretima" Ferida Karihmana. Spremaju�i novo Domovinsko izdanje kao i novu magnetofonsku kasetu za domovinu, �eljeli bismo donijeti jednu pjesmu u �ast zagreba�kog muftije Ismet eff. Mufti�a, koga su partizani 1945. objesili na vratima zagreba�ke d�amije. Ne znam da li se ijedan pjesnik toga sjetio, pa Te zato molim da po�alje� gosp. Feridu Karihmanu prilo�eni list u kojemu ga molim za takvu pjesmu. Osim toga �eljeli bismo donijeti u takvom izdanju (i pogotovo na magnetofonskoj vrpci) jednu Tvoju noviju pjesmu rodoljubnog zna�aja, posve�enu hrvatskoj mlade�i koja se u domovini bori da odr�i i oja�a plamen hrvatskog rodoljublja i �esto za to �rtvuje svoju slobodu, svoju karijeru i svoje zdravlje. Toj mlade�i, koja s veoma malo pomo�i i jedva poznavaju�i borbu svojih o�eva od prije pedeset godina (kad smo Ti i ja bili mladi i poletni kao oni danas), jest na� jedini kapital za budu�nost. Ima� li ne�to �to bi tome odgovaralo? Idealan bi bio oblik soneta, a ako ve� nije sonet, da duljina pjesme bude otprilike jednaka njemu, jer �elimo da se pjesma lako pamti i tako pro�iri u domovini (donijeli bismo je dobro recitiranu na magnetofonskoj vrpci). Naravno, kako u slu�aju gosp. Karihmana kao i u Tvome, speaker bi najavio ime autora." Na ovo pismo nisam dobio odgovor. No godinu dana kasnije, u o�ujku 1988., u prvom svesku Hrvatske revije, na�ao sam povijesnu pjesmu Ferida Karihmana "�ehit hrvomuslimski Ismet efendija Mufti�" s podnaslovom "Povodom otvorenja druge zagreba�ke d�amije". Na tri stranice, dvostupa�no, pjesnik opisuje razvitak islamske Bosne. Ovo razmatranje zavr�ava s mu�eni�kom figurom Ismet eff. Mufti�a ("�ehit" je mu�enik vjere). U nastavku prenosim samo 25 stihova iz te poeme kao odraz pjesnikova duha: �ehit, bogougodni �ovjek je Ismet efendija svoje vjere Allahova Islama svog naroda hrvomuslimskog svoga puka hrvobo�nja�kog! Ljudi, mumini, bra�o Zagrep�ani, Sand�aklije, Bo�njaci, Hercegovci, Hrvati svi, vjernici islamski i kr��anski! Kad prolazite trgom prve zagreba�ke d�amije znajte da ovo je tlo gdje ispustio je �estitu du�u veliki pravednik jo� ve�i bogougodnik, zagreba�ki muftija Ismet-efendija Hrvat-Musliman �ehit-mu�enik koji neima tu svog turbeta ni ni�ana al �ija je du�a smirena kod Boga, �iva, nagra�ena 5. Islam, vjera dijela Hrvata - muslimani, ravnopravni gra�ani Hrvatske Nikada se nisam vratio na pismo koje je ostalo bez odgovora, iako sam od 1992. do 1995. bio vi�e puta u Zagrebu i svaki put sam posjetio Vinka Nikoli�a u uredni�tvu Hrvatske revije u Matici Hrvatskoj. Razumio sam njegovo nastojanje da sa�uva za sebe svoga vrijednog suradnika. Njegov oprez me�utim nije bio potreban, jer nisam imao namjeru "preoteti" mu suradnika. Poznavao sam Vinka jo� sa zagreba�kog sveu�ili�ta, zatim sam bio s njim u Italiji u engleskom zarobljeni�kom logoru, a kasnije, u dijaspori, sura�ivao sam povremeno, na njegov poziv, u publikacijama koje je ure�ivao. Jo� manje sam htio ponovno tra�iti suradnju od dr. Karihmana, koji mi nije ni odgovorio na uljudno pismo, a kojega uop�e nisam osobno poznavao. Vi�e od deset godina nakon moga pisma, prigodom svog boravka u Hrvatskoj u ljeto godine 2000., mr. Kazimir Katalini� je iskoristio priliku da u zagreba�koj sveu�ili�noj knj�nici pregleda neku arhivsku gra�u tra�e�i izvorne podatke u svezi s politi�kim kretanjima u dijaspori izme�u 1945. i 1990., koji bi mu mogli poslu�iti u spremanju knjige o djelovanju Hrvatske republikanske stranke, na kojoj radi ve� nekoliko godina. Tom prigodom kopirao je dosta zanimljivog materijala iz ostav�tine prof. Vinka Nikoli�a. Vrativ�i se u Buenos Aires, dao mi je kopije nekih pisama koje je dr. Ferid Karihman pisao prof. Nikoli�u, a me�u njima i Karihmanovo pismo poslano iz Pariza 11. srpnja 1987., iz kojega prenosim samo dijelove koji se odnose na pjesmu u po�ast Ismet eff. Mufti�a. Prof. Vinko Nikoli� i dr. Ivo Korsky Preko prof. Nikoli�a Cjenjeni prijatelji, rodoljubi, Prila�em Vam ovdje zamoljenu pjesmu koja je posve�ena �ehitu mu�eniku Ismetu eff. Mufti�u i istovremeno otvorenju druge zagreba�ke d�amije. Nijesam mogao udovoljiti �elji da pjesma ima oblik soneta jer bi joj tada usfalilo ritam i dinamika koje ta pjesma zahtijeva, da bi se u njoj moglo mnogo toga re�i. Sadr�aj i redoslijed je ovaj: 1. Prodorom Osmanlija po�inju tristoljetna razboji�ta u srcu Hrvatske kojim ravnaju stranci: Habsburgovci, du�devi i sultani, ali istovremeno nekim �udom Zagreb je po�te�en i Islam postaje vjera dijela Hrvata. 2. Nakon pet stolje�a kako je po�eo prodor Osmanlija i nakon ve� davno zaboravljenih bratoubila�kih ratova, u Zagreb dolazi miroljubljiv Ismet eff. Mufti� da se pobrine za tamo�nje Hrvate-Muslimane. 3. Mufti� sanjari da sagradi d�amiju u Zagrebu, glavnom gradu Hrvatske. 4. Mufti�evi snovi se ispunjavaju: Bosna je integrirana u nezavisnu Hrvatsku, Hrvati Muslimani vi�e nijesu gra�ani drugog reda nego ravnopravni hrvatski gra�ani; zagreba�ka (prva) d�amija je ostvarena. 5. Koncem rata partizani ubijaju Mufti�a, ru�e minarete i zatvaraju prvu d�amiju. 6. Ismet eff. Mufti� postaje �ehit-mu�enik svoje vjere i svog hrvatskog naroda. 7. Slijedi poziv na vi�evjerski hrvatski narod da oda po�ast nepravedno ubijenom Mufti�u. 8.Ostvarenje nove, druge zagreba�ke d�amije treba da se pove�e s memorijom na Mufti�a i njegovu prvu zagreba�ku d�amiju i da se ova druga nazove "D�amija Ismeta Mufti�a". (Daljnji dio pisma posve�en je Nikoli�u kao uredniku, a tek je konac ponovno upravljen obojici - Nikoli�u i meni.) "Zahvaljuju�i kao i uvijek prof. Nikoli�u da se me�u malo hrvatskih muslimanskih glasova u zadnje doba povremeno �uo barem moj glas u njegovoj Hrvatskoj reviji, iako su moji doprinosi rijetki i samo kulturno-rodoljubne prirode. Mene sre�om do sada neprijatelji hrvatskog muslimanstva nisu mogli ni eliminirati, niti u�utkati (iako su tragali za mnom), jer kako nemam osobnih ambicija, ne znaju i ne nalaze s koje strane bi me zahvatili i uni�tili. �elim dr. Korskom i hrvatskim republikancima da ova pjesma posve�ena Ismetu eff. Mufti�u bude beri�etna u njihovom radu za hrvatske nacionalne i vjerske slobode, i zahvaljujem im se da su imali na umu mene kao prikladnog ne samo kao hrvatskog rodoljuba ve� i kao pjesnika-umjetnika. S po�tovanjem, Va� Dr. Ferid Karihman" U svom posljednjem velikom eseju, objavljenom u Hrvatskoj reviji, svezak 4/160, prosinac 1990., pod naslovom "HAMDIJA KRE�EVLJAKOVI� (u znak priznanja i po�asti povodom 100. obljetnice ro�enja i 30. obljetnice smrti)", o�evidno napisanom 1988. ili 1989., dakle prije travanjskih izbora u S.R. Hrvatskoj, koje su izgubili komunisti i na kojima je stvarno ro�ena Republika Hrvatska pod predsjedni�tvom dr. Franje Tu�mana, Ferid Karihman daje najbolje formulacije stavova Hrvata muslimana i njihovih pogleda na Hrvatsku kao zajedni�ku dr�avu Hrvata obih vjera, kao i hrvatsko-muslimanski odgovor na postulate hrvatskog nacionalizma. Istovremeno sa�ima kritiku hrvatskih muslimana na 45-godi�nji pritisak jugoslavenskih komunisti�kih vlasti na muslimansko pu�anstvo Bosne i Hercegovine. "I mala hrvatska nacija i njen islamski, vrlo specifi�ni dio - pi�e Ferid Karihman - do�ivljavaju tu krizu >>humanih vrednota<<. Duge godine neslobode u diktaturama koje se ni�u jedna za drugom, dominacija po stranim ili doma�im protuhrvatskim i protuislamskim elementima, kulturni i vjerski progoni, ekonomska eksploatacija, iseljavanje, itd., svela je problem hrvatsko-bosanske slobode uglavnom na >>ekonomske probleme<<. Kao da kvalitete �ovjeka imaju tek drugorazredno zna�enje, kao da se ne vidi da su glavni uzrok ekonomskih kriza i neuspjeha nekulturni, nesposobni, nemoralni, korumpirani, pa i otvoreno zli ljudi na vode�im polo�ajima. Iako se mi, civilizirani Hrvati, opravdano di�imo na�om tisu�godi�njom nacionalnom kulturom, u kojoj su prisutne sa zna�ajnim udjelom tekovine raznih civilizacija (gr�ko-rimske, zapadne, islamske i donekle bizantsko-ortodoksne), ipak smo svjesni da je jo� uvijek prisutan me�u nama i balkanski kruti primitivizam, kao posljedica podjarmljivanja tijekom predugog, sedamdesetgodi�njeg, neprirodnog, centralisti�ko-unitaristi�kog jugoslavenskog, diktatorskog zagrljaja ili velikosrpskih tiranija i progona. U svjetskoj krizi humanih vrednota, koja, eto, nije mimoi�la ni Hrvate a ni ostalo pu�anstvo sada�njih republika Hrvatske i Herceg-Bosne, moramo se trsiti da o�ivljavamo i revaloriziramo ve� ostvarena djela onih na�ih velikih ljudi koji su, kao upravo Hamdija Kre�evljakovi�, izvanredno mnogo pridonijeli osvjetljavanju i simbiozi vi�ecivilizacijske i vi�evjerske hrvatske nacionalne kulture, kao ustrajni istra�iva�i, prou�avatelji i kulturolozi, a koji su istovremeno kao li�nosti bili i najbolji primjeri �ovje�nosti, visokih �udorednih kvaliteta, religioznosti, ljudi principa, radinosti i studioznosti, velikog znanja i istan�ana osje�aja za povijest, znamenite ljude, ljepotu i umjetnost. Na li�nost, djela i zna�aj �ovjeka kao �to je prof. Hamdija Kre�evljakovi�, historik, akademik, kulturolog, bio bi i te kako ponosan svaki, pa i veliki narod, a kamoli ne bi mala hrvatska nacija. Pa ipak, danas se, kako spomenusmo, u Hrvatskoj, u Herceg-Bosni, olako ili namjerno mnogo toga zaboravlja. Prije trideset godina (1959.) je preminuo ovaj veliki Hrvat-Musliman kojem uz Safvetbega Ba�agi�a, Mehmeda D�emaluddina ef. �au�evi�a, Mehmeda ef. Hand�i�a, Fehima ef, Spahu i vrijednim njihovim u�enicima dugujemo, da su tekovine islamske civilizacije me�u Hrvatima u vrijeme turskog razdoblja bile otkrivene, osvijetljene, uzdignute, unesene i postavljene na dostojno, znanstveno odgovaraju�e mjesto u hrvatskoj nacionalnoj kulturi. I to sve usprkos tada uvrije�enom promicanju protuhrvomuslimanstva i ocrnjivanja bosanskohercegova�kih muslimana kao izdajni�kog, porobljiva�kog, natra�nog elementa sa strane megalomanskih, velikosrpskih �ovinista s otvorenom namjerom da se istrijebi, uni�ti muslimane i sam njihov trag u Herceg-Bosni, Sand�aku, Kosovu i Makedoniji, da bi se uspostavio jedan etni�ki i vjerski >>�ist<<, >>homogenisan<< balkanski imperij nacifa�isti�kog stila, krivo kopiraju�i srednjovjekovnu kraljevinu Ra�ku i Du�anovo carstvo, koji, usput budi re�eno, nikada nisu obuhva�ali Bosnu." 6. Gorki plodovi pro�losti U 120 do 130 godina koje su protekle od prvih posjeta mladih bosanskih begova Ocu Domovine Anti Star�evi�u, narodno-politi�ka suradnja izme�u katoli�kog i muslimanskog dijela hrvatskog naroda dobila je u slobodnim razgovorima i brojnim spisima svoje �vrsto idejno opravdanje. Ali ostale su i mra�ne posljedice onih koji su djelovali protiv toga procesa mirne i slobodne integracije. Njihova je djelatnost po�ela davati svoje gorke plodove upravo u presudnom �asu ostvarivanja hrvatskog oslobo�enja. Strane promid�be, koje su 1990. nastojale braniti Titovu Jugoslaviju, ponovno su po�ele djelovati u procesima uo�i Daytona da bi zamutile sliku stvarnog stanja u Bosni i tako neutralizirale veoma nepovoljnu sliku srpskog djelovanja. Stoga je korisno ukratko opisati politiku Titove dr�ave prema bosansko-hercegova�kim muslimanima i pozadinu njihova pretvaranja u poseban narod. Po�etkom sedamdesetih godina pisao je o tome dr. Ferid Karihman u ve� navedenom eseju "Muslimani hrvatskog jezika i koljena", uklju�enom u izvje��u s drugog simpozija Hrvatske revije godine 1971.: "Kao potpora tom stavu navodi se deklariranje velike ve�ine bosansko-hercegova�kog muslimanskog pu�anstva kao >>Muslimana << (u etni�kom smislu), prilikom brojidbe pu�anstva 1961., te masovno naspu�tanje dotada�njeg termina >>Jugoslaven neopredjeljen<<, koji je bio promoviran na brojidbama 1948. i 1953." Zaklju�ak "da su muslimani poseban narod" donijet je na 20. sjednici CK/SKBiH dne 17. svibnja 1968., iako je bila poznata polarizacija muslimanskih dinami�kih snaga izme�u hrvatskog nacionalizma i partizanske ljevice za vrijeme pro�log rata, �to su priznali Salim �eri� i Atif Purivatra, teoreti�ari posebne narodne individualnosti bosanskohercegova�kih muslimana. Me�utim, kako isti�e Karihman, "posebna izdiferenciranost Muslimana je vjersko-dru�tvena, a ne etni�ka", �to se vidjelo 1992., kad su se Bosna i Hercegovina odcijepile od Jugoslavije i progla�ena je tre�a narodnost, sada bo�nja�ka, nakon neopredjeljene jugoslavenske (1948.) i muslimanske (1968.). Ovaj podatak nikada nisu spomenuli zapadni diplomati koji su se bavili Bosnom, pa ni kad su spominjali bosanskohercegova�ke muslimane u Jugoslaviji za Titova �ivota, pa ni W. Zimmermann koji je za to sigurno saznao od svojih prijatelja, beogradskih intelektualaca. Ne smijemo zatvoriti o�i pred nerazumijevanjem dijelova hrvatskog javnog �ivota poslije 1990. Budu�i da ve�ina vode�eg sloja nije bila iz nacionalisti�kog smjera nego politi�ki odgojena u komunizmu, nisu imali dubljeg osje�aja za probleme bosansko-hercegova�kih muslimana u onom prijelaznom razdoblju, kao �to ni vode�i muslimanski slojevi u Bosni i Hercegovini iz sli�nih razloga nisu pokazivali dublje razumijevanje za probleme novostvorene Republike Hrvatske, koja se aktivno borila za hrvatsku dr�avnu nezavisnost. Ovo razdoblje hrvatsko-bosanskih odnosa zahtijeva mnogo dublju ra��lambu, koja je izvan okvira teme koju obra�ujemo, ali opet ne mo�emo �utke prije�i preko toga rata u ratu, jer �e on kao Damoklov ma� jo� mnogo godina visiti nad na�im glavama i poslu�it �e stranim snagama u spre�avanju normalizacije odnosa izme�u Bosne i Hrvatske. 7. Pokusni kuni�i ili slobodni narodi Izme�u 1987., kad sam tra�io argumente i simbole za politiku prirodnog uskla�ivanja izme�u Hrvata katoli�ke vjere i Hrvata muslimanske vjere, odnosno u dana�njem raslojavanju sociolo�ki ispravnije re�eno izme�u Hrvata iz katoli�kog zapadnog i Hrvata isto�nog muslimanskog kulturnog kruga, i godine 2001., nakon tragi�nog rata izme�u Hrvata katolika i Hrvata muslimana, ne mo�emo vi�e predlagati zajedni�ku hrvatsko-bosansku dr�avu. Ali mo�emo, i moramo, popraviti odnose izme�u Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine, i raditi na ponovnom zbli�avanju obiju hrvatskih grana. Ve� se osje�a potreba njihove djelatne suradnje, a nazire se da �e u bli�oj budu�nosti ova suradnja postati presudnom, da nas strani interesi ne bi, kao u nedavnoj pro�losti, izigravali jedne protiv drugih i uni�tili obje zemlje kao slobodne me�unarodne subjekte, da bi ih mogle uklju�iti u Zapadni Balkan pod vodstvom Srbije kao amorfni ljudski materijal te kao prometno i gospodarski vrijedna podru�ja. Bez Bosne i bez Hrvatske ne mo�e se ostvariti izra�ena �elja ili plan posljednjeg ameri�kog ambasadora u Titovoj Jugoslaviji, Warrena Zimmermanna, (�to je mo�da i potajna namjera znatnog dijela State Departmenta): "Mo�da �e se sjetiti (stanovnici biv�e Jugoslavije, moj umetak) da je Jugoslavija u kojoj su �ivjeli, iako ne slobodarska, ipak bila slobodnija od ubita�ne d�ungle koju su naslijedili, te da je isto na vi�e civiliziran i �irokogrudan na�in gledala na vanjski svijet. Jednoga dana mogli bi po�eti razgovarati o uspostavi gospodarskih veza i onda o postupnom stvaranju politi�kog okvira. To bi bilo posve razborito jer, kona�no, ve�ina ovih minidr�ava stvarno nisu sposobne za nezavisnost, njihove su etni�ke skupine nerazrje�ivo izmije�ane i po svom su polo�aju osu�ene da zauvijek budu susjedi. Netko bi tada, neki veliki demokratski vo�a vjerojatno iz Bosne, mogao predlo�iti stvaranje dr�ave. Ne�e se zvati Jugoslavija, ali �e imati uzore u pro�losti" ("Origins of a Catastrophe", prvo bro�irano izdanje, 1999.). Da li smo ve�, nakon sarajevskog Pakta o stabilnosti od 31. srpnja 1999. i zagreba�kog "summita" od 24. i 25. studenog 2000., u po�etnim etapama ostvarivanja Zimmermannovih �elja odnosno politi�kih planova za uspostavu nove ju�noslavenske dr�ave �to je, �ini se, bilo zami�ljeno kao nastavak Daytona u State Departmentu pod vodstvom Madeleine K. Albrigth? Iluzije ne umiru lako. Postdaytonske ameri�ke iluzije u savez s dubokim projugoslavenskim predrasudama briselske europske birokracije i uz djelatnu suradnju jedne hrvatske vladaju�e ekipe koja se ponosi bezuvjetnim popu�tanjem stranim sredi�tima mo�i, daju nove snage pre�ivjelim iluzijama pro�losti i poma�u da se prikrije sje�anje na tri tragi�na neuspjeha s jugoslavenskim pokusima u povijesno gledano kratkom roku od sedamdeset godina. Bila bi vje�na �teta ako bi strana sredi�ta mo�i u svezi sa slabim hrvatskim politi�kim vodstvom uspjela pretvoriti pu�anstvo Hrvatske i Bosne-Hercegovine u pokusne kuni�e, da bi se po �etvrti put dokazalo da intelektualne umislice kao jugoslavenstvo ne mogu uspjeti na dulji rok. Ponovno nasilno ili furtima�ko nametanje takvih neprirodnih integracija umjesto promicanja slobodnih i razumnih odnosa izme�u samostalnih dr�ava jugoisto�ne Europe platit �e ti pokusni kuni�i koje �e nakon neumitnog neuspjeha stvarni autori tih iluzija slati u neki novi Haag, dok �e oni sami, ovjen�ani lovorom svjetskih dr�avnika, u�ivati "zaslu�ene" mirovine za svoje umotvorine.
Komentari
Traži
Samo registrirani korisnici mogu pisati komentare!

3.25 Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."

 
« Prethodna   Sljedeća »
Tražilica
Tko je Online
Gostiju online: 1
cestitka2014.jpg
  paveli_knjiga_mala.jpg















apartmentsmurter3.jpg












 
  

www.liberohosting.com

LiberoHosting za profesionalce i amatere

 
Top! Top!