coarse
coarse
coarse
coarse

Naslovnica arrow Politika arrow Luda novembarska noć
Subota, 23 Lipanj 2018
 
 
Luda novembarska noć PDF Ispis E-mail
Autor: uznik   
Nedjelja, 28 Studeni 2010

Dragan Hazler

 
   

Luda novembarska noć

 

Bolji naslov bi bio "Ludi novembarski dani i noći"

Ne želeći sam sebe nazvati kradljivcen Krležine "Pijane novembarske noći" naslovio sam ovu skromnu, ali na istinitim izvorima  zasnovanu raspravu nazvati "Ludom novembarskom noći". Noć se poklapa s mrakom, a u mraku se događa svašta pa ću i ja u ovoj raspravi svaštariti, ali navodeći samo istinu.

Kad je riječ o istini, onda bi već sam naslov trebalo poistiniti i raspravu nazvati: "Ludi novembarski dani i noći" s Josipovićevom glazbenom povisilicom "Ovo je više nego tulum". Šteta, što nema među nama Krleže, Josipović bi za njega bio bolja inspiracija, nego njegov omiljeni "Horvat".

 

Povijest je najgora kad se ponavlja

Možda bi bio bolji naslov za ovu raspravu "Ludi novembarski dani" jer su se tragikomedije odvijale danju, a noću se je samo krčmarilo po običaju balkanske krčme, u kojoj se je uz zagrljaj estradnih zvijezda i estradnih najviših političara pijuckalo, ljubakalo i zaklinjalo na vječnu ljubav,  ali ovog puta ne na ljubav bratstva i jedinstva Srba i Hrvata, nego na ljubav međusobne trgovine. To je znatan korak naprijed jer crveni moral bratstva (vrijedi za za sestrinstvo) je drugčiji od mozaičkog  morala trgovine sa najistaknutojom crnom bojom.

 

Krležina "Pijana novembarska noć"

Iako je okosnica predstave, koja me je inspirirala ne samo naslovom, nego i srodnim sadržajem ponovljene povijesti, spomenuta Krležina novela, predstava je svojevrsna 'simfonija' kroz koju se provlače i motivi iz drugih Krležinih djela. Riječ je o dinamičnom i uzbudljivom komadu o kompleksnom vremenu u kojem je velika Austrougarska monarhija proživljavala svoje posljednje godine, i svojim društvenim, gospodarskim i moralnim potopom prijetila da sa sobom povuče na dno i sve one koji su se stoljećima odupirali zatiranju hrvatskog nacionalnog identiteta.

 

Hrvatska se već raduje novom jarmodavcu

Danas imamo nešto slično kao 1918. godine, ponovljenu povijest, a ona je najgora kad se ponavlja. Hrvatska se užurbano sprema i raduje novom jarmu Europske Unije, kojemu smo se primakli uz nenadoknadive žrtve pada proizvodnje, gubitke radnih mjesta, rasprodaje svega što je u Hrvatskoj imalo neku vrijednost čak i energetike, telefonije i banaka pa imamo dosta i previše razloga za strah veći od Krležinog.

 

Krleža se napio straha

Zaista je zanimljiv tek drugi dio predstave "Pijane novembarske noći", kad se u dramu razvija susret u kojem se Krleža, prema vlastitom priznanju, napio straha za cijeli život.

I moja malenkost u trajnim okršajima protiv političkih bratstava i sestrinstava posrće sve više pod tretom zabrinutosti ovim zagrljajem Europske Unije, od kojeg će na kraju krajeva  ostati smo groblje s imenom Croatia - Hrvatska. Najviše od svega bi volio, da nemam pravo, ali svi pokazatelji navještavaju da je tako samo kratkovidna hrvatska politička optika to ne vidi. Kad progleda, ako pogleda razboritije bit će za Hrvatsku prekasno.

 

Za neke Hrvate ulazak u EU je civilizacijski čin

Za mene koji sam u hrvatsko-švicarskoj roditeljskoj kući još kao 10-godišnji dječak, davne 1939. uzeo u ruke knjigu PAN - EUROPA od Richarda N.Coudenhove-Kalergi-a, izdane u Beču 1924. godine postajala je Ujedinjena Europa postupno dio moga ljudskog bića. Malne sam napamet naučio s ondašnjim početničkim njemačkim:

"Auf keinem Fall ist es möglich, dass sich die 'europäische Kleinstaaterei' dauernd neben den vier grossen  Weltreichen der Zukunft behauptet: neben dem britischen und russischen, dem amerikanischen und ostasiatischen."

 

Ta ideja o Ujedinjenoj Europi živi u mojoj svijesti čitav vijek, napose iza ratnog kaosa, kad se je avet srbokomunizma nadvio nad izmučenu, poniženu, poubijanu i okrivljenu moju Hrvatsku samo zato jer je htjela Hrvatskom biti, a od dva loša gospodara - saveznika nametnula su joj se obadva. Tada sam želio i gledao spas za Hrvatsku u Pan-Europi.

 

Ova Europska Unija nije Pan-Europa

Poznavanjem ovu Europsku Uniju, koja nam se kao takova nameće, izjavljujem snagom svoje misli, da sam joj veći protivnik, nego sam to bio obadvjema Jugoslavijama.

Po mojem sudu nijedna zajednica ne može trajno uspjeti i obstati ako svi njeni članovi nisu do ideala međusobno ravnopravni. Uspješna državna zajednica u Europi jest Švicarska. Po njenome uzoru bi se trebala uspostavljati, ponašati, razvijati i vladati Europska Unija.

 

Ova Europska Unija je neravnopravna u svemu. Ona je različitim motivima i načinima okupljena skupina država, u kojoj najveći imaju najveća prava i moć, a mali narodi postaju u njoj još manji, nego im je to mjesto pripalo snagom svojih genetskih i drugih odrednica. Prema tome je bolje biti izvan te Europske Zajednice, nego u njoj jer će mali narod postati u njoj bezimena nepoznanica na putu nestajanja.

 

Bioraznolokost je temeljnica obstanka svega živoga

Danas živimo u vremenu, kad se znanost bori za očuvanje ugroženih biljnih i životinjskih vrsta pa i mineralnih oblika, a prepuštaju se nestanku brojni mali narodi i jezici, koji su glavna karakteristika tih naroda. To se isto odnosi na ukidanje ili preinaku narodnih običaja, koji su također sastavnica identiteta svakog naroda, a napose malog naroda. Europska Unija ukida narodne običaje malih naroda. Temeljnice obstanka i razvoja malih naroda u gospodarskoj proizvodnji ukinula je EU nametnutom privatizacijom i pretvaranjem države s posrnulom proizvodnjom u tržište svojih roba.

Što tek reći na gen-modificiranu hranu, kojom se Europska Unija sve više nameće malim narodima, na narkomaniju, na kiriminal, korupciju i druga zla, koja imaju svoj izvor u Europskoj Uniji i iz nje se nameću ili šire na male narode.

 

Peti dan, talk-show zabrinut za hrvatsko nepovjerenje u EU

U "Petome danu, talk-show-u HTV-a" jedan od vrhunskih hrvatskih intelektualaca (neka se sam prepozna!) rekao je kako bi hrvatsko referendumsko izglasavanje protiv ulazka u EU bio anticivilizacijski čin.

Ne, gospodine književniče! Niste u pravu!

Tim stavom se je gospodin hrvatski intelektualac predstavio, da ne vidi, kako su splasnuli EU-baloni od gospodarskog čuda Baltičkih država, Portugala i napose Irske, dok Bugarska tone dublje nego je bila u vrijeme crvenog mraka, a glavni rumunjski izvozni proizvod su djevojke za bordele u Europskoj Uniji.

To čeka i Hrvatsku, kad joj se Europska Unija "smiluje" stavljanjem lijepog jarma oko vrata.

 

Hrvatska radost za EU sliči "Pijanoj novembarskoj noći 1918."

Ako su splasnuta čuda EU-a u spomenurim državama privlačni i uzorni pokazatelji Hrvatskoj za žurbu u zagrljaj Europske Unije, u kojoj će uz sadašnje plaćanje Haaškog sudovanja protiv sebe same doći još i plaćanje članarine za EU onda mi radovanje ulazku u Europsku Uniju zaista sliči pogoršanom, ali osuvremenjenome izdanju "Pijane novembarske noći 1918." Sjetimo se samo jednog primjera: "onomad" je hrvatski junak Svetozar Borojević morao u emigraciju, a sada hrvatski junak Ante Gotovina mora ispaštati pred političkim sudom Europske Unije. Suverenost u suvremenosti za Hrvate zadobiva na kakvoći, ali kakovoj?!

Ante Gotovina je pravednik među hrvatskim pravednicima, kojemu sudi Den Haag, za razliku od pavadnika u Hrvatskoj poput junaka Mirka Norca, kojemu je po dogovoru s Den Haagom sudio Sud u Hrvatskoj. Ima li Hrvatska još barem svoje ruke, kojima bi trebala pokriti vlastiti obraz, da joj ga ne prljaju debilna gospoda iz EU-a.

Danas hrvatski pravednici poput Ante Gotovine služe u NATO-u, dijele Azijatima demokraciju kroz cijevi Alašnjikova, ali su imuni od "zločinstva", koja Anti Gotovini pripisuju plaćeni izstražitelji i sudci političkog suda u Den Haagu.

Jadan smo narod mi Hrvati! Oduvijek nas kažnjavaju, kad se borimo za svoju slobodnu i nezavisnu državu Hrvatsku.

Den Haag je osuvremenjena repriza Bečkog Novog Mjesta.

 

Ponašaju li se Švicarci anticivilizacijski jer su protiv ulazka u EU?!

Prije nego pređem na suvremene "Lude novembarske dane i noći" postavljam pitanje vrhunskome hrvatskom intelektualcu, da li se Švicarci učestalim odbijanjem ulaska u EU  ponašaju anticivilizacijski?!

Ne, gospodine, vrhunski hrvatski intelektualče! Švicarci se ponašaju vrhunski mudro. Sve trgovačke i druge poslovne odnose su riješili i rješavaju s EU bilateralno, ali u svoju suverenost ne dozvole dirati nikome. To je po onoj hrvatskoj pjemi iz Podravine "Neka nas kleveću, ali u našu ljubav, neka se ne meću!" Neka se EU ne "meće" - ne miješa u našu hrvatsku suverenost! Ali sada je kasno! I to nas uči hrvatska poslovica, ali smo mi Hrvati nenaučivi: "Prevarenoj djevojki, kasno se je kajati!" I Hrvati će se kajati, ali kad na svojoj šiji  osjete lijepi jaram "Product of EU".

 

Od Zvonimira do Tuđmana uvijek želja ista!

Hrvatska je nakon Zvonimira preko inih uzdignute pa pognute glave popu: Jalačića, Kvaternika, Pavelića, Hebranga... pokušala odbaciti tuđinski jaram sa svog vrata, ali joj to nije uspjelo. Tek s junačkim osloboditeljima i braniteljima pod vodstvom  predsjednika Franje Tuđmana, Hrvatska je krvlju izborila suverenost i sada se razni "Suvremenovići" natjecateljski žure predati "štafetu suverenosti" europskoj gospodi neokolonizatorima. Hvala lijepo na takovoj hrvatskoj pameti i dalekovidnosti.

Vraćam se na "Lude novembarske dane i noći"

 

"Prednost je moral trgovine pred moralom bratstva i jedinstva"

U svakome slučaju napredniji je moral trgovine jer se može trgovati sa svim i svačim počev od rasprodaje proizvedenih industrijskih ostataka aromatiziranih vegetom do ženskih tijela aromatiziranih krčmarskim konjakom marke "Rubin" jer "Badela" više nema.

 

"Ne ćemo Jugoslaviju, ali hoćemo trgovinu!"

U eri mračnog crvenog morala bratstva/sestrinstva i jedinstva te homoseksualstva i jedinstva svih oblika nije se moglo radi incesta "da se opšti" u gaćicama kao sada u Hloverkinoj Opatiji niti krčmarski ljubakati kao u Zagrebu jer su "onomad" srbohrvati bili braća i hrvatosrbkinje sestre pa nije mogao "brat s bratom niti sestra sa sestrom da opšti", a sada u eri crnog kapitala nema više rodoskvrnuća. Svi smo jednaki. Nema više Jugoslavije ni bratstva i jedinstva, ali su ostali interesi i trgovina.

Zastori su pali, krčmarske kubure utihnule, na kamama krv se postupno suši, lampe ugasile, račun plaćaju Hrvati, čuje se samo riječ prisege glavnog aktera da će se ostvariti jednakost trgovine jer je i jednakost jedna tekovina iz "Pijane novembarske noći", 13. novembra 1918. ili ustaškim rječnikom: 13. studenoga, ljeta Gospodnjeg  1918.

 

Glas drugog glavnog aktera

Drugi glavni akter za uzvrat nudi prvome iskustva iz beogradskog sajma erotike, kako ni na tome polju ne bi Zagreb zaostajao za Beogradom, a ako treba tu je "Lepa brena", koja će pokazati Nini i Severini, kako Zagrebački velesajam može pokazati Europi uzor za napredak i donijeti Hrvatskoj milijune iz erotike. Rekoše mudraci iz "Petog dana" da bi Sajam erotike obogatio hrvatski turizam.

 

O jednakosti s osjetom gorčine

Premda znamenita novela Miroslava Krleže "Pijana novembarska noć 1918." opisuje dramatična zbivanja i previranja s početka 1918., kad prvi put u povijesti hrvatskog naroda dolazi do sukoba koncepcije bezuvjetnog južnoslavenskog ujedinjenja i samostalne hrvatske države u praksi – do sukoba idealizma i razuma, iluzija i stvarnosti. Iako je okosnica ove predstave novela "Pijana novembarska noć 1918.", predstava je zamišljena kao svojevrsna 'simfonija' kroz koju se provlače i motivi iz nekih drugih Krležinih djela.

 

Ne ću se ovdje upuštati u umjetnost kazališnog zanata, nego ću samo ponoviti frazu da se povijest ponavlja kao tragedija ili kao farsa (lakrdija). Sada je podignuta na višu razinu.

 

"Ovo je više nego tulum!"

Godine 1918. u "Pijanoj novembarskoj noći", glavne akterice su bile zagrebačke sololašice i nepismeni srbski oficiri (molim, oficiri, a ne častnici!), a na ovogodišnjim "Ludim novembarskim danima i noćima su glavni akteri najviši državnici, profesionalne "pevaljke" i trgovci, za koje prema Isusu Kristu nema mjesta u raju.

Uostalom, tko mi daje pravo, da izričem bilo koju ocjenu zagrebačkim "Ludim novembarskim danima i noćima", kad je najbolju ocjenu dao predsjednik RH i glazbeni umjetnik Ivo Josipović, rakavši doslovce: "Ovo je više nego tulum". 

 

Za Hrvatsku se povijest ponavlja kao realna lakrdija

Na moje piskaranje jedan prijatelj (L.R.) reagirao je ovako:

"Ovo je baš zgodno !!! Mersići i njegov Medvjedev proglašavaju hrvatske borce za kriminalce, a sada će se Srbima, koji su klali Hrvate (od 1918, pa do danas) KOLJAČIMA I UBOJICAMA još plaćati nadoknada, honorar i nagrade za ono što su Hrvate opljačkali, poubijali, iztjerali, iztrijebili. K tome još i njihove Jatovičke i Jatovići koji su se uvukli u sve hrvatske organizacije (Shit'O Blinder i sl.)

Bog s nama i s Vama koji to trubite i podpomažete !!!"

 

Stanje i ponašenje u ovim "Ludim novembarskim danima i noćima", ljeta Gospodnjega 2010. je preozbiljno, da bismo ga izražavali raznim metaforama ili nazvali bilo kojim drugim izrazom osim realne lakrdije. Dakle, prelazim u realnost te tragilakrdije:

 

Rat su započeli i izgubili Srbi, a ratne štete plaćaju Hrvati

Srbi su započeli okupacijski, pljačkaški i genocidni rat protiv Hrvatske (vrijedi i za BiH) i u ratu su bili poraženi kao i uvijek u povijesti.

Hrvatska se je zahvaljujući svojim ponosnim i hrabrim braniteljicama i braniteljima  spasila i obranila od toga srbskog okupacijskog, pljačkaškog i genocidnog rata i porazila Srbiju, a na kraju krajeva ratne štete plaća Hrvatska.

Ovakav apsurd ne pozna povijest svih ratovanja, svih naroda u svima vremenima.

 

Broj prognanih Hrvata u Hrvatskoj i u BiH iznosi više od milijun

Ukupan broj prognanih Hrvata iz svih krajeva, gdje su živjeli i ukupan broj Bošnjaka iz ranih dijelova BiH iznosi zajedno više od 2,5 milijuna.

 

Od ovog golemog broja prognanih Hrvata od strane zločinačkih Srba u Hrvatskoj nije se vratilo na svoja ognjišta 10-50 % Hrvata, što zavisi o krajevima i uvjetima za povratak. U Središnju Hrvatsku, kojoj je jezgro Slunjski kraj nije se vratilo oko 50% Hrvata.

 

Broj prognanih Hrvata iz BiH i iz Vojvovine iznosi oko pola milijuna i nije se vratilo niti 10% i to uglavnom stari ljudi, koji su došli u zavičaj proživjeti zadnje dane i umrijeti na rodnoj grudi. Veliki broj Hrvata iz BiH, iz Vojvodine pa i iz Hrvatske se ne će nikad vratiti u svoj zavičaj jer su se razišli u dijasporu po cijelome svijetu.

 

Hrvatska je ne maćeha, nego maćehetina prema Hrvatima u dijaspori

Kao Hrvate u dijaspori je država Hrvatska ne samo svestrano zanemarila, nego im zakonom uskraćuje temeljno ljudsko pravo glasovanja i uskraćuje im pravo na povrat imovinskog vlasništva, na naknadu popljačkane imovine i na obnovu obiteljskih kuća i gospodarskih objekata, koje su srbski zločinci tijekom Velikosrbskog, okupacijskog, genocidnog, pljačkaškog i vandalskog rata posve uništili.

 

Posebice je ugrožen položaj bošnjačkih prognanika

Iz raznih dijelova BiH prognali su genocidni Srbi oko milijuna Bošnjaka. Povratak je neznatan jer je na djedovini Bošnjaka i bosansko-hercegovačkih Hrvata, uspostavljena na teškim žločinima stvorena Republika Srpska, buduća sastavnica Velike Srbije.

U takvu žločinačku tvorevinu, Republiku Srpsku koju je "blagoslovio" Dayton nitko ne poziva na povratak Bošnjake i Hrvate, a ako se netko svojom upornom voljom vrati, Republika Srpska mu ne obnavlja niti ne gradi kuću, čak mu niti ne jamči životnu sigurnost.

 

Srbi nisu prognanici, nego bjegunci iz straha radi svojih zlodjela

Broj srbskih bjegunaca uglavnom iz ruralnih hrvatskih krajeva iznosi oko 200.000, od koji se je veći dio Tuđmanovom amnestijom i abolicijom te dodatnim privilegijama i zamolbama vratio u Hrvatsku. U Hrvatskoj uživaju sve privilegije kao da su oni branili i spašavali Hrvatsku, a upravo oni su je uništavali genocidno, kulturocidno, pljačkaški i vandalski.

Hrvatska u ovoj recesiji plaća za nacionalne 260 milijuna kuna, od kojih ide najveći dio srbskoj nacionalnoj manjini, umjesto da se s tim novcem otvaraju radna mjesta za Hrvate i za nacionalmanjicce. S tim novčanim iznosom mogu se spasiti dva hrvatska brodogradilišta, koja osim svojih upošljavaju tisuće radnika u kooperentskim poduzećima.

 

Hrvati i Bošnjaci su prognani pravednici, a Srbi su bjegunci?!

Manji broj hrvatskih Srba se ne želi vratiti u Hrvatsku jer se osjećaju krivcima za počinjena zlodjela u Hrvatskoj ili iz prirodnog i uzgojenog velikosrbskog nacionalizma ne prihvaćaju državu Hrvatsku za svoju domovinu.

 

Hrvatski i bošnjački prognanici i srbski bjegunci nisu isto ni po ljudskim i niti po sudskim kriterijima. Tu važi Mesićeva doktrina za prognanike i bjegunce iz vremena Drugog svjetskog rata i poraća. Svi hrvatski i bošnjački prognanici su pravednici, a među srbskim bjeguncima ima poneki pravednik, a većina su zločinci.

 

Svi Hrvati i svi Bošnjaci bili su kao pravednici prognani od strane zločinačkih Srba. Čak progon sa svojih vjekovnih ognjišta  bila je "gorka milost" u odnosu na one Hrvate i Bošnjake (misli se na sve uzraste: djecu žene i muškarce), koji su u srbskim logorima, mučeni, silovani, pljačkani i ubijani.

Dakle, za Hrvate i Bošnjake progonstvo je bilo "gorka milost" jer se je kroz sve muke i patnje, strah i gubitak svega, što čovjeka čini čovjekom ipak spasio goli život.

Progonom su izbjegli tešku tragediju pokolja Bošnjaka u Srebrenici i drugdje diljem BiH i Hrvata u Vukovaru, Škabrnji, Slunju, Širokoj Kuli...     

 

Prognanici i bjegunci nisu isto

To je samo djelić realne hrvatske lakrdije. Idemo mali koračić dalje. Srbski okupacijski, pljačkaški i genocidni rat protiv Hrvatske i protiv BiH, vođen po starodrevnim i osuvremenjenim pravilima sulude velikosrpske ideologije  stvarao je  prognanike i bjegunce.

Prognanici su bili Hrvati iz Hrvatske, iz bivše Hrvatske, sadašnje Vojvodine i Hrvati i Bošnjaci iz BiH.

 

Bjegunci su bili "hrabri" srbski zločinci!

Bjegunci su bili uglavnom Srbi iz Hrvatske jer su kao naoružana Peta kolona, kao fašistički četnici i kao Teritorijalna obrana  pravili najstrašnije zločine u Hrvatskoj pa su iz straha za odgovornost radi počinjenih zlodjela bježali iz Hrvatske u krilo majčice Srbije, koja ih je gurnula u rat. 

 

A sada u "sridu" političkog derneka "više nego tulum"

Iz dovle iznešenoga vidimo da se radi o oko 2,5 milijuna pravednih Hrvata i Bošnjaka prognanih sa svojih ognjišta i oko 200 tisuća srbskih bjegunaca, među kojima ima i šačica pravednika.

Hrvate i Bošnjake su prognali Srbi, da bi ostvarili na hrvatskome i bošnjačkome prostoru svoju suludu Veliku Srbiju.

Za razliku od progona Hrvata i Bošnjaka, Srbe nije progonio nitko, nego su oni bježali osjećajući svoju krivnju za genocid na Hrvatima i Bošnjacima ubijanjem, mučenjem, silovanjem i progonom; Srbi su bježali radi osjećaja krivnje za pljačku hrvatske i bošnjačke imovine i za sva vandalska uništavnja hrvatskih gospodarskih, kulturnih i sakralnih objekata, uključujući čak i hrvatska katolička i bošnjačka muslimanska groblja.

Srbi su bježali iz Hrvatske i radi toga jer su je posijali milijunima ubitačnih mina, da one ubijaju hrvatske povratnike ili (i) odbijaju ih od povratka u minirani zavičaj.

 

Hrvate i Bošnjake se u tulumu uopće ne spominje, nego samo Srbe

Glavnina tulumarenja bila je posvećena samo Srbima, povratnicima i onima koji se ne žele vratiti u Hrvatsku jer imaju "putra na glavi" ili ne vole Hrvatsku pa im je bolje okrilju majčice Srbije.

Ni nametnuti gospodar iz Srbije niti njegov podanik iz Hrvatske nisu nijednom rječju spomenuli povratak Hrvata (vrijedi i za Bošnjake!) na svoja ognjišta, zbrinjavanja i nadoknadu popljačkane i uništene imovine.

 

Hrvatskoj nameću ponašanje srbski zločinci umjesto obratno

Hrvatskoj se kao da je ona krivac za rat i kao gubitniku rata diktiraju ratne reparacije: Srbi se moraju vratiti u Hrvatsku, koji to žele i to na obnovljena gospodarstva uz dobivanje socijalne pomoći i raznih privilegija, uključujući i dvostruko pravo glasa, škole na srbskome jeziku, sudioništvo u vlastima i svima državnim strukturama i infrastrukturama, autonomiju srbskih opština...

Oni Srbi, koji se ne žele vratiti u Hrvatsku moraju biti svestrano obeštećeni: Imaju pravo na povratak i povlašteni odkup državnog stana, u kojem su stanovali i to po istim uvjetima kao što su ih imali Hrvati.

Dakle srbski zločinci, koji se radi počinjenih zlodjela  na Hrvatima ne žele vratiti u Hrvatsku izjednačuju se s Hrvatima, koji su bili njihove žrtve.

Ima li tako nešto igdje u svijetu?! Hrvatska je po svojim samoponiženjima jedinstveni specifikum svih specifikuma na kugli zemaljskoj.

 

Ivo oduzima odličja Hrvatskim braniteljima, a nagrađuje srbske zločince

Taj isti srbofil Ivo Josipović oduzima hrvatskim braniteljima zaslužena ratna odličja, a srbske ratne zločince nagrađuje povlaštenom kupovinom hrvatskih državnih stanova, u kojima su oni imali samo stanarsko pravo. To nisu bili stanovi srbskih zločinaca, nego stanovi države Hrvatske. U njima stanovali srbski oficiri, milicioneri i snajperisti...

Ponavljam: Ljudi božji, ima li u svijetu nešto slično ovom hrvatskom kapitulanstvu. Srbi nam se smiju u brk, a ne samo iza leđa! Hrvatska kapitulantski nagrađuje srbske zločince, svih oblika i stupnjeva, među kojima je bilo i snajperista...

 

Ovdje se postavlja pitanje: Jesmo li mi glup narod, nedorastao narod; narod bez obraza i bez ponosa, narod bez kulturne i političke zrelosti, kad dozvolimo da nam usred Zagreba velokosrbin Tadić diktira srbske uvjete...

 

Umjesto, da Hrvati diktiraju Srbima uvjete Mirovnog sporazuma i kazne za genocid i sva počinjena ratna zlodjeala u Hrvatskoj (vrijedi i za BiH!), dođe u Zagreb jedan četnički vožd Boris Tadić i preko podanika Ive Josipovića vuče za nos sve Hrvate i svu Hrvatsku. Tadić diktira Hrvatima uvjete Mirovnog sporazuma, umjeto da njemu Josipović diktira uvjete.

 

Povratak srbskih ikona spada u crni humor

Tadić ne vraća niti plaća popljačkanu hrvatsku imovinu, nego vraća četiri srbske ikone, koje će služiti za širenje i oznaku Velike Srbije u Hrvatskoj.  Odkad se znade da Srbija postoji ona je ratovala protiv Hrvatske srbskim mačem, srbskopravoslavnim krstom i ikonama...

Neka Tadić vrati i nadoknadi one hrvatske vrjednote i svetinjske hrvatske katoličke vrjednote, koje su njegovi Srbi pljačkali i uništavali, a srbske ikone neka si zadrži ili neka ostanu onim Srbima, koji su ih popljačkali.

Neka Tadić obnovi moju kuću u Slunju i neka mi vrati moju imovinu, koju su popljačkali njegovi Srbi, kojoj je materijalna vrijednost najmanje jedan milijun Eura, a ona druga vrijednost je neprocjenjiva.

 

Tadić diktira srbske lokacije za posjet za boravka u Vukovaru i Zagrebu

Tadić, a ne Josipović diktira koja će srbska mjesta u Hrvatskoj posjetiti. Nije ga pritome Josipović poveo na masovno hrvatsko groblje u Saborskome, u slunjskome Lađevcu, u Širokoj Kuli, u Škabrnji...

 

Hrvatske žrtve i prognanici ne zavrijeđuju niti retorički spomen

Dva i pol milijuna Hrvata i Bošnjaka, prognanih i poubijanih pravednika nisu zavrijedili niti retorički spomen njihova imena jer su se prijatelji tuluma ili tulumaši u Zagrebu - Josipović i Tadić bavili samo srbskim bjeguncima, nagrađivanjem istih za zločine, koje su činili u Hrvatskoj i njihovim nadpravima.

 

Fašistički četnik Dražo Mihailović i antifašist Jure Francetić

Svako daljnje pisanje je suvišno jer Hrvatskoj fali zdrave pameti, a one druge ima za izvoz. Naivni Hrvati aplaudiraju velikosrbskome četniku Borisu Tadiću isto kao što su mu pred par mjeseci aplaudirali Srbi kad je rehabilitirao Dražu Mihailovića i odkrivao Dražine spomenike diljem Srbije. Dražo je uz Broza Tita bio najveći ratni zločinac protiv Hrvata. Jedini Hrvat, koji ga je krotio i progonio preko Drine bio je vitez Jure Francetić s Crnom legijom.

Eto i tu slike hrvatske zrelosti. Hrvati aplaudiraju Dražinom štićeniku Tadiću, a dozvole srušiti spomenobilježje Juri Francetiću, koji je spašavao Hrvatski narod od Dražinog pokolja.

 

O sebi ne pišem nikada pa evo jedne iznimke

Kad već imamo tako pametnoga, visokoškolovanoga, pravosudnog i glazbenog predsjednika Ivu Josipovića, usuđujem mu se postaviti moje osobno pitanje, analogno pitanju svestranog zbrinjavanja srbskih bjegunaca, među kojima i srbskih zločinaca. Evo toga pitanja u kratkome opisu:

 

Trostruki sam bjegunac/prognanik i živim silom prilika u Baselu

Osobno sam dvostruki (čak i trostruki) bjegunac/prognanik iz Slunja pa znadem iz poznatih izvora da se u Slunjski kraj nije vratilo oko 50% prognanih i izbjeglih Hrvata. Veliki je upitnik hoće li se još koji Hrvat vratiti u Slunjski kraj jer su Hrvati ne samo Slunju, nego u čitavoj Hrvatskoj drugorazredni narod.

Hrvatska politika se bavi pretežno samo sa srbskim bjeguncima, moleći ih za povratak uz predhodne oproste abolicijom i amnestijom, a one koji se ne žele vratiti, primjerice kosovce, udbaše, oficire JNA, snajperiste... Hrvatska će ih obeštetiti. Bolje rečeno nagraditi jer to nisu bili njihovi stanovi, nego stanovi države Hrvatske, protiv koje su se oni borili.

 

Za ovu istinu nepravde prema Hrvatima i podilaženja Srbima ja ne trebam puno tragati za primjerima. Imam je na samome sebi. Meni osobno su zločinački Srbi, najprije popljačkali sve vrijedno u kući, zatim demontirali ono što ih je zanimalo i na kraju spalili sve što plamen guta. Ja nemam u zavičajnome Slunju svoj dom i ništa, baš ništa vrijednoga i uspomenskoga, što je bilo u pokojnome mojem domu, kojeg su ubili zločinački Srbi.

 

Onima, zločinačkim Srbima, koji su ovo počinili meni i tisućama Hrvata, obnavlja država Hrvatska njihove kuće ili im gradi nove. Meni i meni sličnim Hrvatima to ne čini država Hrvatska jer sam kao bjegunac "narodni neprijatelj" iza 1971. godine izbrisan iz popisa stanovnika u Slunju. Na jedan zakulisni način sam razvlašten od moje očevine...

 

Bijegom sam se spasio od kobne sudbine Hrvatskih proljećara

To je bio moj prvi spasonosni bijeg ili uvjetno progonstvo iz Slunja i iz Hrvatske pa sam se našao u Švicarskoj, domovini mojih predaka Haslera, yugofonetiziranih u Hazlere. Da nisam pobjegao doživio bih sudbinu Budiše, Djodana, Gotovca, Ivezića, Komarice, Paradžika, Tomičića, Veselice...

 

Drugo progonstvo iz Slunja pogodilo me je polovicom studenoga 1991. godine, kad su domaći Srbski zločinci doveli Šešeljevce u Slunj preimenovali ga u Šešeljebvo. Tada mi je opljačkan i neobnovljivo uništen moj rodni dom. Tada mi je ubijena sestrična Marija Antolković te nekoliko rođaka i prijatelja. I za mene je čekala nabrušena srbska zločinačka kama.

 

Treći progon iz Slunja (što znači i uz Hrvatske) pretrpio sam od Ive Sanadera, Darka Milinovića, Vladimira Šeksa i nekakve Zlovenke Vesne Teršelič jer sam se usudio, zajedno s mojim veteranskim domobranima i ustašama podignuti u Slunju spomenobilježje hrvatskome vitezu Juri Francetiću i na tom istome mjestu dvojici poginulih Hrvatskih branitelja: +Draganu Modrušanu i + Nikoli (Nini) Štefancu.

 

Kriv sam jer sam Hrvat s istaknutom ljubavi za Hrvatsku

Eto, kriv sam jer sam rođen sa sudbinom Hrvata! Za moje "zločine" ne oprašta mi ni korumpirana hrvatska vlast niti njeni predsjednik Ivo Josipović. Trebao bih se (što nikad ne ću!!!) prekrstiti u Srbina pa bi dobio u Hrvatskoj sva nadprava, obnovu kuće u Slunju, stan u susjedstvu Mesića ili Josipovića, a možda i mjesto "antifašističkog savjetnika" Ivi Josipoviću ili budućem "antifašističkome" gradonačelniku Zagreba  Stjepanu Mesiću.

Tko misli da naivni i politički nezreli Hrvati neće izabrati senilnog antifašistu Stjepana Mesića za gradonačelnika Zagreba, u zabludi je.

I ove korumpirane vlastodržce u svima strankama, napose u HDZ-u i SDP-u izabrao je Hrvatski narod. Umjesto da biramo poštene, mlade,  stručne i domoljubne Hrvate u sve oblike vlasti, hrvatski birači biraju stare komunjare ili njihove srodnike. Tako će izabrati i senilnog komunjaru Stjepana Mesića za gradonačelnika Zagreba.

 

Bože, rasvijetli pamet Hrvatskome narodu!

Bože, gdje god jesi, ako jesi, molim Te, rasvijetli pamet svome narodu Hrvatskome jer samo narod bez zdrave pameti bira u vlast hrvatske izdajice i lažljivce poput predsjednika predsjedništva Jugoslavije i vrhovnog zapovjednika JNA, koja je pod njegovim žezlom napala Hrvatsku, razorila Vukovar i otvorila stotine hrvatskih masovnih grobnica s onom najstrašnijom u vukovarskoj Ovčari.

Stjepan Mesić laže, da je bio u zatvoru kao hrvatski proljećar. Imam stranicu iz bivšeg VUS-a, na kojoj Stjepan Mesić, u vrijeme Hrvatskog proljeća piše protiv Hrvatskog jezika. On je bio u zatvoru radi neke svoje muljaže, a ne radi hrvatstva.

 

Mr.sci. Dragan Hazler, u svima svojim ulogama za Hrvatsku

Basel/Slunj u srcu, 29. studenoga 2010.

Na obljetnički dan jedne od najporaznih kapitulacija hrvatske pameti, u Jajcu, 1943. godine.

 

Komentari
Traži
Samo registrirani korisnici mogu pisati komentare!

3.25 Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."

 
« Prethodna   Sljedeća »
Tražilica
Tko je Online
Gostiju online: 1
Korisnika online: 1
  • tshetlarbene
cestitka2014.jpg
  paveli_knjiga_mala.jpg















apartmentsmurter3.jpg












 
  

www.liberohosting.com

LiberoHosting za profesionalce i amatere

 
Top! Top!