coarse
coarse
coarse
coarse

Naslovnica arrow Novosti arrow Genocidni program iz Srba
Srijeda, 24 Srpanj 2019
 
 
Genocidni program iz Srba PDF Ispis E-mail
Autor: uznik   
Utorak, 17 Kolovoz 2010

Mile Pešorda

Genocidni program iz Srba

(kolumna Eurogledi)

   

       Živeći „zbiljnost onih koje ne vidim“, koji nisu među nama iako sve ljudsko u našoj zemlji i njihovom ljubavlju diše, vjerujem u nadolazak dana objavljene istine u riječi što bit će sama ljubav, kada će njome biti ispunjen mir i otvoriti se svijet, smisleno povezan jedinstvenim doživljajem čovjekoljublja, radosti otkrivanja tolikih drugih i drugačijih,  koji nas suoblikuju zasebnima u našem ovozemaljskom postojanju – za Nebo. Samo mi takva vjera kao „imanje onoga čemu se nadam“, kao volja za izricanjem istine na stazi pozvanosti suočenja pred ogledalom Riječi, tim mjerilom svega vidljivoga i nevidljivoga, može dati snage opstati  u razgovjetnoj zapitanosti  nad aktualnim ponižavanjima povijestne istine i preživljene nacionalne tragedije što su ih simbolično izvele  hrvatske vlasti, predstavljene u osobi predsjednika države, podignuvši, u naše dane, novcem  hrvatskoga naroda, i u zemlji Hrvatskoj,  spomenik fašističko-banditskom zločinu nad nezaštićenim, sveudilj molitvenim, narodom i pukom, planski počinjenom u Srbu i okolici 1941., u sklopu  programske genocidnosti četničkoga pokreta prema hrvatskom narodu“ (Z. Dizdar-M. Sobolevski: Prešućivani četnički zločini u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 1941.-1945., str. 76., Hrvatski institut za povijest - Dom i svijet,1999.)

      

     Uzmaknut će, ponadah se u jednome času, nesvjesni zastupnici sila zloga, ako ne pred živom istinom nevinih mrtvih, istragaški ubijenih na kućnom pragu, i pred vjerom bogoštovna i u tome smislu slobodotvorna ljudstva pogubljena u nadi uskrsnuća, a ono barem pred jedinstvenim stajalištem EU o trima totalitarizmima, pred dokazima i nepobitnim činjenicama o kroatocidu, pred znanstvenim djelima  povjesničara i državnih institucija čiji je rukopis u službi istine i samo istine i koji su nedvojbeno ustvrdili (i o tomu izvijestili vrhovne obnašatelje vlasti  u RH, mjesecima prije održavanja „državnoga“ slavlja srbobranski priređena u čast zločinu nad miroljubivim pukom i narodom) kako su srpski četnici ustali, ne protiv talijanskih okupatora i fašista nego protiv ne-nezavisne i na tom ličkom području – nepostojeće NDH,  i zarobili „44 Hrvata u Brotinji, koji su bili jedini Hrvati u općini Srb“ i kako su zarobljenike „28. VII. 1941. na mjestu Poljice, kod Dolja mučili, zaklali i bacili u ponor“ te da, u nastavku izvedbe genocidnoga programa tih nacifašističkih „antifašista“, već  „u listopadu 1941. u Srbu, s osloncem na Talijane i pod njihovim nadzorom, četničke vođe preuzimaju općinsku civilnu vlast i ustrojavaju u studenom 1941. Četnički puk 'Kralj Petar II.' sa sjedištem u Srbu“.

        

     Preispitat će, u svjetlu istine i radi sutrašnjice narodne slobode, naši zastupnici demokracije,  antidemokratsku odluku o financiranju i podizanju spomenika zločinu, slavljeničkoga obilježja, djelomično izvedenomu i cjelovito opisanomu,  „programu genocida“  u Srbu i poništiti je kao protivnu biti samoj Croatiae i duhu Europe antitotalitarizma – u takvu se je pobjedu razuma i u ustavno ponašanje izabranih dužnosnika  pouzdavao narod izvorno posvećen slobodom i opasan demokracijom. Međutim, niti je bilo razborita uzmaka, niti samokritičkoga preispitivanja, niti poništavanja nepravedne odluke stavljene u funkciju korjenitoga antikroatizma, nego je aktualni glavni relativizator povijestne istine i temelja naše kršćanske civilizacije nastojao, na tom mjestu simboličnoga zločina četništva  nad hrvatstvom u srcu Hrvatske, uzveličati, ništa manje nego kao „simbol ljubavi“,  i sve one „kape sa tri roga“ kojima su se slavodobitno pokrivali ili podmuklo skrivali toliki izvođači „genocidnoga programa“ od god. 1941. do 1995., od Bjelovara i Srba do Vukovara i Srebrenice. 

   

      A Bog je vidio, i hrvatski povjesničar zapisao, ono što su zli ljudi zlo uradili, odnosno, da su te petokolonaške  snage, pod silnom zaštitom Mussolinijeve Italije,  „početkom 1942. objedinjene u Dinarsku četničku diviziju“, i kako je, u ožujku iste godine, taj, nazovimo ga tako,  jovanić-četnički „antifašizam“ u službi fašiz(a)ma i uništenja Hrvatske svojim glavnim zadatkom istaknuo ostvarivanje „što jače organizacije srpskog naroda u ovim krajevima radi uspostavljanja srpske vlasti u danom momentu, radi obračuna sa Hrvatima i na koncu radi čišćenja Hrvata i Muslimana iz Like, Severne Dalmacije, Bosne i Hercegovine i stvaranja jedne homogene i čisto pravoslavne srpske države, oslanjajući se na Srbiju i Crnu Goru“. Ali, i sami je narod dobro zapamtio, a pismoznanac za potomstvo zabilježio, da je taj spomenik u Srbu „za te velikosrpske snage bio i ostao simbol za borbu i rušenje bilo kakve hrvatske države te čišćenje Hrvata kako bi ta područja postala dio njihove zamišljene 'Velike Srbije' .“

       

     I hrvatski je pjesnik i partizan, naš veli Jure Kaštelan, istinoljubivo vidio i opisao genocidni pothvat tih samoproglašenih „prvih antifašista u Jevropi“, izveden i u njegovim zavičajnim Gatima, kraj Omiša: „Nema srca da bi oplakalo sasječeno meso ljudsko od Prosika do Pocelja, od Graca do Mosora. Nema pjesme. Nema riječi. Nema glasa. // Mate, Ante, Ivane, ko vas može dozivati dozivanjem? Ko vas može oplakati plakanjem, rane na ranama. Viči niz Ilinac. Viči moru i zelenim livadama uz Cetinu. // Zorko, Marijo, Matijo, gdje ste da vas nema na paši za ovcama? // Mrtve ruke materine priviju iznakaženu djecu, sasječenu. Krvnička četnička kama isjekla je iz utrobe novorođenče. U krvavom bratstvu povezane su ruke i oči krvavim mlazom i krikom užasa. // Pokolj. // Mlijeko iz razlupanih kanta slilo se u krvi mljekarica, krv se spojila s brašnom iz proparanih rubaca i vreća. Žene su nosile kruh. Iz grada su nosile zalogaj gladnoj djeci. U stazici, u kamenoj Stazici, u kamenoj stazici, prekinuo se put. (...)“ (Jure Kaštelan, G a t a, „Dalmatinka u borbi“ br.1., god. I., travanj 1943.)

     

     Slijepi vođa, koji ignorira istinu i povijest svoga naroda i kojemu, samim tim,  nije dana milost razumijevanja znakova vremena, mogao bi narod, koji pristane sudjelovati u njegovim, globalnije osmišljenim,  igrama zanemarivanja istine i propadanja u zaborav povijesti  i neposluh Gospodaru Riječi, odvesti do nekoga novoga, samomorna, bezdana. 

          

           (Hrvatsko slovo br. 799., kolumna Eurogledi, Zagreb, 13.VIII.2010.)  

Mile Pešorda

 

    

   

    

   

    

    

 

     

      

       

 

 

Komentari
Traži
Samo registrirani korisnici mogu pisati komentare!

3.25 Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."

 
« Prethodna   Sljedeća »
Tražilica
Tko je Online
Gostiju online: 7
cestitka2014.jpg
  paveli_knjiga_mala.jpg















apartmentsmurter3.jpg












 
  

www.liberohosting.com

LiberoHosting za profesionalce i amatere

 
Top! Top!