coarse
coarse
coarse
coarse

Naslovnica arrow Ratni dani arrow "Crvena Josipovićeva Hrvatska na djelu" - Dolaze nam komunistički crni dani....
Ponedjeljak, 23 Travanj 2018
 
 
"Crvena Josipovićeva Hrvatska na djelu" - Dolaze nam komunistički crni dani.... PDF Ispis E-mail
Autor: uznik   
Četvrtak, 04 Oľujak 2010
!

Smrt antifašizmu - sloboda nacionalistima!

0

Smrt antifašizmu – sloboda nacionalistima!

Priručnik za nacionaliste: Kako organizirati koncert i završiti iza rešetaka

“Rekli smo da samo borbom, težkom i krvavom borbom, možemo uspjeti. Mi ćemo je započeti i u njoj izdržati, pa makar nas stajalo i života. Hrvatska je vječna, ona ne može propasti dok ima sinova koji će ići putem Starčevića i Rakovice. Znamo što nas čeka i nemojmo se previše zanositi. Ne znamo hoćemo li brzo završiti borbu, nu mi moramo pobiediti ili ćemo izginuti. Izabiremo put časti, put ponosa, put borbe. Započinjemo naš križni put, koji nas nije mogao mimoići.” dr.Ante Pavelić, 7.I.1929.

Naši krajevi zadnjih su godina mirni, nema nečega što bi uzbudilo ili uzdignulo puk. Nema rata, on je postao nešto abstraktno „tamo negdje u Afganistanu“. Uzavrelog nacionalizma i osjećaja zajedničtva koji je prožimao cieli naš hrvatski narod, tog ‘zova krvi’ jednostavno nema. Dok traje ovaj ‘interregnum’ izmedju opasnosti od srbijanskog neprijatelja i opasnosti od najezde afroazijskih imigranata kad ih EU demokratura pozove i u Hrvatsku, za to vrieme nema nečega što bi homogeniziralo hrvatski puk. Koliko-toliko popularne i sveprisutne predsjednike Tudjmana i Mesića, sada je zamienio „sivonja“ Ivo Josipović, pa će idućih deset godina vjerojatno biti još dosadnije. I tako, dok se dosadjuješ gledajući kroz prozor u mrak ne osjećajući život, najednom nešto prekine tišinu. Zove prijatelj iz Splita i odmah on, bez „Za Dom spremni“ ili „Pozdrav“, ide u središte zbivanja, pa reče: „Počela su uhićenja nacionalista!“ „Uhićenja? Kako, kada, zašto?“ – upitah ja. „Pa u Križevcima, kažu da je uhićeno 35 nacionalista“- odgovori. Nešto mi pukne u glavi i sjetih se da je u veljači trebao biti koncert njemačkog RAC benda ‘Blue Max’ te da je sugradjanin i suradnik mi takodjer trebao pohoditi koncert. Naravno, nakon kratkog poziva saznam da mu je, kao u kakvim špijunskim filmovima, dok je na kolodvoru kupovao kartu do Križevaca, javljeno da ne ide, iz sada nam poznatih razloga. Otvaram portal Večernjeg, najdraže mi tiskovine, i vidim sliku najboljeg mi suradnika Osječanina kako ga križevačka policija, pretučenog, vuče sa sobom.

A gamadi pedersko-antifašistička, bit’ će novih sranja!- bila je, naravno, prva pomisao. Iako ovaj dogadjaj, srećom, nije bio krvav (ali ne zaslugom policije!), neodoljivo podsjeća na tzv. „krvavi sabor križevački“ na kojem su 1397., u jeku borbe za vlast u tadašnjoj Hrvatskoj, pristaše Sigismunda Luksemburžkog ubili hrvatskog bana Stjepana Lackovića i množtvo hrvatskih plemića. Ljudi uhićeni u Križevcima možda nisu bili plemići po krvnom nasljedstvu, ali su svakako jedna elita osvieštenih Hrvata i Europljana! Obrijanih glava i u jeftinoj odjeći europske proizvodnje, oni su spremni i vlastitim izgledom pokazati protivljenje sadašnjem stanju i konformizmu našeg družtva. Bez velikih i dubokoumnih rieči, oni svoje stavove izkazuju djelima, a sada i tudjim djelima spram njih. Njihov odlazak na jedan koncert, završio je kako nije trebao. Kako i zašto se to dogodilo, hoće li to biti pouka za hrvatsku ‘desnicu’, te što se krije u pozadini zatvaranja nacionalista, tema je ovog članka.

Propali koncert

U subotu 20.II.2010. u Vatrogasnom domu u Bukovju Križevačkom kod Križevaca trebao se održati koncert njemačkog RAC benda ‘Blue Max’ te hrvatskih ‘Strong Survive’ i ‘Treće poluvrijeme’. Organizator i iniciator koncerta bila je Organizacija Hrvatskih Nacionalista, nedavno ustrojena neformalna udruga koja okuplja većinom mlade hrvatske nacionaliste i desničare te pripadnike skinhead subkulture. Koncertu je trebalo nazočiti nekoliko stotina nacionalista iz Hrvatske i Europe; najavljeni su skupni dolazci iz Italije, Njemačke, Magjarske i Slovenije. Na sam dan održavanja, neka „udruga mladih antifašista“ objavljuje priobćenje kojim obavještava medije da će se tog dana održati koncert njemačkog, kako oni kažu, „neonacističkog“ benda ‘Blue Max’. U skladu s prokušanom strategijom vučjeg čopora, tu viest brže-bolje objavljuju zaredom svi portali ove republike: prvo Net.hr, pa tportal.hr, pa index.yu, i t.d. Do tada neupoznata s time, policija pojačava aktivnost u Križevcima kako bi odkrila točnu lokaciju koncerta. Blokirani su svi cestovni prilazi Križevcima, a u sam grad stiglo je i policijsko pojačanje iz Zagreba. Cielim gradom dežuraju policajci te se evidentiraju, pa i uhićuju, sve veće grupe ljudi. Kad su vidjeli što se dogadja, organizatori odkazuju koncert te javljaju grupama u Sloveniji, Magjarskoj i raznim krajevima Hrvatske, koje su namjeravale doći, da ipak ne dolaze na koncert. Nu, ipak, 40-ak nacionalista tog se dana zateklo u Križevcima na mjestu na kojem je trebao biti održan koncert. Iako je koncert, iz razumljivih razloga, odkazan, u Vatrogasnom domu u Bukovju Križevačkom tog je dana bilo burno. Prema svjedočanstvu jednog od uhićenih, policija je izmedju 18 i 19 sati s policijskim maricama i ‘defenderima’ okružila zgradu Vatrogasnog doma, našto su se nacionalisti zaključali unutra. Nakon pola sata, nacionalisti u manjim skupinama izlaze van i predaju se policiji. Ovi ih svakog pretresaju, službeno uhićuju i ubacuju u policijsku maricu. Ukupno je uhićeno 34 nacionalista, od toga 8 Niemaca (članovi benda ‘Blue Max’), 1 Talijan i 25 Hrvata. Sva 34-orica smješteni su u jednu omanju prostoriju veličine prosječne školske učionice. U toj prostoriji bili su neprekidno 13 sati bez hrane, vode i dopusta za odlazak na WC. Jedan po jedan bili su zvani na razgovor s policijskim inspektorom, te kako bi ih se evidentiralo i fotografiralo za policijski ‘dossier’.

Privođenje nacionalista u KriževcimaPrivođenje nacionalista u Križevcima

Josipovićeva ‘nova pravednost’ na djelu

Idućeg jutra, u nedjelju 21.II., svi osim šestorice su pušteni kućama. Spomenuta šestorka je istog jutra u 9 sati izašla pred sudca Prekršajnog suda u Križevcima koji im je nakon kratkog postupka izrekao kazne: dvoje organizatora dobili su kaznu od 1700 kn odnosno 3000 kn, trojica sudionika su zbog navodnih „neonacističkih“ obilježja dobili po 10 dana zatvora, a moj osječki prijatelj 12 dana zbog navodnog „žestokog otpora policiji“. Glede organizatora, danas, nakon detaljnog priobćenja istih, jasno je da je skup uistinu trebao biti privatna zabava skupine političkih istomišljenika. Iako je skupu trebalo nazočiti daleko više od 20 ljudi, on se ne može okarakterizirati kao politički skup nego podpada pod kategoriju drugih oblika okupljanja, kako to definira Zakon o javnom okupljanju (NN, 128/99). Trebao je biti održan u zatvorenom prostoru, i to ne u blizini bolnice, odgojno-obrazovnih ustanova ili nekog drugog posebnog mjesta, kako traži navedeni Zakon (čl. 11.). Prema izjavama organizatora, policija je nekoliko dana prije upitana treba li prijaviti sporni koncert, te je organizatorima odgovoreno da ne treba. Što se tiče dvojice osuđenih na 10 dana zatvora zbog nošenja tzv. „neonacističkih“ obilježja, valja naglasiti da su jedina obilježja koja su imali uz sebe bile značke s nadpisima „WP“ (White Pride – Bieli ponos) i „Skinhead“ (naziv subkulture, a ne ideoložka odrednica). Naposljedku, Osječanin osuđen na 12 dana zatvora uz sebe je, od obilježja, imao samo repliku njemačkog ‘Željeznog križa’ s nadpisom „Bleiburg“. Iako je pružio slabiji odpor policiji, od istih je zaradio više tjelesnih ozljeda zbog čega je morao primiti i liečničku pomoć. Nu, ono što je najsramotnije i najčudnije od svega jeste to da se sudjenje toj šestorici obtuženika održalo za manje od 24 sata od uhićenja te da je trajalo iznimno kratko. Bez vremena za pripremu obrane i angažiranje odvjetnika, izvedeni su pred sud u nedjelju (!) u 9 sati ujutro, samo 15 sati nakon uhićenja. Prema nekim sudcima, pravnicima i studentima prava, koje sam se potrudio upitati za mišljenje o ovom slučaju, neobično je da se sudjenje organizira i provede u tako kratkom roku, pogotovu s obzirom da neki procesi sličnog karaktera traju i mjesecima. Sve to upućuje na činjenicu da su redarstveni i pravosudni organi, a vjerojatno i obavještajna zajednica, ovaj slučaj iznimno koordinirano, precizno i brzo „riešili“ – gotovo da se posumnja da je sve bilo sredjeno i prije nego što je došlo do širenja najave o koncertu o medijima.

I, uzput, jedna zanimljivost – sramotna uhićenja i zatvaranja nacionalista dogodila su se samo 2 dana nakon inauguracije novog predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića. Vidimo li to na djelu Josipovićev projekt ‘nove pravednosti’? Je li ovo samo prvo od mnogih zatvaranja nacionalista na putu do ostvarenja njegova cilja - oblikovanog u sintagmi koju je izrekao na jednom od svojih skupova – ‘crvene Hrvatske’? Mislim da se odgovori sami nameću.

Vučji čopor napada

Po prokušanoj formuli strategije ‘vučjeg čopora’, na uhićene nacionaliste i njihov planirani koncert u Križevcima obrušila se ciela novinarsko-komentatorska soldateska. Ne treba zaboraviti da je zahvaljujući tom tzv. ‘vučjem čoporu’, njegovoj dobroj organiziranosti i brzini djelovanja, i bio odkriven i spriečen koncert. Udruga mladih antifašista, kao glasnogovornici extremno ljevičarskih skupina u Hrvatskoj i jurišnici SDP-a, prvi saznavaju za koncert. Tu viest prosliedjuju svim medijima u ovoj republici, koji ju zatim, za što su i plaćeni, objavljuju. Prvo Net.hr, pa i ostali. Cielog su se tog dana, subote 20.II., na portalima aktivno pratile sve obaviesti o koncertu te iste, uz prigodni negativni komentar, redovno objavljivale.

Idućeg dana, nakon napada onih nižih u ‘hranitbenom lancu’, napadaju i tzv. ‘alfa mužjaci’. Viesti o spriečenom koncertu objavljuju se i u tiskovinama, a komentar u Jutarnjem piše jedan koji spada u ovu zadnju navedenu skupinu – Inoslav Bešker. On zaziva tzv. „netoleranciju prema netolerantima“ pa opravdava gušenje slobode govora, absolutizira zločine nacional socialista, dok demokratske zločine smatra „kolateralnom metodom“, i t.d. Početkom radnog tjedna, počinje još napada na uhićene i zatvorene nacionaliste, pa se tako u Jutarnjem oglašavaju dežurni antifašisti Žarko Puhovski i Tvrtko Jakovina. Puhovski javno obznanjuje da je Organizacija Hrvatskih Nacionalista bila pod prismotrom Interpola (kako on to zna, ostaje nam do danas nejasno), pa ujedno koristi i prigodu omalovažiti hrvatsku obavještajnu zajednicu. Nadalje, u stilu najboljeg jugokomunističkog komesara sa sado-mazohističnim sklonostima, Puhovski izražava žaljenje što nacionalisti nisu i strože kažnjeni. Tko zna, možda bi Puhovski podsvjestno volio da ga njegovi ‘neonacisti’ kazne; možda bi volio uživati u gušenju u kojekakvoj plinskoj komori, kakve si već zna umišljati čitajući židovsku SF holo-hagiografiju. Kako ne bi bio zapostavljen i onaj povjestničar (ah..!) Tvrtko Jakovina, valja naglasiti da se i ovog puta hrabro suprotstavio fašističkoj nemani i u lice hrvatskom narodu rekao da se treba prestati pretjerivati s toliko neonacističkih koncerata te se ugledati u Europu. Ups, „mladi znanstvenik“ izpao glup jer nije upoznat s time da je ovo trebao biti prvi ‘neonacistički’ koncert u Hrvatskoj, za razliku od Njemačke, Velike Britanije, Italije, pa i susjedne Magjarske, gdje je do sad održano njih nekoliko stotina. A što ćeš, neki ljudi još misle da su web-stranice tipa hr.wikipedia.org i povijest.net relevantno historiografsko štivo, a pamfleti o „boljoj prošlosti“ s citatima iz marksističkih muhoserina – znanstveni radovi. Istog se dana javnosti prezentira i židovsko mišljenje (treba i toga, dugo nismo čuli..), a njega nam ovog puta predstavlja Ivo Goldstein. Za one koji nekim čudom nisu čuli za njega, to je tip koji piše onu židovsku SF holo-hagiografiju što ju sa zanimanjem čita Puhovski. Njegovu izjavu zaista nije potrebno još jednom publicirati; recimo samo da su znanstvenici u njoj od 85 rieči uspjeli izbrojati 132 puta ponovljenu rieč ‘holokaust’, 68 puta rieč ‘neonacizam’, 53 puta rieč ‘genocid’, 37 puta rieč ‘endehazija’, 25 puta rieč ‘ja’, 23 puta rieč ‘tulipan’ i 18 puta rieč ‘Križevci’.

Zanimljivo je da su ‘eksperti’ političke korektnosti ovog puta nadmašili same sebe smislivši jednu novu tvorenicu, koja zasad nije u uporabi u niti jednoj drugoj zemlji. Naime, za uhićene u Križevcima počela se rabiti rieč „neonacionalisti“, što očito znači da ni sami novinari izprva nisu bili sigurni trebali li uhićene tako olako proglasiti neonacistima. Iako nacionalizam nije nešto zastarjelo što nema svojih teoretičara i praktičara u suvremenoj politici (kao što je slučaj s nacional socializmom), novinari ipak nastoje pridavanjem prefiksa ‘neo’ omalovažiti političku aktualnost nacionalizma i uhićene svesti na osobe koje reaktualiziraju nešto mrtvo i nestalo.

Bastilla<< Slika: Hoće li i nova, ovog puta nacionalna, revolucija započeti osvajanjem neke nove ‘Bastille’ i oslobađanjem političkih zatvorenika nacionalista?

Kako jadni Hrvati ne bi izpali ‘opasni neonacisti’ javio se neki Mirko Vidović koji, iz usta bivšeg političkog emigranta, širi tračeve o nekakvim „ubačenim agentima-provokatorima“ te sve radikalnije hrvatske nacionaliste naziva „političkim otpadom“. Za one koji se zgražaju nad ovakvim izjavama, valja reći da one nisu neobične za ljude koji se, baš poput gospodina Vidovića, nalaze na političkom smetlištu. To je neka vrst arogancije, barem tako psihologija kaže. Novopečeni HČSP-ovac, a dojučerašnji član HSP-a i žestoki kritičar HČSP-a, Ivan Lozo Organizaciju Hrvatskih Nacionalista napada s pozicija političke korektnosti i nacional-mazohizma, kojem se vjerojatno naučio živeći u toj i takvoj Njemačkoj. Jedini koji su uhićenim i zatvorenim nacionalistima pružili podporu su oni koji su jednak tretman u svojem dugom životu i sami doživjeli – bivši politički zatvorenici. Naime, Zdrug udruga hrvatskih političkih uznika RH i inozemstva, pod vodstvom Ive Matanovića, osudio je postupke hrvatskih redarstvenih organa prema uhićenima i uzporedio to s postupcima prema političkim neistomišljenicima u jugokomunističkom režimu. Takodjer, pozvao je zatvorene nacionaliste da, po izlazku iz zatvora, postanu članovi navedene udruge i time se uključe u krug ljudi koji su i pod zatvorskom kaznom zadržavali svoja hrvatska državotvorna i nacionalistička uvjerenja.

Po(r)uke za budućnost

Hrvatska ‘desnica’ očito na ovom slučaju nije ništa naučila, jer ne shvaća da judeomasonska internacionala ne bira svoju žrtvu koju će proglasiti ‘neonacistom’ i ‘neprijateljem’, ne, ona to čini prema svima čiji su stavovi bezkompromisni u očuvanju onoga što je nacionalno i što je europsko. A to hrvatska ‘desnica’, neosvieštena o svojoj europskoj pripadnosti, ideoložki neizgrađena, bez jasno definiranih političkih ciljeva i metoda za njihovo ostvarivanje; ta i takva hrvatska ‘desnica’ nikada ne će ‘naučiti lekciju’. Napada se OHN kao organizaciju koja okuplja subkulturne skupine (konkretno – skinse) pa se ne vidi da su isti dobar dio glasačkog aparata tih stranaka. Postavljaju se pitanja o razlozima organiziranja ‘neonacističkog’ koncerta, ali opet bez pitanja je li navedeni bend uistinu ‘neonacistički’. Ta zar se nismo i sami uvjerili u zadnjih nekoliko godina na primjeru hrvatskog nacionalnog barda Marka Perkovića Thompsona što znači lažno i manipulativno etiketirati jednog čovjeka?! Je li organizacija jednog običnog koncerta – istina, s političkom porukom, ali ipak samo koncerta – zaista bila dovoljan razlog za policijsku blokadu i obsadu Križevaca, masovna uhićenja i zatvaranja, i višednevni medijski linč nad pojedinim organizatorima koncerta? Hrvatski nacionalisti (zasad) nisu teroristi, pa sukladno tome nisu niti zaslužili da se vlast države koju (zasad) smatraju svojom državom na taj način ponaša prema njima. Zasad, ali što će biti sutra – biti će uvjetovano sadašnjim postupcima one druge strane. Hoće li ‘mladi antifašisti’, anarhisti, povjestničari á la Jakovina & Hajdarović, dežurni prodavatelji ‘holo-religije’ i abstraktne ideologije ljudskih prava; hoće li ti ljudi jednoga dana ‘nove 1941. godine’ završiti svoj gnjili podanički život viseći na banderama uzduž ceste Zagreb-Zemun, ovisi samo o njima. Ipak je 1941. godina koja se vraća, kaže Slavko Goldstein. A židovu se vjeruje, zar ne?

Borba se nastavlja! Za Dom spremni!

U Vinkovcima, dne 1.III.2010.

Autor: Trpimir Gudar

Komentari
Traži
Samo registrirani korisnici mogu pisati komentare!

3.25 Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."

 
« Prethodna   Sljedeća »
Tražilica
Tko je Online
Gostiju online: 1
cestitka2014.jpg
  paveli_knjiga_mala.jpg















apartmentsmurter3.jpg












 
  

www.liberohosting.com

LiberoHosting za profesionalce i amatere

 
Top! Top!