coarse
coarse
coarse
coarse

Naslovnica arrow Pismohrana arrow NE BOJ SE, DOME!
Srijeda, 24 Srpanj 2019
 
 
NE BOJ SE, DOME! PDF Ispis E-mail
Autor: uznik   
Utorak, 02 Veljača 2010


Mirko VIDOVIC
Akademik

NE BOJ SE, DOME!



Latini nam cesto znadu reci ravno u lice, da smo uvijek bili na strani
Germana, dakle, implicite, njihovi protivnici. Istina je drugacija - od
Sabora u Cetingradu (1527.), mi smo stupili u diplomsatsko-vojni savez s
Habzburzima. Buduci da su Habzburzi bili u visestoljetnoj svadji sa
svojim rodjacima na polozaju germanskih careva, stoji povijesna
cinjenica da smo mi zapravo bili u sukobu interesa s Germanima, pa i
njihovi protivnici u nekim ratnim sukobima, posebno u slucaju Eugena
Savojskog, koji poharao Bosnu na pravdi Boga, radi kojih Germani, kako
to pokaza rezultat istrazivanja Stefa Suleka, izmislise najvise pokuda i
poruga na racun 'Krabata'. A i Habzburzi su na nasu sudbinu utjecali
vise teoretski nego li efektivno, buduci da su bili ovisni o vojnom
stitu Hrvata i Madjara sucelice prema Otomanima. A i Habsburski upliv na
nasu sudbinu bio je vise medvjedja usluga nego li stvarna i tvarna pomoc.

Medju teske germanske zablude u vezi s nasom sudbinom na europskom
jugo-istoku ( uz debilitacije Herdera, koji je izmnislio 'slavensku
rasu', te Dumlera koji izidje s tvrdnjom da su nas Avari preko usca
dunava doveli iz zapadnoazijskih stepa (Bijeli Hrvati nikad nisu
prebivali tamo niti ih i jedan ondasnji pisani podatak ne svrstava medju
'Slavene', pa cak ni Prokopije, a ni Porphyrogenet). A germanska je
izmisljotina da bi se zemljovidni prostor juzno od Dunava, Save i  Kupe
nazivao Balkan. Balkan na turskom jeziku znaci suma, a oznacava gorje u
Bugarskoj koje se je u antici nazivalo Hemus. Ako se, dakle, o Balkanu
moze uopce i govoriti u zemljopisnom smislu, onda to vazi samo za zemlje
Tracana, a nikako i Ilira. Ljudska granica medju tim predjelima je
vodotok Morava, Zapadna Morava, Sar planina do Ohrida. Zapadno od te
linije, prostor ilirskih zemalja ispravno bi bilo nazvati
Jadransko-Podunavska Europa (iza koje dolazi Mittel Europa). Granica
medju tim prostorima, od Teodozija Velikog i dalje se smatra i
zemljovidnom i ljudskom medjom dviju starih i razlicitih civilizacija.

No, ima ih koji sanjaju o tome da se podrucje Balkana pomakne na Zapad
cak na liniju sjevernih Alpa. To smo mogli cuti u Domovinskom ratu i od
Vojislava Seselja srbijanskog doktora marksizma. A i ovih dana
beogradske 'Vecernje novosti' objavile su (dne 05.01.2006.) prilog pod
naslovom "Esdaun ujedinjuje Srbe", gdje stoji, izmedju ostalog  i
slijedece opetovano priznanje 'Posebno su neprihvatljive izjave visokog
predstavnika  o mogucem ukidanju Republike Srpske, jer se 'Daytonskim
sporazumom' garantuje  mir i postojanje RS - zvanicno je saopstio juce
Predsednik vlade Srbije, Vojislav Kostunica". Pa da to bude jos jasnije,
u istom clanku stoji i slijedeca umna emanacija ispod sajkace: "Srbija
mora da podrzi  sve institucije Republike srpske, kako bis e sprecila
dalja devastacija RS - izjavio je juce Dusan Prorokovic, clan glavnog
odbora DSS i pozvao sve stranke da svoje intereseostave po strani i
zajedno definisu jedinstvenu nacionalnu politiku i zauzmu jedinstvene
stavoveo drzavnoj zajednici SCG-anije, Kosova i Metohije i Republike
Srpske". Tako to biva kad Dusan prorokuje...

NOTA: to za nas na bosanskom korjenu nije nesto novo, ali
ostaje, s nase strane, vec postavljeno pitanje, na koje Srbijanci
trebaju odgovoriti: Zasto se Srbijanci boje ostati sami u svojoj
kuci? Boje li se oni fantoma proslosti? Ako vec zele diobu u tudjoj kuci
pod isprikom razlika u etnikumu, vjeri ili jeziku, zasto to najprije ne
ucine u Srbiji? Tek nakon toga bi im itko ozbiljan mogao vjerovati. Oni
se boje ostati sami u svojoj kuci, jer bi u njoj bili manjina kad se
zbroje pripadnici drugih nacija, vjera, jezika i tradicija. Najmucnije
je kad oni volju drugih da budu ravnopravni s njima nazivaju, poput
patrijarha Pavla u Bozicnjoj poruci - 'bogohulstvom'. Tesko je to
shvatiti onome tko ne zna da je 'Dusanov zakonik' djelo Svetog sinoda
SPC, u kojemu stoji poseban clan (Cl.83) po kome treba kazniti svakog
pravoslavnog Srbina koji se, na Kosovu, usudi biti prijateljem nekog
Arnauta. A i najuplivniji teoretik albanskog preporoda od pocetka
dvadesetog stoljeca bio je Fan Noli, pravoslavni kaludjer, a zatim i
episkop (umro tek 1965. u USA)...

Svaka poganska vjera ima svog nacionalnog boga koji voli svoje a mrzi
druge ljude. No, bit krscanskog nauka nas poucava da je Bog stvaratelj i
uzdrzavatelj svijeta, da voli sve sto je stvoreno i sva stvorenja
jednako, pa prema tome i svako ljudsko bice. Bog je ljubav pak ne mrzi
ni teske zlocince, koji sami sebe i svojom voljom izuzmu iz ljubavi
sveopceg bratstva pak se, kako to zapisa sveti Pavao, stanu ponasati kao
'zvijeri u ljudskoj spodobi'. Zlocinca ne razljudi Bog, nego li on sam
sebe svojim zlim postupcima Jer, zlocini se ne cine po Bozijoj volji
a pravdati svoje zlocine Bozjom voljom je, kako to stoji u Kur'anu,
najteza moguca blasfemija. Bog ni zlocinca ne kaznjava, nego ga po
svajesti upucuje na pravednost i potrebu iskupljenja, ako ne i
iskajanja. A djavolska je i 'ispovijed' u kojoj se nabrajaju tudji
grijesi, a svoji presucuju.

Treba znati da i medju krscanskim svecenstvom, pa i nedostojnim
velikodostojanstvenicima, ima pravih pogana - oni se prepoznaju po tome
sto lazu i sto sire mrznju oko sebe, optuzujuci svoje zrtve da su ih
navele na to da ih uniste kako bi sebe pred Bogom dokazali kao
pravovjernike.

I medju tzv. naucnim radnicima ima teskih integrista. Onih koji
pokazuju mrznju prema onima koje oni ne razumiju, a nerijetko ni ne
poznaju. Pisuci (u 'Globusu') jesenas o strucnosti i uspjesima Dra
Radmana, Denis Kuljis, sto insinuacijama, sto otvoreno napada ljude
Katolicke Crkve da se oni, toboze, ubacuju u podrucje znanosti, poput
organizacije 'Opus Dei' itd - govoreci, naravno o genetici. Kad bi bio u
stanju da najprije nesto smisli i provjeri, gosp. Kuljis sigurno ne bi
iznosio na javnost takve protuistine, Jer, prvi covjek koji je uocio i
otkrio genetska prijenosna svojstva, najprije kod biljaka, a kansije i
kod ostalih zivih bica bio je - bas katolicki redovnik, Austrijanac
Gregor Mendel (1822 - 1884). Za njegovca zivota najvise su mu se rugali
laicki istrazivaci, a tek znanto kasnije promijenili su i oni misljenje
kad na mnoga pitanja o ponjavljanju svojstava zivih bica iz generacije u
generaciju, nisu mogli naci boljeg odgovora. Fra Gregor je bio cak i
prvi 'transgeneticar', jer je krizao razne podvrste bilja (grasak) da bi
dobio bolju sintezu.

Elem, otkrice nije isto sto i izmisljotina. Ni jedna izmisljotina se ne
moze mjeriti s istinom - izmisljiotine su katka vijeka, otkrice je
uocenje istine, a istina je vjecita.

U to ime, valja reci: kad pljunemo na nebo (nesto sto nas nadmasuje) ne
treba se cuditi sto nam se to vrati na obraz. Bog voli jednako i
nepismene i umne, i zdrave i bolesne ljude. Ocituje se u dusi onih koji
ga svojom molitvom zazivaju, pa i kad se radi o dusevnim bolesnicima.
Oholi i uceni ludjaci (tipa doktora radovana Karadzica) nisu bolesnici -
oni su negatori dobrote Boga koji slabe i nejake stiti od posati zloduha.

Sve sto pozelimo drugome moze nas same zadesiti. Pravi krscanin poznaje
se po tome da li sobom prozivljava bitnu zasadu 'Evandjelja': Neka meni
Bog da ono sto ja ikome pozelim! U Bosni se to jednostavnije zna reci:
Daj mi, Boze, sto komsiji pozelim. N.B. sadaka nije milostinja,
ona je obveza onoga tko u Boga vjeruje. Za vjernika je siromah vazna
osoba, jer mu omogucuje da dokaze da je Bogu pokoran (muslim). Sramota
je fukaru ponizavati s prezirom (kako tto ucini Aralica u jednom svom
romanu).

Ono sto svaku naciju cini jednom jedinstvenom cjelinom nije ni cistoca
krvi, ni vjerska ni ideoloska doktrina, nego samo i jedino - drzava.
Konkretno, na nasim prostorima zapadno od Drine, na rusevinama Zapadnog
Rimskog carstva, u povodu prodora iz Azije preko usca Dunava Avara i
Slavena pocetkom sedmog stoljeca, kako to zapisase Prokopije i
K.Porphyrogenet, istocni car Heraklije je pozvao vlasti iz Bijele
Hrvatske (oko danasnjeg Krakova) da mu pomognu da istjeraju barbare iz
Panonije i Dalmacije. Nema ni jednog ondasnjeg dokumenta po kojemu bi
Bijeli Hrvati bili Slaveni. Silaskom dostatne vojne sile u
jadransko-podunavski prostor Bijeli Hrvati su istjerali Avaro-Salevene i
tu organizirali drzavu, zauzeli sve polozaje vlasti i Dioklecijanovim
Panonskim dijacezama dali ime - Hrvatska.

U toku vladavine hrvatskih vladara nasa drzava se je sastojala od tri
banovine: Posavske, Primorske i Bosanske. A sva drzava je
nosila sluzbeni naziv: Kraljevina Hrvatska i Dalmacija. Po nazivu nase
drzave (u kojoj je oduvijek zivjelo u vecini sjedilacko pucanstvo s
kojim su se mijesale razne doseljenicke grupe, pa tako i Bijeli Hrvati,
nazvan je i nas domaci - hrvatski jezik (nastao, po volji Zagorca
Ljudevita Gaja na temelju jezika Bosne!). Posve ista situacij je i u
Francuskoj: Franci su u Galiji (oko godine 500) organizirali drzavu, a
nisu govorili francuski jezik, nego su ga malo po  malo naucili od
daleko brojnijih starosjeditelja. Samo neuki i zlonamjerni
poistovijecuju pojmove: rasa, jezicna zajednica, vjerska skupina i
drzava. Naziv Hrvatska je striktno strateski, vojno politicki i
zemljovidni pojam i ni u kom slucaju rasni, kako to i dalje tvrde
panslavisti braneci Bosni da svoj jezik naziva svojim  materinskim
imenom, a ne po imenu macehe.

Dijalekticka pak mitomanija toliko formatirala mozak marksista da je ni
matematicka logika u automatizmu njihove svijesti ne moze
neutralizirati. U kolikoj mjeri ona i dalje strsi u nasoj stvarnosti,
mozemo najlakse shvatiti ako pogledamo neku sliku na kojoj se vidi
izgorjela suma: dodje proljece, na tlu se javlja novo zeleno raslinje
svake vrste, ali visoko nad tim nejakim raslinjem strse mrtva stabla
koja ce tu ostati dok ih vrijeme ne polegne i crvi rastoce. I ovdje
valja citirati (jos) jednog ruskog pjesnika koji se je 'sam ubio',
Jesenjina: 'Izgorjelog nitko ne zapali'.

'Mitisekunemi' su se kod nas pojavili kao magla u sibljiku i prasina u
ocima ljudi koji nisu izgubili pamet u nemogucem dijalogu s njima. Dokle
god mognu oni se sprijecavati svoje neistomisljenika da s njima udju u
ravnopravan dijalog, a kad to vise ne mognu ciniti, oni ce zasutjeti.
Ista stvar je bila i s poganskim svecenstvom nakon 'Milanskog edikta'.
Njih na polozaje vlasti nije dovela njihova iznimna umna sposobnost,
nego li interesi stranih nam vlasti. No, njihovo vrijeme je proslo onda
kad su disidetni dosli do rijeci. Oni poput bikova na gmajni zive samo
za danas - od dana do dana. Vec su zaboravili sta su mislili, pisali,
govorili i propovijedali s katedri prije samo petnaest godina. I tesko
je vjerovati da ce i jedan od njih napisati iskreno svoje memoare u
kojima ce minuciozno obrazloziti svoj put u mitomaniju i svanuce u
stvarnosti zivog svijeta.

No, njihovi potomci ce se radjati s predispozicijom za zdrav razum, ici
ce u skolu u kojima je sve prilagodjeno zdravu razumu, sudjelovat ce u
zivotu i razvoje zemlje a da ne ce naslijediti duhovnu bastinu svojih
predaka, oslobodjeni od lagarija, gluposti i servilnosti onih koji su se
dogodili zivotom kao susa na plodnim poljima. Requiescant in oblivium.

Podsjetimo se: prinudno ucenje marksizma i Jozine 'dijaljektike'
(sarlatanizma) u ukupnost vertikale skolskog sustava u zemlji, osobito
nakon udara u Karadjordjevu 1971., formatiralo je mozak i ucitelja i
ucenika i trajno i onesposobilo da logicki shvacaju, i prosudjuju.
dijalogu s njima jos uvijek se osjeca njihova mentalna sljepoca -
ovisnost o citamoaniji i ideoloskim dogmama. Ako uzmete 'Sovjetsku
encikolopediju', pak pozorno stanete citati clanak po clanak, uocit cete
da su vecini tih clanaka uneeni citati iz djela marksistickih sluzbeno
prihvacenih teoretika: To i to je tocno, jer su Marx, Plehanoiv, Lenjin
itd tvrditi ovo i ono. A nikoja prosudba po zdravu razumu nema potrebe
za referencijama - za sve normalne ljude jedan i jedan su dva. Nikome ni
ne pada na um da istrazuje tko je prvi dosao do tog otkrica - ljudski
zdrav razum je bit ljudske prirode otkad covjek postade covjekom.

A ideja razbijanja Bosne potekla je iz glave marksistickih doktora i
generala. Koji su najprije zaluditili, a zatim i uvukli u taj maksimalni
kriminal naseg vremena cak i neke istaknutije svecenike i vjerske
dostojanstvenike, i time dokazali kako nas od ateizma i od poganstva ne
dijeli ni civilna, ni vojna ni svecenicka odora.

Elem, razbijaci Bosne su vec izgubili sve bitke. Duh je vodio otpor
Bosne ludostima i time se je Bosna dokazala u ocima svijeta zrelom za
opstanak. Mnogima to nije drago, ali svi s time moraju racunati!
Porazeni nasrtljivci sad napasno i uporno traze - izmirenje, ali uz
uvjet da se ona sramotna demarkacionala linija odrzi na licu Bosne, kao
rez preko naseg Srca. No, po zdravu razumu nije dopusteno ni
prihvatljivo oprastanje, prije nego li pravedni sudovi obrade sva zla i
sve zlocine. Tek kad procesi, bar najtezim zlikovcima, budu zavrseni, mi
cemo im mnogo toga i oprostiti, ako ni zbog cega drugoga, ono radi mira
i sloge naseg zajednickog potomstva.

Ali jedno mi njima nikad ne smijemo oprostiti, a to je sto su u toku od
preko deset godina u nasu kucu dovodili strane diktatore da nas sve
skupa izjednacene ponizavaju kao urodjenike u nekoj prasumi. A nas narod
je u najtezim uvjetima snagom svog uma i hrabrosti izabrao drzavnu
nezavisnost i time dokazao svoj visoki smisao za demokraticnost. Cak sta
vise, oni su bili najblizi suradnici tim tirancicima, bili im servilno
na usluzi kao vulgarni lakaji: nakon sto su se pokazali kao izrodi i
izdajice, oni su se dokazali i kao - kolaboratori vlasti tudjina koji je
s prezirom presao preko ostvarenog prava na nezavisnost nase bosanske
nacije.

Ni u toku priprema, ni u toku primjene univerzalno priznatog prava
svakoj naciji u Europi da se samoodredi slobodno putem plebiscita, na
najvisoj razini gdje su se pripremali elaborati na temelju kojih su
donosene odluke, ni jedan 'mitisekunem' nije imao dostupa. Njihove
ideoloske debilitacije nisu bile potrebne cak ni vlastima u Kremlju. Te
elaborate su radili nasi analisti disidenti i konceptori u emigraciji,
koje su dobro obavijesteni krugovi pozorno odabrali i trazili od nji -
volens/nolens! - da rade svoj posao - bez prava na gresku.

No, mitisekunemi su uspjeli u onom najbitnijem za njih: odrzati se na
svim polozajima efektivne vlasti. S tih polozaja oni nikome ne dopustaju
da izlazi pred javnost preko elektronskih medija u zemlji sa svojim
kritikama, primjedbama, projektima. A tko ce im, ako ne brat, objasniti
da nije pametno sebe upotrijebiti kao snijeg na zemlji pod kojim se vec
zamecu nove klice opceg nacionalnog procvata!

Istini za volju, ljudi se ne snalaze u tim 'tranzicijskim' rebusima i to
je ono sto u znatnoj mjeri umanjuje radost izbavljenja iz duhovnog
ropstva, pogotovu kad se uzme u obzir da se ti vampiri toliko slijepi da
ne vide da je sunce 'skocilo visoko'; hvale da bas oni nose zasluge za
to sto vise njihova ideologija ne vlada sudbinom ljudi pod njihovom
vlascu tajkuna i mesetara, zadrzanih za gusu na stolicama na kojima
sjede voljom stranih interesa kako bi bas oni rusili ono sto su prije
gradili...

Pa kad je stari gospodar tu, i njegovi kastori larmaju po notama
Jovanskinih pudlica i Jozinih sarplaninaca. Strase djecu u noci i
starce drze u nesanici. No svima valja poruciti muzevnon odlucnoscu: kad
noc posve mine, kad zora zasja i vukovi umuknu, cut ce se i ljudski
glasovi.

Ne boj se, Dome!
Komentari
Traži
Samo registrirani korisnici mogu pisati komentare!

3.25 Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."

 
« Prethodna   Sljedeća »
Tražilica
Tko je Online
Gostiju online: 9
Korisnika online: 1
  • KelleeHart
cestitka2014.jpg
  paveli_knjiga_mala.jpg















apartmentsmurter3.jpg












 
  

www.liberohosting.com

LiberoHosting za profesionalce i amatere

 
Top! Top!