coarse
coarse
coarse
coarse

Naslovnica arrow Državni i Lokalni Izbori arrow NE GLUSUJTE ZA KOMUNISTU JOSIPOVIĆA - ČITAJTE O N JEGOVIM ZLODJELIM
Četvrtak, 18 Siječanj 2018
 
 
NE GLUSUJTE ZA KOMUNISTU JOSIPOVIĆA - ČITAJTE O N JEGOVIM ZLODJELIM PDF Ispis E-mail
Autor: uznik   
Utorak, 05 Siječanj 2010

Je li Ivo odvjetnik zloglasne boljševičke strukture

11. dalmatinske brigade?

josipoicsasdad

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Tijekom jednog od predizbornih  sučeljavanja Ivo Josipović, jedan od kandidata za predsjednika neovisne Hrvatske,  oštro je  izjavio kako će, figurativno kazano, slomiti vrat svima onima koji protiv njega pišu  na raznim portalima a svoje podatke crpe iz, po njemu, nekakvih para-obavještajnih struktura. Upravo zbog ove izjave javnosti treba razotkriti od kud SDP-ovom predsjedničkom kandidatu ovakvi boljševički porivi.

Kome  to  jedan ugledni pravnik koji sebe predstavlja pravednikom i deklariranim antifašistom te stremi biti predsjednikom svih hrvatskih državljana prijeti i zbog kojih razloga ? 

 

 

Minobacači 11. dalmatinske pred samostanom na Sirokom Brijegu

Potomak rigidnog boljševika

Uzroke ovakvim prijetnjama treba tražiti u svjetonazoru i obiteljskom naslijeđu ali i interesima strukture ljudi iz koje Josipović vuče korijene.

Naime, Ante Josipović, otac predsjedničkog kandidata Ive Josipovića, kao 18-godišnjak je 1942. otišao iz Baške Vode u Biokovo, gdje se priključio malom partizanskom odredu koji je godinu dana kasnije prerastao u 11. dalmatinsku brigadu, partizansku postrojbu poznatu po stravičnim zločinima nad franjevcima na Širokom Brijegu i ratnim zarobljenicima na   Kočevskom  Rogu.

Naravno, Ante Josipović sa svojom matičnom postrojbom nije bio na Širokom Brijegu niti na Kočevskom Rogu. Nije bio tamo, jer je nešto ranije po partijskoj zadatku  poslan u izbjeglički logor u El Shattu. Po povratku je, sudeći prema njegovoj službenoj, biografiji,  bio jedan od čelnih ljudi OZNE u Vrgorcu a u dva mandata je bio upravitelj po zlu poznatog Golog otoka. Sudeći prema podacima iz njegove službene biografije, danas 85-godišnji Ante Josipović bio je u vrijeme strahovlade  Dušana Dragosavca i Milke Planinc (također ratne pripadnice 11. dalmatinske brigade) dogurao i do uglednog člana CK SKH i jednog od ljudi koji je lomio kralješnicu hrvatskim „proljećarima“.

 

Ostaci jugoslavenskog sustava žele nastaviti proces skrivanja vlastitih zločina

Državni organi, bar koliko je poznato, nisu do sada obavili razgovore sa  Josipovićem-starijim  na temu poslijeratnih zločina OZNE u okolici Vrgorca i Ljubuškog ali ni na temu  njegove  uloge na Golom otoku. Posebice, stariji Josipović nije istražnim organima Republike Hrvatske iznio  svoja saznanja o ulozi svojih nekadašnjih suboraca iz 11. dalmatinske brigade u ratnim i poratnim zločinima, pa tako ni o ulozi svoje nekadašnje partijske šefice Milke Planinc, ratne političke komesarke u četi za vezu 11. dalmatinske brigade.

Knjiga Milana Rake i Slavka Družijanića „11. dalmatinska (biokovska) brigada', Split 1987.“ otkriva da su uz Milku Maladu-Planinc pripadnici ove postrojbi bili: Vuk Anđelinović, ujak današnje predsjednice HNS-a Vesne Pusić; Adolf Dragičević, danas akademik i ugledni član HNS-a; Branko Kadijević, rođeni brat Veljka Kadijevića;  Albert Štambuk, Stjepan i Jerko Nobilo, Emil Goldstein, Srećko Freundlich, Salamon Finci, Petar Mioč, Simo Dubajić, Ivan Guvo, Ljubo Periša, Andrija Krilić, Grga Markić, Martin Gabričević, Jure Talajić, Ahmed Šeremet, Vicko Mucić, Nikola Maršić, Ljubo Barbarić, Ivo Franković, Dominko Antunović, Milan Rako, Ante Čepić i mnogi drugi. Svjedočenje Ivana Gugića, također pripadnika ove postrojbe, kazuje da je po zapovjedi Dušana Koraća, političkog komesara 26. divizije od pripadnika ove brigade formirana tzv. ubilačka četa odgovorna za smrt nekoliko desetaka tisuća ljudi

 

 

 

Međutim, nekome je u interesu da se o ovim svirepim ratnim zločinima i dalje šuti

 

Kad se pogledaju ova imena s pravom se pitamo živi li struktura zloglasne 11. dalmatinske brigade i danas te želi li to na čelo Republike Hrvatske dovesti sebi bliskog predsjednika te tako i dalje sprječavati istrage o zločinima ove postrojbe i njenih pripadnika na koncu i nakon II. Svjetskog rata ?

Služeći se dobro znanom zamjenom teza,  predsjednički kandidat SDP-a o ovome šuti. Vlastiti politički  prioritet daje  suradnji s pravosudnim organima Srbije i sudskim procesima nad hrvatskim braniteljima. Naravno, očekujući od Srbije dokaze za navodne zločine koje su počinili hrvatski branitelji u Domovinskom ratu.  Istovremeno, kao zaliven šuti o zločinima sustava na čijim ostacima želi zasjesti u fotelju predsjednika Republike Hrvatske.

 

Ponedjeljak, 4. siječnja 2010.

 

Ante Božić

 

 

http://ljportal.com/index.php

 

 

 

 

 

 

Dr. Ivo Josipović (SDP) odgovorio na pitanje CNN bloga

Čet, 15/11/2007 - 00:18 — cnn

 

         U Hrvatskoj danas živi između 5.000 i 7.000 obespravljenih obitelji koji su imali tu nesreću da su se našli u tzv. „privatnim“ neuseljivim stanovima, koji su nepravedno bili izuzeti iz Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo na osnovu članka 30. Zakona o najmu stanova iz 1996. godine. Jedno od HDZ-ovih obećanja pred izbore 2003. bilo je i rješavanje tog pitanja, no praksa je pokazala da se nije učinilo apsolutno ništa. Kako su na adresu CNN bloga povremeno stizali upiti „zaštićenih najmoprimaca“ kakav je stav SDP-a kao mogućeg pobjednika na izborima 2007. po tom pitanju, urednik ovog bloga upitao je meritornu osobu u SDP-u za to pitanje, dr. Ivu Josipovića. Odgovor objavljujemo u cijelosti.

 

Poštovani CNN blog uredniče,

 

SDP smatra da je prilikom rješavanja pitanja stanarskih prava rješenjem kojima je nekim građanima dano pravo na otkup a drugima ne, učinjena velika nepravda. Pravo na otkup trebalo je dati svima pod jednakim uvjetima. Na žalost, to nije učinjeno pa su generirane nepravde koje, na žalost, pred hrvatskim sudovima, Ustavnim sudom Republike Hrvatske i Europskim sudom za ljudska prava nisu ispravljene. Činjenica da su sva sudišta dala za pravo vlasnicima a ne stanarima, uvelike ograničava manevarski prostor za pravično rješenje problema. SDP je u kontaktima s udrugama stanara, a i vlasnika stanova, radio na modelu koji bi bio prihvatljiv za obje strane. Obavljene su konzultacije i sa stručnjacima za ustavno pravo. Ambicija je SDP-a da u slučajevima u kojima stanari još stanuju u stanovima omogući otkup stanova uz pravičnu odštetu (tržišna cijena) za vlasnike. Tamo gdje bivši stanari više nisu u stanu treba naći mjere (povoljni krediti, otkup stanova u vlasništvu države i sl.) kojima bi se stanari koji nisu mogli otkupiti stan koliko-toliko stavili u ravnopravan položaj u odnosu na građane koji su ostvarili pravo otkupa. Dakako, ovakav model ostvariv je pod pretpostavkom da s ustavnopravnog stanovišta ne bude prigovora. Znamo i da su za rješenje problema potrebna znatna financijska sredstva koja će se osigurati u mandatu iduće vlade.

 

S poštovanjem,

Ivo Josipović

cnn.blog.hr

 

 

Predizborna kampanja: čudo u Dubrovniku!

(crni humor)

                                                                       

         Svašta se događa u ovoj našoj uzavreloj predizbornoj kampanji.                                                                                 Evo, što se primjerice zbilo jučer u Dubrovniku: 

Pri ulasku u trgovački centar DOC u Dubrovniku, jedna postarija gospođa onesvijestila se pred markantnim SDP-ovim predsjedničkim kandidatom, profesorom Ivom Josipovićem.

         U pomoć su joj odmah priskočili, spomenuti i samozvani svjetlonoša (po Bibliji svjetlonoša=Lucifer) Ivo Josipović, te njegovi prijatelji u kampanji, doktorica Nela Sršen i pjevač Milo Hrnić.

Gradonačelnik Dubrovnika, dr. Andro Vlahušić nije bio prisutan tom šokantnom događaju a kako kažu naši povjerljivi izvori upravo je bio na službenom putu za Trebinje kamo je svom predratnom prijatelju Božidaru Vučureviću nosio Betlehemsko svijetlo za pravoslavni Božić….u znak sveopće pomirbe!?

Josipović započeo službenu kampanju (Foto: SDP)

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Uskoro su na mjesto tog nesvakidašnjeg događaja došli i djelatnici Hitne medicinske pomoći, kako bi nesretnoj ženi pružili prvu pomoć. Očevidci kažu da se desilo pravo čudo te da je žena kolabirala jer joj se prema njenim riječima navodno ukazao pravi mesija koji donosi svijetlo ovoj napaćenoj zemlji sveopće Tame! 

Sva sreća da je u neposrednoj blizini bio naš hladnokrvni profesor pa je tehnikom 'usta na usta' klinički mrtvu nesretnicu povratio u život i tim plemenitim činom dobio još jedan glas za nedjeljno izborno finale!                 Doduše, taj incident je donekle poremetio pedantno izrađeni plan posjete predsjedničkog kandidata jugu Hrvatske tako da je zbog toga otkazana navodno dogovorena audijencija kod župnika Župe dubrovačke, velečasnog Miljenka Babaića kao i njihova zajednička posjeta otočiću Daksa.

Naši izvori kažu da je tamo profesor kaznenog prava uz prisutstvo župnika namjeravao položiti vijenac poput krvi crvenih ruža na mjesto gdje su agnostičke, komunističke zvijeri pobile cvijet dubrovačke inteligencije uključivo i padre Petra Pericu.

Živa šteta što ta iluzija nije ostvarena, jer bi tada naš poznati muzikolog-na stratištu Dakse-mogao otpjevati onu prelijepu katoličku pjesmu komponiranu od nesretnog svećenika Perice:

Rajska Djevo, kraljice Hrvata!       

Bio bi to svakako značajan prilog njegovom emotivnom sloganu-lajtmotivu predsjedničke mu kampanje: pravDa za Hrvatsku!

Ovako i taj lijepi slogan zvuči pomalo farizejski promotivno i neuvjerljivo jednako kako su neuvjerljivo zvučale i opskurne riječi Ante Jurjevića-Baje, 25.listopada 1944. godine: bilo kako bilo, ubiti ih se mora!

A pravda, ona Josipovićeva, ostati će i dalje u dubokoj tami jednako duboko kao što su i posmrtni ostaci nevino i bez njegove 'pravde' pobijenih Dubrovčana na Daksi…o čemu se nije smjelo ni govoriti sve do 1990.g.!

 

dk., samobor

 

 

 

Priopćenje za javnost HČSP

– podrška Bandiću

 

         Hrvatska čista stranka prava, kao zagovarateljica čvrste, čiste pravaške i državotvorne politike i kao stranka koja se zalaže za državu socijalne pravde, a ne državu u službi krupnoga kapitala i državu sluškinju Haaga i Bruxellesa, ovime izvješćuje hrvatsku javnost da će u drugom krugu predsjedničkih izbora podržati neovisnoga kandidata Milana Bandića.

         Držimo da je Milan Bandić po svom dosadašnjem političkom djelovanju, višestruko bolji i poželjniji predsjednik Hrvatske od svoga protukandidata Ive Josipovića, koji  je dokazani suradnik tužiteljstva haaškoga suda i slijednik jedne otvorene antihrvatske i udbaške politike, koja je kao kontinuitet „antifašizma“ Stipe Mesića pogubna za Domovinu.

         Slijedom toga pozivamo cjelokupno članstvo HČSP-a, sve domoljubne i državotvorne snage da izađu na izbore i glasuju za Milana Bandića.

Ovu odluku je velikom većinom glasova donio Glavni stan stranke na telefonskoj sjednici koja je održana  4. siječnja 2010.

 

         U Zagrebu, 4. siječnja 2010.

 

                                                                          Josip Miljak, predsjednik

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Potpora Milanu Bandiću od Zvonka Bušića i Thompsona

Subota, 2. siječnja 2010.

 

Bira li Hrvatska doista „između svjetla i tame“? Komu je potrebna ta prikrivena neolenjinistička retorika koja automatski diskreditira birače koji neće glasovati za Ivu Josipovića? Misli li gospodin Ivo na „svijetlu budućnost“, kako su nekada govorili jugoslavenski titoistički utopisti, i sve svoje neistomišljenike proglašavali „silama mraka“, „poraženim neprijateljima“, ili „avetima prošlosti“? Po Josipovićevoj logici, svi mi koji nećemo glasovati za njega, ostajemo u tami, i pripadamo svijetu tame. Povijest nas uči da je takva podjela ljudi uvijek dovodila do velikih zala, pa si doista trebamo postaviti pitanje: odakle takva netolerancija iza maske tolerantnog gospodina?

         Hrvatska ne bira između svjetla i tame. Hrvatska bira između stare internacionalističke utopije i realistične ali nove, hrvatsko-integralističke opcije. Potreban nam je predsjednik koji će integrirati sve hrvatske težnje i snage, a ne prijetiti novim podjelama! Hrvatska se treba suočiti s vlastitom realnošću i pozicijom u svijetu. Ona nije ni svijetla ni tamna, nego je siva i bezlična, a mogla bi biti drukčija – vedra i optimistična. Mi želimo slobodnu Hrvatsku koja će živjeti od svoga rada i stvaranja, Hrvatsku koja treba probuditi svoje snage i potencijale. Ne mogu je iz drijemeža trgnuti anemične prijetnje ili prizivanja novih hapšenja, niti političar bez strasti, može je prodrmati i podignuti jedino real-političar i hrvatski integralist, iznimne energije i volje da pokrene zemlju iz malodušja i auto-destrukcije!

         Hrvatska bira između čovjeka koji je svrstava na naše i vaše, na podobne i nepodobne, na ljude svjetla i na ljude tame, koji otrcanim metaforama prodaje ideološku isključivost pod krinkom građanske uljuđenosti – i između čovjeka koji može nadići stranačke i ideološke rovove i podjele, i integrirati sve hrvatske potencijale u izgradnji jedne dinamičnije, slobodnije, aktivnije Hrvatske. Sada je trenutak kad se birači moraju probuditi i pokrenuti, ne dopustiti da krajnje lijeva manjina zbog pasivnosti većine odvede ovu zemlju u bezličnost i sivilo gdje će nam glavnu političku dinamiku donositi nove aktivnosti haaškoga tužiteljstva.

         I dijaspora, posebno Hrvati u BiH moraju se probuditi i glasovati za onoga koji ih poznaje i razumije, i koji bi im trebao obećati da će kao predsjednik Hrvatske raditi za poboljšanje njihova položaja – a ne treba se ni skanjivati – razmišljati o predlaganju trećeg entiteta kao real-političkog rješenja. Hrvatska treba predsjednika od akcije koji će i njezinu vanjsko-političku poziciju dinamizirati, učiniti je subjektom a ne objektom djelovanja iz dva ili tri središta svjetske moći. Milan Bandić biračima u ovome času šalje najistinitiju poruku: jedino se vlastitim radom možemo izvući iz posvemašnje krize, sve drugo su floskule, bez rada nema ni slobode, ni napretka, ni samostalnosti. Pa tako ni pravde o kojoj govori Josipović, jer kako će biti pravedna zemlja kojom se upravlja iz Haaga, Bruxellesa ili Washingtona?

         Hrvatska je na povijesnom raskrižju. Sudbonosni drugi krug predsjedničkih izbora ne smije nas zateći u nedopustivoj pasivnosti. Svaki neizlazak na izbore znači pristajanje da nam drugi kroje sudbinu, znači prihvaćanje malodušnoga stava kako ništa više sami ne odlučujemo i kako ne možemo utjecati na sudbinu našega naroda i domovine. Naprotiv, povijest nam pruža novu šansu da se suprotstavimo lažnim lučonošama, da ne dopustimo povratak u prošlost, u potpuno poništenje naše narodne memorije, ponosa i dostojanstva, svega što je krvlju stečeno i obranjeno u Domovinskom ratu!

         Hoćemo li pristati da Hrvatska i dalje bude mala zemlja za velika hapšenja njezinih generala i branitelja, hoćemo li biti taoci haaškoga tužiteljstva i njegovih hrvatskih ekspozitura? Hoćemo li postati dužničko roblje velikih svjetskih lihvara ili ćemo svojim radom i pameću izvući Hrvatsku iz krize? Ne biramo između svjetla i tame, nego između čovjeka od akcije i bezličnog činovnika, prijatelja Haškoga Tribunala. Biramo između vjere u sebe i Boga, i lažnih obećanja prodavača magle!

         Hrvatski domoljubi u zemlji i dijaspori! Sada sve ovisi o nama. Nitko ne može uzeti naše pravo na izbor, ako ga mi sami ne prepustimo drugima! Iziđimo na izbore i podržimo Milana Bandića jer nam treba predsjednik koji je hrvatski integralist, koji ujedinjuje sve nas domoljube koji želimo raditi za dobrobit naše domovine i budućnost našega naroda! Ne vjerujte onima koji obećavaju haašku pravdu i pravdu bez truda i rada, bez slobode i samostalnosti!

         Na kakvo svjetlo i kakvu tamu misli Ivo Josipović kad svojim porukama dijeli ovaj narod na ljude svjetla i ljude tame? Nismo li takve prijetnje već čuli i preživjeli u našoj povijesti? S kojim pravom iskrivljuje i plagira Kristove riječi, on kao deklarirani agnostik? S kojim pravom se zaogrće plaštom božanskoga svjetla i obećava nova hapšenja? Samo je Bogočovjek mogao reći da je Svjetlost Svijeta, svi drugi koji to tvrde nude blasfemiju.

         Sada je povijesni trenutak kojega ne smijemo propustiti. Ako prezremo svoje pravo na izbor, drugi će birati za nas, i možda zadugo nećemo imati prigodu izabrati svog predsjednika koji će zaštititi istinu o Domovinskom ratu i koji će imati socijalni osjećaj za nedaće naroda. Zato ne dopustimo da nas oni koji obećavaju svjetlo uvedu u novu mračnu noć. Glasujmo za onoga koji može nadići sve hrvatske stranačke i ideološke podjele i koji nije lutka u rukama partijskih struktura i globalističkih megalomanijaka. Hrvatski domoljubi, iziđimo na ove sudbonosne izbore i radi svih žrtava Domovinskog rata, iziđimo na izbore i radi svih poniženih i razočaranih branitelja koji su sami sebi oduzeli živote, i kao najvažnije iziđimo na izbore da bi u lijepoj našoj domovini slobodno i dostojanstveno mogli živjeti i budući naraštaji Hrvata. Iziđimo masovno na izbore i glasujmo za novu, probuđenu Hrvatsku.

          

P.S.  Svim Hrvaticama i Hrvatima kako u domovini tako i dijaspori, te svim lojalnim građanima i seljanima Republike Hrvatske želimo sretnu i uspješnu Novu 2010 Godinu.

 

            Zvonko Bušić                               

31.12.2009. 

 

Marko Perković Thompson

                                            31.12.2009.

 

milanbandic.com

31.12.2009

 

 

HOZ – Hrvatski Obredni Zdrug – JAZOVKA

IZBORI ZA PREDSJEDNIKA RH

 

         Uoči prikupljanja potpisa kandidata za predsjedničke izbore procijenio sam da niti jedan takozvani desni predsjednički kandidat ne može pobijediti, pa sam ih pokušao okupiti na dogovor o slozi. Odazvali su se gospodin Jurčević i gospodin Tuđman, dok je to gospodin Mikšić kategorično odbio i rekao mi da će „ići sam” te da „nema vremena za sastanke s nama”. Odazvao se i gospodin Golubić, najmlađi kandidat, te unaprijed prihvatio provedbu ideje o zajedničkome kandidatu hrvatske sloge, ali je potom – po vlastitim riječima – skupio samo 9809 potpisa pa stoga nije ni ušao u predsjedničku utrku.

         Gospodin Hebrang, koji se naknadno najviše obrušavao na takozvane desne predsjedničke kandidate, i to zato što mu oduzimaju „hrvatske glasove”, nije htio doći ni na kakav sastanak i stalno je eskivirao pozive. Zato bolje neka šute i on i njegova HDZ-partija, koja je Hrvatsku srušila na ovako niske grane.

         Nakon svega nam ostaje pouka za budućnost, dok za ove izbore pozivam članove i simpatizere udruge HOZ – Hrvatski Obredni Zdrug – JAZOVKA, a jednako i sve udruge s kojima HOZ surađuje:

         Opet nemamo predsjedničkoga kandidata hrvatske sloge!

         Ali moramo glasovati!

         A za koga glasovati?

 

U Milanu Bandiću ne vidimo sretan izbor, nego tek manje zlo!

 

Izborom Milana Bandića za predsjednika države objektivno bi se pospješilo raspadanje i SDP-a i HDZ-a, a time i zle sprege napokon odlazećega predsjednika s tima dvjema partijama i njihovim pomoćnim koalicijskim partijicama. Bio bi to prijeko potreban izborni zaokret protiv nastavka takve protuhrvatske vladavine!

    

Stoga glasujmo za MILANA BANDIĆA!

 

U Zagrebu, dne 4. siječnja 2010.

 

                                                                        Boris Prebeg, predsjednik

 

 

 

 

 

Priopćenje za javnost glasnogovornika HSP dr. Ante Starčević

i dopredsjednika stranke prof. Ivana Tepeša

povodom drugog kruga predsjedničkih izbora 10.01.2010.

 

Subota, 2. siječnja 2010. 

 

Analizirajući tijek dosadašnjeg dijela predsjedničke predizborne kampanje u 2. izbornom krugu smatramo potrebnim obratiti se članstvu, simpatizerima te hrvatskoj javnosti.

HSP dr. Ante Starčević prva je politička stranka koja je u 2. krugu dala potporu predsjedničkom kandidatu Milanu Bandiću i u tom trenutku iznenadila hrvatsku javnost. Nakon nekoliko dana pokazuje se da je takva odluka predsjednice Ruže Tomašić i stranačkog vrha bila više nego opravdana i pravovremena.

U kratkom razdoblju svoju potporu kandidatu Milanu Bandiću dale su koordinacije braniteljskih udruga diljem Hrvatske od Iloka do Dubrovnika i stranke sa hrvatskim predznakom u BiH te predstavnik bošnjačke manjine u Saboru RH. Svoju potporu dali su i hrvatski umjetnik Marko Perković – Thompson i hrvatski vitez i uznik Zvonko Bušić. Također je znakovit i prijem Milana Bandića kod kardinala Bozanića i potpora određenih struktura unutar Crkve. Za HSP dr. Ante Starčević iznimno je važno što su predsjedničkom kandidatu kojeg ona podupire svoju potporu dali oni krugovi koje HSP dr. Ante Starčević izrazito cijeni, a to su branitelji, iseljeništvo i  Crkva.

         Hrvatska u ovom trenutku ima dva predsjednička kandidata. Demokratsko je pravo, ali i obveza svake punoljetne osobe izaći na glasovanje i svojim glasom preuzeti odgovornost političke budućnosti Lijepe naše.

Kroz čitavu povijest čovječanstvo se borilo za opće pravo glasa, jednakost i ravnopravnost. Ne smijemo zaboraviti sve one pokrete krajem 18. st., kroz cijelo 19. stoljeće i na početku 20. stoljeća koji su svojim zalaganjem i žrtvama doveli do  općeg prava glasa. Također moramo imati na umu da su žene svoje pravo glasa i u nekim europskim državama dobile tek nakon II. svj. rata (a u nekim svjetskim državama nemaju ni danas pravo glasa).

U ovakvim trenucima ozbiljna politička stranka mora jasno artikulirati svoje stavove i odrediti se prema programima predsjedničkih kandidata. Ozbiljna politička stranka, kojoj je cilj dobrobit hrvatskog naroda, u ovakvim trenucima mora se izdići iz svojih uskih stranačkih okvira i jasno se odrediti prema važnim pitanjima za cijeli hrvatski narod.

Iako neki predsjedničku funkciju smatraju ''fikusom'' nama je itekako važno tko će i kako sukreirati vanjsku politiku? tko će i kako kontrolirati rad obavještajnih službi? I tko će i kako biti vrhovni zapovjednik oružanih snaga RH?

Predsjednik Republike supotpisnik je imenovanja diplomata. Svjedoci smo dosadašnje prakse u kojoj su hrvatski veleposlanici bili svrha samima sebi i nisu obavljali zadaće koje bi jedan hrvatski veleposlanik trebao obavljati. Suradnja veleposlanika i hrvatskog iseljeništva nije postojala i takvu situaciju hrvatsko iseljeništvo smatra ''rak ranom'' hrvatske diplomacije. Veleposlanici također moraju biti gospodarska poveznica između Hrvatske i one zemlje u kojoj se nalaze.

Obavještajne službe moraju biti u službi suzbijanja korupcije, gospodarskog kriminala i kriminalnog podzemlja, a na njihov rad itekako utjeće predsjednik.

Vrhovni zapovjednik OS RH za svoje savjetnike mora postaviti istinske heroje Domovinskog rata koji svojim iskustvom mogu puno pridonijeti u sadašnjim i budućim misijama HV-a u kojima naši vojnici čuvaju mir u svijetu.

Sve ove odrednice u skladu sa svojim predsjedničkim ovlastima  u svojim istupima u javnosti i u nedavnim izravnim sučeljavanjima kandidata jasno je artikulirao kandidat Milan Bandić.

Ne manje važne su i opće društvene vrijednosti i svjetonazor budućeg hrvatskog predsjednika.

Naše geslo je ''Bog i Hrvati'', a 90% Hrvata se izjašnjava kao vjernici Rimokatolici te u skladu s time, s dubokim uvažavanjem drugih vjera, smatramo da hrvatski predsjednik kao predstavnik Hrvatske bude vjernik. Rimokatolička vjera duboko je usađena u kulturu i tradiciju  hrvatskog naroda i Hrvatske, koja je od svog postanka u ranom i razvijenom srednjem vijeku oslonjena na zapadno kršćanstvo.

HSP dr. Ante Starčević drži nedopustivim da predsjednički kandidat javno zaziva ''Crvenu Hrvatsku'' jer je hrvatski narod nažalost na svom povijesnom putu itekako iskusio negativnu vladavinu ''crvenih''. Također je nedopustivo hrvatske biraće i građane dijeliti na ''svjetlo i tamu''. Hrvatski narod ne smije se dijeliti, pogotovo ne na početku drugog desetljeća 21. stoljeća. Političari moraju biti mostovi među ljudima, a ne crte razdjelnice.

Također je važan stav predsjednika Republike prema Hrvatima u iseljeništvu, a pogotovo o Hrvatima u BiH. Hrvatska i njen predsjednik imaju obvezu kao potpisnik Daytonskog sporazuma aktivno sudjelovati u zaštiti interesa hrvatskog naroda u BiH i očuvanja stabilnosti u toj susjednoj zemlji.

Ne manje važan je i stav budućeg hrvatskog predsjednika o  događajima i osobama u nedavnoj hrvatskoj prošlosti, pogotovo imajući u vidu najnoviju tužbu Srbije prema RH o genocidu u razdoblju od 1991. – 1995. god.

U nedavnom sučeljavanju kandidata prof. dr. Josipović iznio je nejasne formulacije o pitanju karaktera akcija Bljesak i Oluja, povratka raseljenih osoba iz Hrvatske i BiH te pitanju nastanka Republike Srpske na etničkom čišćenju.

U HSP dr. Ante Starčević smatramo da budući predsjednik mora imati jasne stavove koji čvrsto stoje na liniji ostvarenja hrvatskih nacionalnih interesa.

Odgovori Milana Bandića bili su puno jasniji i konkretniji. Naglasio je da u akciji Oluja nema govora o etničkom čišćenju jer su osobe sa okupiranog područja počele napuštati Hrvatsku dva dana prije početka akcije. Hrvatska država odavno je stvorila sve preduvjete za povratak raseljenih osoba dok na području Republike Srpske o tome nema niti govora te da je u stvaranju tog dijela BiH bilo velikih zločina.

Milan Bandić je kandidat koji naglašava svoje geslo Bogoljublje, čovjekoljublje i domoljublje i na tim osnovama bliži je odabiru HSP-a dr. Ante Starčević od njegovog protukandidata.

Hrvatski narode i građani Hrvatske izađite na izbore  i preuzmite sudbinu Hrvatske u svoje ruke.

 

U Zagrebu, 2. siječnja 2010.

 

Glasnogovornik HSP dr. ANTE STARČEVIĆ

Ivan Tepeš, prof.

 

 

 

 

 

Priopćenje M. Tuđmana:

Drugi krug predsjedničkih izbora

     

Glavna značajka političkoga programa Miroslava Tuđmana je jasna poruka da neće biti kontinuitet ni Mesićeve ni Sanaderove politike, te da se radi zaštite političke, gospodarske i teritorijalne suverenosti Republike Hrvatske odluke moraju donositi u Zagrebu, a ne u Bruxellesu, Londonu ili Haagu. Podsjetimo ovdje na neke od ključnih stavova toga programa:

Hrvatska treba biti zemlja u kojoj će se dobro i dostojanstveno živjeti; zato EU treba biti samo sredstvo za postizanje naših političkih i gospodarskih interesa. Hrvatima u BiH treba pomoći da ostvare jednakopravnost kroz treći entitet. Treba uspostaviti moderno tržišno-socijalno gospodarstvo, treba se zalagati za istinu i pravdu te za kršćanska načela u pristupu obitelji i pravu na život. Predsjednik RH treba biti predsjednik svih hrvatskih državljana.

Suprotno tome, predsjednički kandidat prof. dr. Ivo Josipović u svojim istupima daje ocjenu pet Mesiću i njegovom desetgodišnjem predsjednikovanju. Najvažnijim Mesićevim potezom smatra smjenu i progon hrvatskih generala, zagovara tezu da je Mesić "demokratizirao Hrvatsku" i da demokracija počinje 3. siječnja 2000. Kako Hrvatska nakon deset godina nema strateške partnere u svijetu a ni u Europi, kako se podanički odnosi prema tužiteljstvu u Haagu (što je i haški Sud osudio) to je jasno da su takvi stavovi nastavak služinskog odnosa prema Europskoj uniji, a napose odnosa prema tužiteljstvu Suda u Haagu. Karakteristična je njegova poruka da će Hrvatska postati sva "crvena" i da će on osigurati takvoj Hrvatskoj "novu" pravdu! Tvrdnja da je on svjetlo i da će se obračunati s tamom, uporabom državnog aparata protiv "paraobavještajnih struktura" preostalih iz vremena tuđmanizma kojima "će stati za vrat" poznata je SKH retorika, nespojiva s demokracijom. Mentalitet "crvene pravde" vraća Hrvatsku u daleku prošlost "Zapadnog Balkana" te zatvara svaku mogućnost istinskog političkog pluralizma. Prof. dr. Ivo Josipović takvim svojim izjavama implicite najavljuje obračun, ne s korupcijom, nego sa slobodnom misli u Republici Hrvatskoj.

Politički program predsjedničkog kandidata Milana Bandić'a, što ga on u javnim nastupima i televizijskom sučeljavanju iznosi razlikuje se od stavova prof. dr. Ive Josipovića. U prvom redu, Milan Bandić ima pozitivan stav prema suverenoj Hrvatskoj proizašloj iz Domovinskog rata, daje potporu hrvatskim braniteljima i generalima, ne poziva se na kontinuitet Mesićeve politike, a podržao je i osnivanje trećeg entiteta za Hrvate u Bosni i Hercegovini. Napose, uz socijalnu osjetljivost, Milan Bandić deklarira bliskost kršćanskim vrijednostima. Teško je međutim procijeniti kako će se njegove riječi pretvarati u djela.

Stoga u ovom prijelomnom trenutku, kada je u pitanju očuvanje državnog suvereniteta Republike Hrvatske, preporučujemo glasačima da suspregnu emocije i pokažu političku zrelost, te izvrše svoju građansku dužnost - izađu na izbore. Da Ivi Josipoviću uskrate svoj glas, a da glasaju za Milana Bandića. Milan Bandić javno zagovara dijelove političkog programa koji bar štiti elementarni interes hrvatske države i njezinih građana, i daje nadu "Da LIJEPA ostane NAŠA". Neizlazak na izbore čini nas suodgovornim za budućnost Hrvatske.


U Zagrebu, 4. siječnja 2010.


prof. dr. Miroslav Tuđman

 

 

 

Bilo bi lijepo čuti od

"poštenog profesora Josipovića"…

 

Bilo bi lijepo čuti od "poštenog profesora" od kuda mu je supruga! Naime, kruže glasine da je "Ukrajinka ko' i žena Stjepana Mesića", ako je to istina onda haaški poltron nije samo izdajnik, već i lažov koji krije i nacionalnost i podrijetlo svoje supruge. Hrvatska javnost nije šovinistička, ona je jako tolerantna, o čemu svjedoči i g. Šefko Omerbašić, ne broje se nikom krvna zrnca, ali bi rado voljeli znati tko je buduća prva dama Hrvatske.

         Ljigavi lažov i komunjera koja prijeti crvenilom cijeloj Hrvatskoj ne ulijeva nadu u bolje sutra, dapače svojom izjavom u prvom krugu sučeljavanja na HRT priprjetio je svima koji govore i pišu protiv njega kroz stisnute zube riječima: "Kada dođem za predsjednika pronaći ću ih i stati ću im nogom za vrat", ovo je strašno da strašnije ne može biti. U strahu se pitamo kakva nam to užasna vremena donosi izbor Ive Josipovića za predsjednika države.

         Poslije haškog svjedoka dolazi nam još veće zlo, pisac zakona po kojem je haško tužiteljstvo dobilo moć iznad hrvatskih vlasti, čovjek koji je uvjereni ateista, i koji je za Oluju kazao da je zločinačka. Tko od branitelja stoji uz njega osim bivših zadrtih Titinih oficira, srpski zet Fred Matić, šeprtljavi seljačić Ante Kotromanović, i čovjek koji je izdao Vukovar jugopodoficir Borković, koji je umjesto pregovora o predaji vukovarskih heroja zbrisao u sigurni Zagreb, za taj čin je trebao biti suđen, a ne izigravati lažnog heroja.

         Eto, sada znamo od kuda "poštenom profi" tolika nekretnina. On je drpio novce od Posmrtne pripomoći, i time nagomilao silne nekretnine, a javnosti baca prašinu u oči s krilaticom "POŠTENO", zna javnost da komunist ne može biti pošten. Još se sjećamo onih parola "Imaš kuću vrati stan", zašto su vraćali kad su pošteno stekli. E, druže Ivo,  neće moći, za predsjednika Hrvatske nećeš proći.

Slavko Galiot < Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript >

 

 

Otvoreno pismo gospodinu Josipoviću

 

Mira Ivanišević

Kralja Zvonimira 93

21000 – Split

tel/fax 021 537 680

> Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript <                                      Split, 03.01.2010.

 

Izborni stožer Ive Josipovića

Zagreb

> Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript <

 

Otvoreno pismo

 

Poštovani gospodine Josipoviću,

 

Prošao je prvi izborni krug. U predizbornoj kampanji su izrečene mnoge laži i obećanja koja se ne mogu ispuniti. Preostaje nam drugi krug, s dva kandidata. Trudim se ne slušati i gledati razne spotove i izjave. U cijelom tom nadmetanju ipak mislim da vi najiskrenije zastupate svoj politički stav i svjetonazor.

Hrabro ste rekli, valjda ste sigurni u svoju pobjedu i nastavku  vladanja koje smo imali prije 1990. i nakon 2000.,:

 

»Nakon moje pobjede mapa Hrvatske biti će sva crvena«. Što vam to znači? Mene to podsjeća na komunizam. Je li prošli politički sustav za vas bio dobar i jeste li u njemu stekli mnoge stanove, deviznu ušteđevinu i ugled? Na koje mjesto ste svrstali one građane koji su u komunizmu izgubili sva materijalna, politička i ostala prava? Oni valjda nisu problem za crvenu Hrvatsku, nema ih  u strukturama vlasti i stranaka, pa im predizborne poruke nisu niti potrebne.

Zalagati ću se za pravednost. Rekli ste da je nakon Oluje pobijeno više stotina civila srpske nacionalnosti. Sigurno ste u posjedu imena, prezimena i prebivališta svih jadnih pobijenih ljudi. Je li vam bila građanska dužnost ili pak obveza međunarodno-poznatog profesora prava podizanje tužbe protiv svih poznatih i nepoznatih počinitelja tih zločina? Naravno, lakše je samo optuživati hrvatsku državu u zemlji, u inozemstvu, pogotovo pred haaškim sudom.

2007., a i danas ste istog mišljenja, izjavili ste za CNN-blog da SPD smatra da je prilikom rješavanja pitanja stanarskih prava rješenjem kojima je nekim građanima dano pravo na otkup a drugima ne, učinjena velika nepravda. Pravo na otkup trebalo je dati svima pod jednakim uvjetima. Kod toga ste mislili i na stanove u privatnom vlasništvu. Nažalost to nije učinjeno pa su generirane nepravde koje, nažalost, pred hrvatskim sudovima, Ustavnim sudom RH-e i Europskim sudom za ljudska prava nisu ispravljene. Predložili ste neki teško razumljiv model rješavanja uz zadršku da je takav model ostvariv ukoliko ne bude s ustavnopravnog stanovišta prigovora.

Kao profesoru na Pravnom fakultetu u Zagrebu morala vam je biti poznata Odluka Ustavnog suda RH-e iz 1998.godine, objavljena u NN 48/98. U Odluci je navedeno »da stanarsko pravo, prema Ustavu RH-e, ne samo da nije ustavno pravo, već takvo pravo u našem novom ustavnopravnom sustavu više ne postoji, -naime, točno je da su nositelji stanarskog prava na stanovima u vlasništvu građana imali prava i dužnosti nositelja stanarskog prava na stanovima u društvenom vlasništvu, ali to na način da su stan mogli nesmetano i trajno koristiti i…., no njihova se pravna pozicija od početka stjecanja prava razlikovala od pravne pozicije drugih nositelja stanarskog prava, upravo zbog činjenice što je to pravo postojalo na stanovima koji su bili u vlasništvu građana.«

Društveno vlasništvo i stanarska prava su Ustavom RH-e ukinuta i ne postoje u nijednoj državi Zapadne Europe. Zbog tih činjenica je Sud za ljudska prava u Strasbourgu i odbio tužbu stanara s kojom su tražili otkup privatnih stanova.

Je li i ova vaša izjava, kao mnoge u predizbornoj kampanji, dana samo zbog pridobivanja simpatija nekih građana?  Kao meritorna osoba za ta pitanja u SPD-u morali bi izraditi trajno rješenje, a to je osigurati zaštićenim najmoprimcima odgovarajuće zamjenske stanove, a mogu ih i sami kupiti, što omogućava i Zakonu o POS izgradnji.

Možda planirate, nakon što Hrvatska postane crvena, prema praksi SPD-a, promjenu Ustava RH-e i novu nacionalizaciju?

Do drugog kruga izbora imate još mogućnost objasniti što ćete dati građanima koji su pod komunizmom uplaćivali u stambeni fond, a nisu dobili ništa, jer poznato je da je samo manje od 20% uplatitelja dobilo društveni stan.

Rekli ste: »Mislim da su Slovenija, Srbija i BiH zemlje s kojima nužno moramo surađivati. Radi mira i sigurnosti u regiji. Osim toga mi smo turistička zemlja i nama trebaju prijatelji turisti, a to su sigurno ljudi iz te tri zemlje.«

Dakle vi dijelite turiste na prijatelje i neprijatelje. Je li to dobra izjava predsjedničkog kandidata?

Koliko prijateljskih turista bi moralo doći iz Srbije i Crne Gore da bi se nadoknadila cijena prijevoda uvjeta EU-e, a koje smo iz prijateljskih pobuda darovali?

NATO nam, prema vašem mišljenju, nije dovoljan za osiguranje mira i sigurnosti u regiji, a baš to je bio najvažniji razlog ulaska.

Jeste li kao veliki pobornik prijateljstva sa Srbijom zatražili da nam dostave planove polaganja mina po Hrvatskoj i da se konačno riješimo velikog broja stradalih civila i pirotehničara od mina, kao i troškova?

Na pitanje da sa svim zemljama u okruženju imamo neriješeno pitanje granica, odgovorili ste: »A možemo okrenuti, i druge zemlje imaju problem s Hrvatskom.«

Znači li to da smatrate njihove zahtjeve opravdanima?

Je li vaše ne podržavanje arbitražnog sporazuma bilo samo u predizborne svrhe, pogotovo kad je stranka koja vas predlaže poduprla taj sporazum? Je li takav stav vjerodostojan? Kako to da kao njihov predsjednički kandidat niste imali utjecaj na njihovu odluku?

Na pitanje da je smanjen broj Srba u Hrvatskoj rekli ste: »I to je isto problem. Ja bih želio, i to je dio moje politike, da svi koji žele da se vrate u svoje domove, a oni koji ne žele da imaju pravo na svoju imovinu.«

Navodite »domove«. Niste precizirali jesu li to domovi koji su bili u vlasništvu iseljenih. Mislim da su oni premda su se iselili ostali u vlasništvu svojih nekretnina (zemljišnik). Ako je netko državnom odlukom useljen u te domove treba dobiti zamjenske domove a ne biti izbačen na ulicu, i uz nadoknadu svih uloženih sredstava.

Jeste li se ikada za vrijeme svog političkog djelovanja u samostalnoj Hrvatskoj zalagali da se nadoknadi ratna šteta Hrvatima koji nisu imali prebivalište na uništenim nekretninama, već samo održavano vlasništvo? Primjenjujete li i kod tih slučajeva »Pravda za sve« pogotovo kada izjavljujete da se SPD-u teško može prigovoriti da ne radi sve da bi se vodila politika nacionalne ravnopravnosti?

2009. rekli ste u Vukovaru da ćete se založiti da svaki hrvatski državljanin pod jednakim pravima ima pravo otkupa stana. Dakle kao što je vaš otac otkupio devedesetih.

Kao vrhunskom pravniku mislim da vam je poznato da stanarsko pravo nije bilo pravo vlasništva, a stanovi su išli u prodaju, jer je bilo ukinuto društveno vlasništvo, a ne zbog toga jer je netko imao stanarsko pravo.

Stanovi su obnovljeni i građeni pod sasvim drugim uvjetima nego pod komunizmom, pa samo budala može govoriti da će sagrađeno po 1000.- € /m2 prodavati po 100.-€/m2. Zar nije dovoljno da stanari dobiju stan uz plaćanje normalne najamnine, koja pokriva pričuvu?

Jeste li se ikada zauzimali za plaćanje ratne štete bar za Vukovar? Je li vam poznato za koje iznose se je zadužila i još će se zaduživati Hrvatska za obnovu nekretnina koje su uništili agresori? Ili smatrate da je sve to normalno jer je Hrvatska kriva za rat?

Rekli ste da je tužba Hrvatske protiv Srbije pokrenuta pred međunarodnim sudom u Haagu tada kada Srbija nije pokazivala volju da se ispune, po vama vrlo pravedni zahtjevi, podsjetiti ću riječ je bila o sudbini zatočenih i nestalih. Kasnije su napravljeni vidljivi pomaci. Da je tada bilo sadašnje stanje, možda tužbe ne bi ni bilo. Za pregovore nikada nije kasno.

Gdje vi vidite pomak u rješavanju problema? Još uvijek se traži više od 1000 nestalih. Za lipicanere smo morali platiti. Pokradene i odnesene umjetnine su samo u malom dijelu vraćene itd.

Ako postanete predsjednik hoćete li tražiti povlačenje tužbe,  premda  je Srbija protiv Hrvatske sastavila tužbu?

 

Ivo Josipović – Iz Splita tijekom rata protjerano 9000 Srba.

Izjaviti to stvarno treba smjelost ili potpuno negiranje stvarnog tadašnjeg stanja. Zalažete se za povrat iseljenih u gradove izvan područja posebne državne skrbi. A to prema vašem mišljenju treba im osigurati stanove, radna mjesta itd.

U svim tadašnjim mjesnim zajednicama postojali su spiskovi svih djelatnika u JNA, policiji, carini i drugim državnim službama koji su svojom voljom i svojim obiteljima i pokretnom imovinom napuštali Split i odlazili u tadašnju Jugoslaviju jer nisu prihvaćali Hrvatsku kao svog novog poslodavca, a i nadali su se kao pobjednici vratiti.

Poznato je na koji način su se gradili vojni stanovi ili stanovi za državne službenike. Pa sve tadašnje republike uplaćivale su u savezne fondove u Beogradu, koji je određivao gdje i za koga i koliko će se stanova graditi.

Poznato je da su samo one vojne osobe koje su išle u mirovinu mogle birati u kojem će gradu ostati živjeti i dobiti stan na trajno korištenje, dok su drugi aktivni djelatnici prema potrebi službe bili raspoređivani po bivšoj SFRJ. Takovih je u Splitu bio največi broj i to srpske nacionalnosti, jer je njih i bilo najviše u tim službama. Umirovljenici i danas žive u Splitu i otkupili su stanove.

Izbacivane obitelji su u sudskim postupcima dobile povrat stana, a ako nisu, a mogu dokazati da su bili vlasnici stanova ili nositelji stanarskog prava država im mora osigurati stan.

Svi koji su hrvatski državljani a nisu  počinili ratni zločin mogu se vratiti ali neka se ravnopravno s drugim građanima bore za stambeno zbrinjavanje i radno mjesto. Priviligiranja neke nacinalne manjine na štetu ostalih građana potrebno je ukinuti.

Pod Račanovom vlašću potpisani su aneksi i ugovor o sukcesiji, možda ste i vi sudjelovali u tome, pa valjda ste riješili i pitanje vojnih i ostalih stanova u interesu R Hrvatske. Nitko od vas nije odgovorio Tadiću iz Srbije koji je čak na nekoj sjednici UN-a rekao da je Republika Hrvatska Srbiji ukrala 300.000 stanova – najmanja vrijednost  24.000.000.000.- €.

Govorite li odgovorno o povratnicima, koje predstavnici Europske komisije nazivaju »povratnici izbjeglice« a drugi ih nazivaju »povratnici srpske nacionalnosti bez navoda izbjeglice« a za neke su samo bivši stanari sa stanarskim pravom.

Jeste li kao predsjednički kandidat izradili zakonske propise o povratu iseljenih, i to nakon što su prošli svi zakonski rokovi za prijavu povrata, u skladu sa Zakonom o stambenim odnosima SFRJ, Zakonu o najmu stanova  NN 91/96, Odluci Ustavnog suda RH-e iz 1998., Konvenciji o statusu izbjeglica iz 1951. i III. Protokolu iz 1967. kojeg 2004 potpisala Hrvatska, pa i Aneksa G Ugovora o sukcesiji. U točki 6. tog aneksa je definirano da će se domaće zakonodavstvo svake države sljednice primjenjivati glede stanarskog prava.

Derogirate li svojim izjavama zakone Republike Hrvatske?

Premda ste se izjasnili agnostikom i možda vam moj vapaj ne će ništa značiti ipak moram reći »Bože pomozi mi i daj mi snage da izdržim vladavinu Ive Josipovića«, ukoliko  pobjedi.

 

Mira Ivanišević

 

         Poštovana predsjednica Jadranka Kosor, dostavljam Vam svoje otvoreno pismo upućeno predsjedničkom kandidatu Ivi Josipoviću jer sam uvjerena da je i tužba Srbije protiv Hrvatske dijelom sastavljena i na izjavama kandidata.

Želim Vam uspjeh u ovoj teškoj situaciji u kojoj se nalazi Vlada a i svi mi.

 

S poštovanjem

Mira Ivanišević

 

 

 

 

 

 

Josipović i korupcija

29. prosinca 2009.

 

Političari u Hrvata, ako ih se može tako nazvati, prionuli su na borbu protiv korupcije. Ali taj politički jezik uveli su u Hrvatsku strani “lobbyiji” (ne tako “zapadni” kao što se vjeruje), koji sve znaju o “napaćenoj i krvlju polivenoj zemlji,” ali i o njezinoj strateškoj važnosti i ljepoti. Olak plijen?

Tako je i korupcija postala dio političkog govora među sve korumpiranijim političarima, napose kod Ive Josipovića. Selektivan i bez ikakve estetske vrijednosti. Političari su jednostavno “sposobni” obmanuti narod i diktirati mu duhovnu temperaturu u “svjetskoj krizi” u svoju korist.

Kako u Srbiji Tadić, tako je u Hrvata najelokventniji ali i najluksuzniji taj Josipović kao da je i on s Marsa pao u sve osiromašeniju Hrvatsku. “Pravednici.” Josipović se čas smjesti kao Josip Broz Tito u najkvalitetnije kožne fotelje s puno svjetla i glamura, čas upre prstom u narod koji tone u sve lošije životne, a nadasve stambene uvjete. “Business class” političar.

Otkud je uopće izniknuo taj “kandidat” s najtežom torbom novaca za razbacivanje po “biračima.” Otkud mu toliki “vlastiti novac”? Na staklenim govornicama piše mu “PravDA.” Da, da, sve smo to čuli od Tite. O radničkim masama i klasama i izrabljivanju naroda.

A kad taj govor prođe, dogme su najkrvoločnije kad ih provode takvi borci za “pravdu” i takvi “demokrati”: vidjeli smo to u nekoliko prošlih ratova.

Josipović ima preporuke nekih stranih novinskih agencija i interesnih skupina kojima su takvi političari uvijek bili “bez mrlje,” a Hrvati…. Užas. One zapravo ne dopuštaju hrvatskom narodu riješiti problem korupcije, kad se on ne može niti identificirati, što bi bio prvi korak. Kako bi se inače pojavio tako financijski moćan “kandidat” koji Hrvatima nikad nije bio poznat nipokakvoj zasluzi.

Ako je on bez putra i pobjeđuje zahvaljujući “antikorupcijskom programu,” što tek slijedi. Steći 4 stana u hrvatskim životnim standardima nije putar nego ptičije mlijeko. Josipović se “skromno” pravda, “nema pet stanova nego četiri.”

Ako se ne zna otkud Josipoviću novci za kampanju (na desetine milijuna kuna, samo što je prijavljeno, plus njegov “vlastiti novac”!), i kakva je ta njegova “sposobnost” usljed “svjetske krize” u Hrvata, još je teže doznati kako je došao do četiri stana, napose prvoga. Gdje su završili vlasnici stana – Jazovka, Sisak, Kanal, Kozara, Jasenovac, ili negdje u “otvorenom svijetu” punom Jospovićeva “morala”? Zna se, još se njegov otac, Ante Josipović, pripadnik zloglasne terorističke skupine 26. divizije, 1945. uselio u jedan stan u Zagrebu, nakon što je protjerao “zločince.” Tako je počela ta “velika” karijera. Bio je koljač hrvatskog naroda. I Ivi Josipoviću sjajno idu i karijera i stanovi.

Takvi sve “skupe,” i svi im daju “kredite,” nemaju “mrlja.”

Nakon “korupcije”, valjda slijedi borba protiv “populizma,” obzirom da “kandidati” prepisuju govore iz Srbije, od Tadića. Pa to je “stožerna zemlja” regije, koja će prva u EU, 2018. ili 2019. Da se narod ne bi pobunio protiv privilegiranih elita kad se njihovi krhki govori obruše na narod.

Od plasitičnih “boraca protiv korupcije” na “laptop,” sa sjedala najskuplje “business classe,” raskomoćenih u “samo” četiri stana, s toliko “vlastitog novca” i kredita za kampanje, s tko zna kakvim “zaslugama” u “regiji,” ne može se ništa drugo očekivati nego nova pljačka, a moguće i pokolj.

I politički govor o korupciji postade dekadentno iživljavanje i izrugivanje nad sudbinom naroda.

 

Ivana Arapović

http://verusblog.voiceofcroatia.net/?p=103

http://voiceofcroatia.net

 

 

 

Izađite na izbore

– ne poklanjajte svoj glas vašim političkim protivnicima

Predsjednički izbori u Hrvatskoj; 2. krug 10. siječnja 2010.

 

1.    Prvi krug izbora

         Rezultati izbora u prvom krugu su 44% aktivnih (oni koji su izašli na izbore) i 56% neaktivnih glasača kojima je još uvijek dobro i koji još uvijek imaju dovoljno kruha i dovoljno igara, a za njihovo vlastito sutra i sudbinu njihove djece i unučadi nije ih ni briga. Po onoj narodnoj neka se svak' u svoje vrijeme snalazi kako zna i može, kako smo se i mi sami snalazili!

         To ne bi bilo ni tako tragično kad oni danas ne bi svojom nemarnošću davali ovlasti drugima da u njihovo ime stave na kocku njihovu sudbinu i sudbinu njihove djece i unučadi za čitavo pokoljenje. Parlamentarni mandati traju četiri godine, predsjednički 5 godina; zaduživanja na 20-30 godina, a rasprodaja i dužničko ropstvo na nekoliko pokoljenja.

 

2.    Ne izlazak na izbore je političko samoubojstvo

         Ključna poruka većine medija u Hrvatskoj u ovo predizborno vrijeme je: „Ne izlazite na izbore jer svakako ne možete ništa promijeniti, a ako i pokušate dobivate isto što već imate, samo upakirano u drugačiji celofan“. To su nedemokratske poruke upućene svim onima koji svojim neizlaskom trebaju potvrditi istinitost već unaprijed naručenih anketa.

Borba ljudskoga roda protiv raznih bolesti i borba svake jedinke da sama odlučuje o svojoj sudbini su podjednako stare – koliko i ljudska vrsta.

         Bit svake demokracije sastoji se u tome da svaki pojedinac ima mogućnost odlučivati o vlastitoj sudbini u sklopu zajednice u kojoj živi. Ne korištenje te mogućnosti ravno je samoubojstvu, a poziv, direktan ili prikriven na neizlazak na izbore ne samo da je nedemokratski čin nego je poziv na kolektivno samouništenje.

         Bez obzira koliko sužen izbor imali još uvijek je to daleko više nego ne imati mogućnosti bilo kakvog izbora. Izići na izbore u najmanju ruku znači proširivati mogućnosti izbora, a neizlazak na izbore ima za posljedicu automatsko poklanjanje svoga glasa svojim političkim protivnicima.

 

3.    Stranka u tradicionalnim demokracijama i tranzicijskim demokracijama

         Još od vremena industrijske revolucije u zapadnoeuropskim zemljama, na oba američka kontinenta u Australiji pa i u nekim azijskim zemljama institucije stranaka su osnovica demokratskog načina života u društvu. Taj suživot ima i svoja čvrsto ugrađena pravila po kojima se utakmice igraju – bilo da se radi o unutar stranačkim ili međustranačkim odnosima. Poštivanje tih pravila kao vrhunske vrednote od strane svih sudionika u natjecanju je preduvjet za bilo kakav napredak. Svi pokušaji podvala, prevara ili bilo kakvih drugih manipulacija direktan su udar na osnove demokratskog sustava i slobodu svakog pojedinca u procesu da odlučuje o vlastitoj sudbini i podjednako su neprihvatljivo za sve.

         Karakteristika novonastalih tranzicijskih demokracija je to da su one postale višestranačke iz same činjenice što je umjesto jedne partije došlo do inflacije 'partija', ali je u svima njima zadržan način upravljanja isti onaj kakav je bio u jedinstvenoj partiji. Novi šefovi 'partija' su učinili sve da njihova moć ostane jednaka moći bivših šefova jedinstvene partije, te da se mogu u svim pokušajima unutarpartijske demokracije obračunati na način kao što se bivša partija obračunavala s frakcionašima u vlastitim redovima.

         Tu nema razlike između Sanadera i Milanovića. Nedostatak te unutarstranačke demokracije koja je preduvjet za funkcioniranje bilo kojeg demokratskog višestranačkog sustava najočitije je došao do izražaja u ovoj predsjedničkoj kampanji koja se je zapravo pretvorila u unutarstranačku kampanju koja je završila poražavajuće za HDZ i sva tri njihova kandidata bez obzira što je jedan od njih imao legitimitet stranke, a druga dvojica su bili nezavisni. Slično se dogodilo i u SDP-u, drugoj po snazi stranci u Hrvatskoj s razlikom što su obojica kandidata iz njihovih redova ušli u drugi krug. Jedan od njih, Josipović je izdanak 'partije' staroga kova oboružan novokomponiranom retorikom, a drugi je Milan Bandić, populist i zagrebački gradonačelnik, koji je izbačen iz SDP-a i nastupa u kampanji kao neovisni kandidat. Bilo je više uspješnih načelnika glavnih gradova pojedinih zemalja koji su kasnije postali uspješni predsjednici država - Jacques Chirac bivši francuski predsjednik.

         U direktnom i svakodnevnom kontaktu s ljudima gosp. Bandić je uočio razloge koji birače iritiraju i zbog kojih vjerojatno ne izlaze na izbore. Naime, oni sve više shvaćaju da nema velike razlike između bivšeg jednopartijskog sustava ili višestranačkog kohabitacijskog u kojemu ih u međuizbornom razdoblju svakako nitko ništa ne pita.

         Milan Bandić je prema svemu do sada viđenom založio svoju političku karijeru s ciljem da se na tom planu nešto promijeni pa je i sama ta činjenica dovoljna za sve one neodlučne da iziđu na izbore i da mu daju svoj glas. Njegova pobjeda bi svakako doprinijela unaprjeđenju hrvatske demokracije i otvorenju novih demokratskih obzora i mogućnosti za tako potrebnu promjenu izbornih zakona.

 

4.    Zatvaranje branitelja

         Sam čin zatvaranja hrvatskih branitelja u vrijeme božićnih blagdana je nehuman i necivilizacijski akt. Takvo što se događa samo u diktaturama gdje se tiranijom nastoji demonstrirati sila. Koja su to opasnost za društvo bili ljudi koji su svojim životima branili i stvarali ovu državu – da bi sada optuženi za nešto što se događalo prije 13 godina (što oni sami nisu počinili ali što su navodno morali znati) trebali biti zatvoreni, a da im se nije omogućilo niti da Božić i Novu Godinu provedu u krugu svoje obitelji?!

         Drugi iz svijeta uz svesrdnu pomoć mnogih iz Hrvatske su otvorili europski Guantanamo (Haški pritvor i zatvor u Scheveningenu) za naše branitelje i generale, a sada evo takva ista mučilišta se otvaraju i diljem Hrvatske. Slično kao i 1948. g. u vrijeme rezolucije Informbiroa! U zadnjih nekoliko dana govori se mnogo o zahtjevu Srbije za članstvo u EU ali i o njihovoj tužbi protiv Hrvatske za genocid. Čujemo i to da je neosnovana i lako oboriva?!

         Tko će ju oboriti, ako nam svi ključni svjedoci budu zatvoreni, a dokazi koje oni imaju budu uništeni?! Ne traže premetači i njihovi naredbodavci samo nepostojeće topničke dnevnike?!

 

5.    O povratku Sanadera

         Najbolje što se za Hrvatsku moglo dogoditi u političkom smislu bio je odlazak Ive Sanadera, a najgore što nam se može dogoditi je njegov povratak.

 

Ante Beljo, upravitelj Hrvatskog informativnog centra

Zagreb, 04.01.2010.

 

 

 

 

 

 

 

Komentari
Traži
Anoniman   |83.9.99.xxx |2013-12-08 00:26:14
Nedopušteni znak. prazan komentar
Samo registrirani korisnici mogu pisati komentare!

3.25 Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."

 
« Prethodna   Sljedeća »
Tražilica
Tko je Online
Gostiju online: 1
cestitka2014.jpg
  paveli_knjiga_mala.jpg















apartmentsmurter3.jpg












 
  

www.liberohosting.com

LiberoHosting za profesionalce i amatere

 
Top! Top!