coarse
coarse
coarse
coarse

Naslovnica arrow Državni i Lokalni Izbori arrow PREDIZBORNA PROMIDŽBA - IPAK BANDIĆ!
Četvrtak, 18 Siječanj 2018
 
 
PREDIZBORNA PROMIDŽBA - IPAK BANDIĆ! PDF Ispis E-mail
Autor: uznik   
Četvrtak, 31 Prosinac 2009

IPAK BANDIĆ!

 

Prva reakcija na ulazak Milana Bandića u drugi krug bila je: Opet nam se nameće izbor biranja manjeg zla. Poznato je koliko sam na zadnjim parlamentarnim izborima bio protiv izbora manjeg zla. U emisiji kod prof. dr. sc. Zdravka Tomca to sam objasnio. Pri tome sam polemizirao sa samim izborom „manjeg zla“. Tvrdio sam da za mene Sanader nije bio manje zlo na tim izborima! Posebno mi je bilo drago vidjeti da takvo mišljenje ima i veliki hrvatski znanstvenik, u Hrvatskoj izuzetno popularan – što je pravo čudo jer se radi i o velikom hrvatskom domoljubu – prof. dr. sc. Davor Pavuna. Dapače, moj dragi prijatelj je mnogo izravniji pa tvrdi: „Sanader je najveći izdajnik nacije u novijoj povijesti.“

 

Poznato je da je Hebrang poslušno slijedio takvog Sanadera. Zato je njegov izborni rezultat još i povoljan. On samo pokazuje koliko je još ostalo HDZ-ovaca kojima je stranačka pripadnost važnija od hrvatskih nacionalnih interesa. Stoga je Hebrangov prigovor onim državotvornim Hrvatima koji nisu glasovali za njega smiješan. Prigovarati članovima HDZ-a zato što su glasovali za nekoga drugoga, a ne za sljedbenika „najvećeg izdajnika nacije“ zapravo je prigovor tomu da im je Hrvatska važnija od HDZ-a. A prigovarati to isto onima koji nisu članovi HDZ-a, to je doista nešto iznimno glupo.

 

O manjem zlu piše i Hrvoje Hitrec (Portal HKV-a, )

 

Drugo, manje zlo je Milan Bandić, premda je i ta tvrdnja krajnje riskantna ne samo zato što je njegov politički program ponekad nerazumljiva mješavina svega i svačega, nego i zato što je glede vanjske politike podosta neproziran. Upozoravaju me da prije nego što išta napišem, provjerim s kim se sve Bandić sastajao u Moskvi prije nekoliko tjedana – ne s Rusima nego ondje živećim istočnim nam susjedima – i što bi sve to moglo značiti. Također treba uzeti u obzir način upravljanja Zagrebom i afere, profil suradnika u Zagrebu itd. ali u dobro i «zemljački» odnos prema Hrvatima u Herceg Bosni, stanovito nacionalno nagnuće i (predobro) izmaljanu sliku praktičnog vjernika.

 

Sigurno ima puno toga što se može zamjeriti Bandiću. Međutim, jesu li bili u pravu oni koji su vjerovali da se treba obratiti Hebrangu, kao državotvornom Hrvatu, a zapravo sljedbeniku i sukreatoru Sanaderove politike?

 

Zašto? Pa ako malo bolje raščlanimo neke bitne postupke Milana Bandića, vidjet ćemo da je od svih predsjedničkih kandidata on bio najbliži onom najboljem – prof. dr. sc. Miroslavu Tuđmanu.

 

1. Thompson

 

Prije svega tu treba istaknuti Bandićev odnos prema zaštiti hrvatskih vrjednota, odnosno prema onome koji je postao simbol te zaštite. Jasno vam je da govorim o njegovu odnosu prema Marku Perkoviću Thompsonu. Znamo da je Hebrang, slijedeći Sanadera i Mesića napao Thompsona. Znamo da je Miroslav Tuđman bio jedini od predsjedničkih kandidata koji je potpisao otvorena pisma potpore Thompsonu. Bandić nije, ali on nije ni trebao jer je sam bio izložen silnim napadima upravo zbog Thompsona, tj. zato što je omogućio prvi nastup Thompsonu na Jelačićevu trgu kada je sto tisuća ljudi pjevalo i zajedno s Thompsonom slavilo hrvatske vrjednote. Nakon koncerta je grupa lijevih, nazoviintelektualaca tražila Bandićevu ostavku i smjenu. Onda se o tome pisalo mjesec dana. To je bila glavna tema. Koje god si novine otvorio, koju god emisiju gledao, to je bila tema o kojoj se žestoko pisalo.

 

Naravno, Thompson je svoju veličinu pokazao i svojim pismom potpore prof. Tuđmanu, iako je znao koliko je Bandić bio izložen napadima zbog svoje podrške njemu. To se može i iščitati iz njegova pisma:

 

Nekima od vas je poznato i to da ja s pojedinim kandidatima imam i prijateljske odnose (podcrtao J.P.), ali ne želim po toj liniji istupati jer ove izbore smatram preozbiljnima i stoga stavljam na prvo mjesto hrvatske interese.

 

Zato savjesno i odgovorno dajem potporu prof. Tuđmanu, jer držim da je upravo on jedini kandidat, koji bi bio državnik, koji bi provodio državotvornu politiku, štitio nacionalne interese, znao vratiti Hrvatskom narodu dostojanstvo i nastaviti političkim putem kojim je kročio dr. Franjo Tuđman.

 

Kao ljudi moramo se zapitati možemo li sada prepustiti Bandića očito dobro isplaniranom linču koji mu se priprema na javnim televizijama i novinama. Istina, on se zna nositi s njima. Ali imamo li mi moralno pravo to samo promatrati, kada je vjerojatno i taj Bandićev odnos prema Thompsonu, odnosno prema hrvatskim vrjednotama vjerojatno njihov najvažniji razlog zašto Bandić ne smije biti predsjednik države.

 

A Josipović? Pa sjetimo se njegove izjave kakoThompson smije iznositi svoja politička stajališta, a "jedino što ne smije jest propagiranje fašizma, nacizma, to jest zazivanje mržnje i nasilja". Tako i na primjeru Thompsona vidimo što je Josipovićeva pravda – lažno ocrniti onoga koji veliča hrvatske vrjednote.

 

2. Treći entitet

 

Zapravo, sam kraj navoda iz Thompsonova pisma možemo shvatiti kao putokaz Bandiću predsjedniku, da još čvršće svoj plan veže za onaj prof. dr. Miroslava Tuđmana.

 

Da je toga svjestan i sam Bandić pokazala je i jedina zamjerka na ono što sada zastupa a  koju je dobio od Mesića. Radi se o Trećem entitetu u BiH. Naime, Milan Bandić je 14. prosinca 2009. u Mostaru izjavio

 

„Ukoliko u Federaciji BiH ostane preglasavanje i majorizacija te čvrst stav srpskih predstavnika da se nitko ne može vratiti na ognjište, bojim se da to ne će dobro završiti te da Hrvatima ne preostaje ništa drugo nego posegnuti za trećim entitetom. Bandić je rekao i kako ne zagovara niti priželjkuje Treći entitet, ali se boji, ukoliko ne bude dovoljno razuma unutar predstavnika triju naroda u BiH, da je to onda neminovnost.“

 

Jasno je da je zahtjev za Trećim entitetom jedini u svoj program stavio prof. dr. sc. Miroslav Tuđman. Nešto što je bilo opasno i pomisliti još prije nekoliko mjeseci, zahvaljući Tuđmanu dobilo je pravo građanstva i u Hrvatskoj. To je očito najbrže shvatio sam Bandić i „u hodu“ prilagodio svoj program tomu te polučio najveći uspjeh u BiH. Znamo da je Hebrang prihvatio Mesićevu politiku prema našim sunarodnjacima u susjednoj državi.

 

3. Haag

 

Nigdje nije Josipović razgolitio svoju „pravdu“ kao na pitanju suda u Haagu. Njegova pravda je zapravo haaška nepravda. I dok je Hebrang dio one politike koja je uhićivala naše generale, Josipović ih je pozivao da se predaju i na tom sramotnom političkom sudu dokazuju da nisu krivi. Svi znaju da je zadaća suda dokazivanje nečije krivnje (još nisam sreo čovjeka koji to nije znao), pa to zna i sveučilišni profesor s Pravnog fakulteta. Dobro je pokazati svjetskim moćnicima da vam je važniji njihov interes od vlastite struke. Dobro je pokazati i da si dobar sluga i da ne trebaju boljeg, zar ne? To „dokazivanje nevinosti“ bila je samo njegova poruka svjetskim moćnicima da je on dostojan nasljednik haaškog krivokletnika Stjepana Mesića. Zato nije ni bilo sumnje da će svi oni koji su služili tom sramotnom sudu, stranke i mediji, listom stati uz Josipovića.

 

Ali bilo bi još i dobro da je to jedino čime je Josipović „zaslužio“ predsjedničku fotelju i ime koje je već stekao (Ivo treći – Haaški). U  „Hrvatskom slovu“, 25. srpnja 2009. već sam pisao kako je njegova zasluga velika jer je on profesor na Pravnom fakultetu pa je uspio osigurati skoro potpuni muk hrvatske pravne znanosti. Za njega ne postoji agresija na RH zato što je poznato kakav odnos prema agresoru ima međunarodna zajednica. Kada svjetski moćnici „ne vide“ agresiju – ne vidi je ni Josipović (u knjizi Responsibility for war crimes : Croatian perspective - selected issues / Ivo Josipović, ed. - Zagreb, Pravni fakultet, 2005. - (Monografije Pravnog fakulteta u Zagrebu = Monographiae Facultatis iuridicae Zagrabiensis) Josipović kaže kako je Republika Hrvatska država koja je nastala iz krvavog raspada bivše Jugoslavije. Dakle, Pravni fakultet pod dirigentskom palicom prof. Josipovića šalje svijetu cijelu knjigu na engleskom jeziku u kojoj se ne spominje agresija na Hrvatsku, u kojoj se ne spominje razlika između ratnih zločina agresora i zločina u ratu onih koji se brane. Koliki je to zapravo zločin protiv RH najbolje je pokazao predsjednik Akademije pravnih znanosti Hrvatske, profesor emeritus Željko Horvatić. On je na znanstveno-stručnom skupu Haaški sud – «Zajednički zločinački pothvat» – Što je to?». u  Zagrebu 8. lipnja  2007. godine istaknuo:

 

«Postupanje glavne tužiteljice i tužiteljstva Haaškoga suda, iako nije u suglasju s pravnim načelima, kako ističe Horvatić, očito je u suglasju s najavljenim ostvarivanjem njihove uloge i ciljeva o političkoj i povijesnoj "istini" koje nastoje postići – rekao je – zloporabom međunarodnog kaznenog pravosuđa. Ako ta zloporaba makar i djelomično uspije i ako takve 'istine' budu temelj presuda MKSJ-a, istina o međunarodnom kaznenom pravosuđu i primjeni međunarodnog kaznenog prava pred ad hoc Tribunalom za bivšu Jugoslaviju bit će, nesumnjivo, sramotni dio povijesti tog prava u prvom desetljeću 21. stoljeća".

 

Poznato je kakvu je burnu reakciju izazvao tada prof. Horvatić. A zamislimo samo da su tako nastupali oni koji su to trebali – ostali profesori s Pravnog fakulteta. Ali, oni su umjesto o struci i pravdi razmišljali o Josipovićevoj „pravdi“. Ipak, Josipović može biti predsjednik države, a Horvatić ne!

 

Ova je predsjednička kampanja do kraja razgolitila Josipovićevu ulogu i značaj za Sud u Haagu.  Počelo je kada je u svom intervjuu u „Hrvatskom listu“ predsjednički kandidat prof. dr. Josip Jurčević rekao:

 

"Ta činjenica da je g. Josipović sukreator optužbe kojom se Hrvatsku optužuje za zajednički zločinački pothvat, javno je poznata i ranije se mogla iščitati i u Hrvatskoj. Međutim, ona se sada javno potpuno prikriva na sve načine, kao i niz drugih nepovoljnosti po njega. Na taj se način birači dovode u tešku zabludu. Stoga sam već nekoliko puta g. Josipovića nazvao haškim predsjedničkim kandidatom, jer je očito da se iza njegova umjetno favoriziranog puta prema važnoj predsjedničkoj dužnosti stoje iste strukture i interesi koji su uspostavili i skoro odlazećeg predsjednika."

 

Josipović mu je odmah poslao uvredljivo pismo, koje je Jurčević objavio zajedno sa svojim odgovorom u kojem navodi vijesti i dokumente o velikoj suradnji Josipovića i Tužiteljstva Haaškog suda. Napomenut ću da je naglasak tvrdnje prof. Jurčeviću u riječi „iščitati“, tj. ne radi se o izravnoj tvrdnji. Pa sama odluka Josipovićeve stranke o prepuštanju prava na oslobodilačke akcije Haaškom sudu  jest sukreiranje tih optužbi! Dapače, bez te odluke te optužbe bi bile besmislene. Dapače, postoji i odluka Vrhovnog suda po kojoj se ne mogu prihvatiti te odluke. Pravnik Josipović bi itekako trebao znati ta odluka sve obvezuje!

 

Zanimljiva je činjenica, s obzirom na ovakvu ulogu Ive Josipovića, da beogradski „Kurir“ u članku u kome se pokazuje kako će svi Srbi biti za Ivu Josipovića, donosi istu takvu podršku od još jednog suradnika Haaškog suda i ratnog zločinca, Save Štrbca iz „Veritasa“. Još je zanimljivije to što je da je na prvom sučeljavanju dvojice kandidata Bandić istakao ovu podršku koju je Josipoviću dao Savo Štrbac. Josipović je – mrtav hladan – rekao da to nije istina. Evo adrese na Internetu gdje se možete uvjeriti kako Josipović laže:

 

http://www.vecernji.hr/vijesti/srbi-ce-drugom-krugu-dati-glas-josipovicu-clanak-72908

ili

http://www.kurir-info.rs/clanak/politika/kurir-29-12-2009/srbi-za-iva

 

Da se našalimo: Josipovićeva neistina (i Matoš: Lažu Srbi. To im je od Boga) i Štrbčeva podrška njegov toliko puta ponovljen slogan o pravdi pretvara u „Bože pravde“.

 

Josipović se pokušava obraniti tako što navodi da ga je Hrvatska vlada u vrijeme Oca hrvatske države akademika Franje Tuđmana angažirala kao pravnika za pitanja Suda u Haagu, pa je tako sudjelovao u slučaju subpoene ministru Gojku Šušku. Taj je slučaj Hrvatska dobila, ali zahvaljujući tome što su angažirali poznatog američkog odvjetnika. Kada je Josipovićeva stranka došla na vlast oni su tog odvjetnika napali i nisu platili njegova potraživanja. A znamo i zašto je to učinjeno čovjeku koji je riješio spor na Sudu u Haagu u korist RH. Tada je Josipović, tj. njegova stranka na vlasti, poništila prethodnu odluku Hrvatskoga državnog sabora i predala Sudu u Haagu nadležnost nad hrvatskim oslobodilačkim akcijama. Trebalo je pomoći Haagu u dokazivanju „zločinačkog pothvata zločinačke organizacije“, zapravo dokazivanju „genocidnosti hrvatskog naroda“. Pa zar nije onda prirodno tako zaslužna čovjeka izabrati za Predsjednika RH?

 

A i zabavna je činjenica da se Josipović „vadi“ na činjenicu da ga je zaposlio hrvatski predsjednik, rukovođen svojom idejom o pomirbi. Sjetimo se kako su mu to vratili!

 

Nije zabavno kako je on odgovorio na Bilićevo pitanje:

 

„Je li RH u vojno-redarstvenoj akciji Oluja očistila Srbe iz RH?“

 

Dok Bandić odbija svaku  pomisao na tako nešto i navodi kako su oni uglavnom „otišli dva dana prije Oluje“, Josipović će:

 

 „U pravnom smislu ja to MOŽDA ne bih tako okvalificirao, ali ljudi su otišli, nema ih tamo...“

 

Josipovićev je odgovor užasan i zaslužuje svaku osudu. On ukazuje i na veliku vjerojatnost da je Josipović autor optužbe za zajednički zločinački poduhvat. Znamo da su mnoge prčljave stvari vezane uz Haag dolazile iz Hrvatske!

 

Josipovićev protukandidat Milan Bandić nema nikakovih izravnih zasluga u suradnji s Haagom. Pri tome je stalno davao do znanja da ne podržava detuđmanizaciju (čitaj: rashrvaćivanje) Hrvatske, pa je stalno viđan na godišnjicama vezanim uz Oca hrvatske države,  pa i one zabranjene koje su organizirali ljudi bliski prof. Miroslavu Tuđmanu, a i na nekim drugim sličnim skupovima. Da to nije tako sigurno mu potporu ne bi dao Zbor braniteljskih udruga iz domovinskog rata grada Zagreba kao i niz braniteljskih udruga Zadarske županije.

 

4. „Crvena Hrvatska“

 

Prof. dr. sc. Branimir Lukšić na Portalu HKV-a upozorava:

„…dok je reporter objavljivao rezultate glasovanja za kandidata SDP-a iz prostorija SDP-a su se čuli povici "Ivo-Tito!“

 

Da to nije slučajno vidimo iz Josipovićeve poruke u Rijeci kako će napraviti „Crvenu Hrvatsku“. Pri tome – naravno – nije mislio na onu poznatu iz povijesti. Samo nam je poručio da je njegova „pravdau stvarnosti Правда“.

 

Bandić mu je odgovorio da će njegova Hrvatska biti crveno-bijelo-plava s grbom u sredini!

 

Međutim u svezi s tim treba se sjetiti one vrlo opasne i totalitaristički jednoumne Josipovićeve izjave na TV sučeljavanju svih kandidata u prvom krugu da će, ako postane predsjednik, srezati one PARAOBAVJEŠTAJNE informacije u medijima (o sebi, svom porijeklu, porijeklu svog bogatstva i haškoj djelatnosti). Sprema li nam Josipović Hrvatsku boje krvi?

 

Hoće li i Bandić biti na udaru zbog samog kraja njihova sučeljavanja?

 

Što treba očekivati od Bandića

 

Naravno, svatko od nas ima svoj odnos prema pojedinim vrjednotama. Ja sam govorio o onome što je meni najbitnije. Zato ne bih govorio o manjem zlu, nego o manjem dobru. Jer, gdje bih trebao svrstati one kojima je Hebrang bliži od Bandića, kada je u ovim za hrvatski narod najznačajnijim stvarima Bandić daleko iznad Hebranga?

 

Naravno, pred Bandićem je težak posao. Veliki dio njegovih suradnika vjerojatno i ne misli o spomenutim pitanjima kao on. Sjetimo se njegova intervjua u „Hrvatskom listu“ kada  govori o Šerbedžijinom derneku na Brijunima, a ne zna da iza toga stoje njegovi najvažniji suradnici, a Grad Zagreb taj dernek financira.

 

Bandić bi trebao još odlučnije podržati treći entitet u BiH. Tako osigurava – ako ne ništa drugo – izlazak na izbore svih onih kojima je do stvarne ravnopravnosti Hrvata u BiH.

 

Treba obećati da će kao Predsjednik RH raspisati referendum o Arbitražnom sporazumu (na taj način ulazi i u biračko tijelo koje se  izjasnilo za Josipovića kao npr. u IDS-ovo). Uvjeren sam da bi tako dobio  apsolutnu podršku istarskih ribara, pogotovu zbog znakovite podrške  Slovenaca Josipoviću, usprkos njegovu glasovanju protiv Sporazuma.

 

A  koliko je Hebrangovo podrška arbitraži smiješna može se vidjeti u mojoj knjizi  “Za ponosnu Hrvatsku” koja se može naći na Portalu HKV-a.

 
Slično treba obećati i za sva druga pitanja oko granica (Prevlaka, Dunav,…) 
 
S obzirom da danas obavještajni sustav u RH praktično ne postoji, tj. u britanskim je rukama, treba obećati da će vojni i obavještajni sustav voditi po stručnim kriterijima i po zaslugama iz Domovinskog rata.

Vjerojatno bi to bilo dovoljno da osigura izlazak na izbore državotvornih Hrvata. A s njihovim izlaskom ne bi trebalo biti problema, bez obzira što stranke koje služe svjetskim moćnicima (HDZ, SDP, HNS, IDS, HSS) i medije koji nastavljaju svoju podaničku politiku.

 

Ponavljam, puno toga možemo zamjeriti Bandiću. Pa nismo istomišljenici.  Ali ne mogu u onome što je meni najvažnije. S druge strane, poznato je da  ljudi govoreći o drugima najbolje opisuju samoga sebe. Josipović je  sebe pokušao predstaviti kao svjetlo, a drugi su mu tama. Zar nam nije  time jasno poručio da iza njega stoji tama, tj. zlo. Novi predsjednik Hrvatske bit će ili Bandić ili Zlo. Glasovali ili ne, svi mi odlučujemo tko će od njih to biti.

 

akademik Josip Pečarić

Komentari
Traži
Samo registrirani korisnici mogu pisati komentare!

3.25 Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."

 
« Prethodna   Sljedeća »
Tražilica
Tko je Online
cestitka2014.jpg
  paveli_knjiga_mala.jpg















apartmentsmurter3.jpg












 
  

www.liberohosting.com

LiberoHosting za profesionalce i amatere

 
Top! Top!