coarse
coarse
coarse
coarse

Naslovnica arrow Ratni dani arrow AGONIJA BOSANSKE POSAVINE
Četvrtak, 21 Lipanj 2018
 
 
AGONIJA BOSANSKE POSAVINE PDF Ispis E-mail
Autor: uznik   
Četvrtak, 10 Prosinac 2009
TKO NAS JE PRODAO?

"Kaži Bože sa svojih visina kako pade naša Posavina, želja nam je svakoga Hrvata dal' si pala ili si prodata!" (Ante Bubalo)
Posavski čovjek se izgleda ne uči čak ni na svome primjeru, pa i dan danas, onima koji mu prvi puta ratnom prodajom oduzeše ognjište, a onda drugi puta potpisom na papiru prodadoše 98% djedovine, daje svoje povjerenje i svoj glas!


Stjepan Marčetić:

BOSANSKA POSAVINA, NEOBRANJIV PROSTOR ILI ROBA NAMIJENJENA TRGOVANJU?

UVOD


Bosanska Posavina, prostor smješten u sjevernom dijelu Bosne uz rijeku Savu, na potezu od Dervente do Brčkog. Nikada u povijesti ovaj prostor nije bio jedinstvena administrativna cjelina, a ipak ljudi ovog kraja tu regiju doživljavaju toliko posebnom i toliko svojom da su uvijek kada je trebalo za nju bili spremni dati onoliko koliko su imali, a najvrjednije što je taj priprosti narod imao bio je sam goli život. Granice Bosanske Posavine teško je odrediti, no generalno gledano radi se o području koje zauzima osam općina, koje se geografski, kulturološki, mentalitetno i povijesno smatraju posavskima. To su općine Derventa, Bosanski Brod, Modriča, Odžak, Gradačac, Bosanski Šamac, Orašje i Brčko. Osim ovih osam općina posavskima se smatraju i dijelovi općine Doboj (Komarica) i jedan dio općine Srebrenik koji iako je geografski udaljeniji od same rijeke Save, kulturološki i povijesno itekako pripada Posavini.

Prostorno Bosanska Posavina zauzima oko 2000 kvadratnih kilometara. Većinsko stanovništvo prema popisu iz 1991. god. čine Hrvati koji sebe nazivaju Posavljacima, a između sebe se dijele na Posavce (one bliže Savi) i Gornjake (stanovništvo između Brčkog i Gradačca).

Inače ove se dvije grupe između sebe ne razlikuju ni po načinu života, niti po svojim osobinama.

Gornjaci i stanovništvo oko Orašja i Odžaka bi se uvjetno moglo nazvati domorodačkim budući ga čine većinom starosjedioci tj. oni koji se ovamo naseljavaju puno ranije u odnosu na stanovništvo oko Dervente, Broda, Doboja, Šamca i dr. To pokazuju popisi stanovništva kroz povijest u kojima se smjena prezimena jasno očituje.

Popisom stanovništva iz 1991. na prostoru Bosanske Posavine živi oko 140.000 Hrvata, a kako se ovom popisu ne može u potpunosti vjerovati navodim i broj od oko 160.000 Hrvata prema crkvenim, župnim popisima iz iste godine.

PREDRAĆE BOSANSKE POSAVINE

Ako pogledamo kroz povijest i posebno obratima pažnju na povijest ratova lako ćemo zaključiti da ljudi uvijek ratuju na istim mjestima. Stručnjaci tvrde da od 150 mil. kvadratnih kilometara čvrstog tla na zemlji , čak sedam desetina nisu prikladne za ratovanje. Ili zbog prejake studeni ili zbog prevelike visine ili zbog nedostatka vode i sl. Zbog toga kao i zbog posebnih geostrateških razloga mnoge su se bitke i ratovi odigrali na istom tlu.

Bosna se nalazi na razdjelnici istočne i zapadne Europe, a time i na granici dvaju svjetova što se sudaraju i prožimaju još od antičkih vremena. Bosna je dakle razdjelnica, a Bosanska Posavina uvijek je nazivana ne samo nego je smatrana i . Tko je imao Bosansku Posavinu mogao je utjecati na cijelu Bosnu.

Zbog toga je Bosanska Posavina kroz povijest bila cilj mnogim osvajačkim narodima i hordama, pa tako i u posljednjem ratu.

Prije nego bilo što kažem o tijeku rata u Bosanskoj Posavini i o onome što je taj rat donio moram naglasiti: Ipak prije svega povezuje nas jedan etnikum, jedan narod razdvojen zamišljenim političkim granicama pod prisilom žrvnja povijesti.



Tako je to bilo prije srbočetničkog napada na Bosnu i Bosansku Posavinu, a što se tada promijenilo otvoreno je pitanje.

KRVAVA ZEMLJA

U svojoj knjizi Nenad Ivanković se pita:

O događajima vezanim uz rat u Bosanskoj Posavini i njezin pad i kasniju Daytonsku dodjelu tzv. Republici Srpskoj naslušao sam se i načitao raznih tumačenja. Svi ponešto imaju reći o ovoj temi. Nije rijedak slučaj da se čak i oni koji uz ovu regiju i ove događaje nisu vezani nikako, pa čak niti informirani upuštaju u žučne rasprave u kojima onda nitko ne popušta i svi se drže svoje teze. Zašto je pala Posavina? Radi li se o izdaji? Prodaji? Tko je kriv? Sve su to pitanja na koja se budućim saznanjima i radom na ovoj temi mora naći odgovor.

Činjenica je da se danas svatko teško može oduprijeti emocijama kada je riječ o radu na temi kao što je ova. Ja ću ovdje pokušati donijeti i obrazložiti neke događaje i činjenice iz vremena rata u Bosanskoj Posavini, ali i iz kasnijeg vremena kada Posavina pada potpisom na papiru.

Iako je rat u cijeloj Bosni i Hercegovini donio velike žrtve malo je gdje on bio toliko krvav i malo je gdje odnio toliko Hrvata kao u Posavini. Radi se o brojci od preko 3000 poginulih i to uglavnom vojnika. Službeni izvori u Ministarstvu obrane RH za datum određen kao konačan pad Bosanske Posavine uzimaju 6. listopada 1992., no to nikako ne može biti i nije konačna istina. Naime istina je da tada pada Bosanski Brod no Bosanska Posavina je pala već ranije Ipak prava je istina da konačan pad Bosanska Posavina uopće nije doživjela, jer ona zapravo u cijelosti nikada nije ni pala budući da se održala Oraška regija i hrvatski prostor iznad Brčkog prema Majevici tj. kasnija hrvatska općina Ravne- Brčko.

Na ovom sačuvanom prostoru rat je trajao u punoj svojoj žestini i uz kontinuirane i vrlo jake napade srbočetnika potpomognutih oružjem i tehnikom nekadašnje JNA sve do potpisa mira u Daytonu.
Pokazatelj tome je i činjenica da su četnici na 6 km crte iznad Brčkog u selu Boderište za jednu akciju znali angažirati i u pripravnosti imati i do 60 tenkova.

Godine 1995. u akciji na Boderištu sudjelovale su najmanje dvije oklopno-mehanizirane srpske brigade, odnosno 16. krajiška brigada, 2. posavska, 1. semberska te dijelovi novosadskog i vakufskog korpusa. Ukupno oko desetak tisuća ljudi protiv oko 1300 Hrvata i oko 2000 Muslimana.

Tragedija Bosanske Posavine ipak nije samo u mrtvima i u onima fizički stradalima, nego i u stotinama tisuća živih raseljenih širom svijeta. Tragedija Bosanske Posavine je i u tome što prava istina o mnogim čudnim i neobjašnjivim radnjama do danas nije poznata. Na postavljena pitanja ni danas odgovore nitko ne nudi.

Još i danas česta je opaska mnogih s drugih prostora, a posebno onih iz Hercegovine da su za pad Posavine krivi upravo Posavljaci, jer su kad su je trebali braniti okrenuli leđa svojoj Posavini. I gle stvarno dezerterstva je uistinu bilo, ali ništa više nego i u svim dijelovima Bosne i Hercegovine i Hrvatske. No ako su Posavljaci uistinu pobjegli, ako su Bosansku Posavinu ostavili nekome drugom da je brani, kako objasniti činjenicu da je: 2246 branitelja i 1500 civila Posavljaka poginulo samo do pada Bosanskog Broda, dakle samo do 6. listopada 1992., da je ranjeno 1500 branitelja i manji broj civila, da je ostalo preko 1000 invalida rata, da je uništen najveći dio infrastrukture, gospodarskih, kulturnih i sakralnih objekata u Posavini.
Nije moralno licitirati žrtvama, ali u Posavini je živjela jedna petina B-H Hrvata, a među ukupno poginulim Hrvatima u Bosni i Hercegovini je više od polovice Posavljaka. Svaki peti Hrvat u Bosni i Hercegovini je iz Posavine, a svaki drugi poginuli je Posavljak.


Zar smo onda - POBJEGLI?!

(Ovo navodim kao primjer jer sam i osobno na Kupresu doživio da su nas ljudi već samo i čuvši da smo iz Posavine nazivali dezerterima. Bilo je to na istom onom Kupresu za kojeg general Martin Špegelj u svojoj knjizi reče da je dogovorom s vrha zamijenjen za Posavinu.)

LUPETANJA JEDNOG ADMIRALA

Admiral Davor Domazet Lošo o Posavini kaže ovako:

Ako su ovo uistinu riječi jednog admirala, a jesu, jer ih nikada nije negirao, onda je zapravo pravo čudo kako se Hrvatska uopće obranila uz ovakve admirale.

Prava je istina da je Posavina do zadnjeg trenutka sa Slavonijom i Hrvatskom vezana mostom u Brodu. Nadalje tu su i brojne skele, ali i šljepovi koji su cijelo vrijeme bili u pogonu. Ali i da nije te veze mostom preko Save, Domazetova teorija svejedno pada u vodu, jer kako onda objašnjava stanje u Orašju. Orašje povezano samo skelom i šljepovima bez mosta, ali ipak se uspijeva održati. Nadalje, kako bi spomenuti admiral objasnio činjenicu da je u srpnju 1992. , a početkom travnja tj. tri mjeseca prije udružene snage HVO-a i HV-a oslobađaju cijeli teritoriji općine Bosanski Brod, veći dio općine Derventa, općinu Odžak, Modriča te probijaju koridor prema Gradačcu, koji je povezao i slobodni teritoriji općine Brčko s Hrvatskom. Tako je bilo sve do početka srpnja, pri čemu treba naglasiti da u tom periodu na području Bosanske Posavine nije bilo značajnih snaga HV-a, nego većinom dobrovoljci porijeklom Posavljaci i njihovi ratni prijatelji iz Hrvatske.

Spomenuti admiral Domazet još kaže: <Čak da je Hrvatska i mogla pružiti svu vojnu i materijalnu pomoć, a nije, jer Izetbegović nije htio potpisati vojni sporazum s Tuđmanom, od toga ne bi bilo odlučujuće koristi.>, <.strateški gledano, Posavina se u tim okolnostima nije mogla obraniti> izričit je Domazet. No, ponovno riječi jednog vojnog admirala . Po međunarodnom pravu svaka država smije intervenirati na teritoriji druge države u dubini od 60 km, ako se iz te države ugrožava njezina sigurnost.

Dakle Tuđmanu nisu bili potrebni sporazumi niskim, a ponajmanje ne s Izetbegovićem. Pogotovu stoga što se u tom vremenu Muslimani u Posavini bore većinom u okviru postrojbi HVO-a. Uostalom HV je već bio u Bosanskoj Posavini, samo je trebao dobiti i logističku potporu.

No, svi argumenti su beznačajni u odnosu na onaj da je povlačenjem HV-a iz Bosanske Posavine (naredbom ministra obrane Gojka Šuška, koja glasi ) i konačnom zapoviješću o povlačenju HVO-a koja stiže iz Slavonskog Broda u listopadu, Posavina možda i dva dana bila prazna jer neprijatelj tj. četničke snage nisu očekivali takvo što, pa se nisu niti usuđivali krenuti naprijed u konačno zauzimanje.


Budući da su argumenti poput ovih Domazetovih lako oborivi, a da netko očito svim mogućim sredstvima pokušava krivnju za Posavinu skinuti sa sebe pojavljivale su se i razne druge teorije. Jedna od njih je teorija o ne povezanosti bosanskih Hrvata sa zemljom, tj. o različitu odnosu Posavljaka prema zemlji kao rodnoj grudi u pojedinim dijelovima Posavine. Ako je ova teorija i točna, što je onda sa svim onim žrtvama iz Posavine. Ako su se Posavljaci odmah povukli, kako je došlo do tolikog stradanja. Osim navedenih teorija pojavila se i ona da su se Hrvati ondje gdje su se našli u okruženju, gdje nije postojao izlaz uspjeli održati. Kao potkrjepa ovoj teoriji spominju se Orašje i Ravne-Brčko. No za Orašje reći da je bilo u okruženju i izolaciji je apsurdno, budući je od prvog do zadnjeg dana bilo povezano sa Slavonijom tj. Županjom s nekoliko skela i šljepova koji su uvijek bili u pogonu. Što se tiče općine Ravne-Brčko o potpunoj izolaciji se može govoriti samo u razdoblju 1993.-1994. tj. razdoblju muslimansko-hrvatskog sukoba u srednjoj Bosni, kada su svi koridori bili zatvoreni. U ostalom razdoblju Ravne-Brčko je imala komunikaciju s Hrvatskom preko srednje Bosne i preko Hercegovine, a time i mogućnost povlačenja, no do toga nikada nije došlo.

Glavni razlog upornosti i želje za opstankom na zadnje spomenutom teritoriju bi po meni bilo saznanje domaćih bojovnika da pomoć neće stići, te da je ona narodna bila jedina primjenjiva.

KONAČAN PAD?

Bilo kako bilo, činjenica je da kada se radi o padu Bosanske Posavine već sredinom srpnja 1992. padaju redom Modriča, Odžak, dio općine Derventa i sam grad Derventa. Nadalje sredinom rujna 1992. padaju važne strateške točke Begluci, Babino Brdo, Bijelo Brdo, Kostreša, Čelaruše, Markovac.

Konačno 6. listopada 1992. pada i sam Bosanski Brod i nastupa opći kaos. 101. brigada HVO-a napušta položaj nakon zapovijedi o povlačenju za koju se kasnije ispostavilo da je nitko nije izdao (barem ne postoji pismena zapovijed), isto radi i 3A brigada i 108. brigada HV-a. Bosanski Brod tada najmanje na jedan dan ostaje prazan, tj. bez ičije vojske u sebi.
U to vrijeme kako govore dokumenti SIS-a u Slavonskom Brodu su osobno general Stipetić (zapovjednik slavonskog bojišta), brigadir Vrbanac (zapovjednik operativne zone Osijek) i pukovnik Štefanek (zapovjednik operativne grupe ).

Šest dana nakon svega general Stipetić piše . Tu navodi da su razlozi pada višestruki i to:

a) nejasni stavovi oko uporabe jedinica HV-a izvan područja RH (osim dragovoljaca)
b) zabrana topničke potpore s prostora RH, što je loše utjecalo na moral vojnika
c) veliki gubici u postrojbama HVO-a dodatno demoralizirali postrojbe
d) lažna izvješća s terena kao i nejasan sustav zapovijedanja

Kako objasniti sve te događaje? Jedini zaključak do kojeg sam došao je, da je u zbivanja u Bosanskoj Posavini umiješan netko nevidljiv, da su se potezi vukli negdje iz daleka, iz glave nekog svemoćnika.

Teško je realno reći što se tada točno dogodilo i tko je kriv, no zasigurno je da početak pada seže nekoliko mjeseci prije. Datuma 6. svibnja 1992. Mate Boban, predsjednik HDZBIH i Hrvatske Zajednice Herceg-Bosne i Radovan Karadžić sastaju se u Grazu radi dogovora o srpsko-hrvatskoj podjeli BiH. Za nas je posebno važna točka 3. ovoga dogovora koja se tada u nekim dijelovima doimala neodređena i zbunjujuća, ali se kasnije ispostavilo da je već tada bila zapečaćena sudbina Bosanske Posavine.

3. Obje strane su suglasne da se u razgraničenju dvije konstitutivne jedinice na području Kupresa, kao i u Bosanskoj Posavini vodi računa o kompaktnosti prostora i komunikacijama.

Kada se gleda iz kuta bosansko-hercegovačkih Hrvata kao problem uopće ne postoji, jer je Bosanska Posavina kao takva kompaktan i jasno definiran prostor, a komunikacijski pravci su prirodni, jednostavni i prohodni, kako na sjever, preko Save sa Hrvatskom, tako i na jug, prema središnjoj Bosni.

Međutim, kada se gleda iz srpskog kuta, pravcem istok - zapad, postaje egzistencijalno važan problem, jer bez koridora kroz Posavinu nema teritorijalne veze Srbije s prostorima pod srpskim nadzorom u Hrvatskoj i u BiH. Bez te komunikacije Srbi zapadno od crte Derventa - Bosanski Brod ostaju izolirani od matice nesposobni da se vojno i ekonomski održe na duži rok.

U svjetlu toga može se razumjeti i spomen Kupresa koji su Srbi već tada držali u s

ojim rukama , potpuno razbivši u borbama 7.-10. travnja neorganiziranu i neopremljenu obranu, i koji je s njihove strane očito bio ponuđen kao zamjena za Posavinu. Cijela formulacija na uvažavanje kompaktnosti i komunikacija svodi se tako na običnu trampu Posavine za Kupres.


POTICANO I TOLERIRANO DEZERTERSTVO

Ono što je činjenica, a što sam i prije iznosio je to da, još prije nego što su srpske snage probile koridor, dijelovi 3A brigade, tj 3. brigade ZNG, napuštaju bojno polje, svojevoljno odlaze u Osijek i izjavljuju da žele jedino u 160. brigadu, koja je neformalno pod zapovjedništvom Branimira Glavaša. Njih su dva dana ranije 8. lipnja, došli na položaje kod Modriče na to nagovarati dva bivša pripadnika 3. brigade. Iako je bila riječ o jasnu slučaju dezerterstva, zapovjednik OZ Osijek general Josip Lucić aktom od 10. lipnja 1992. dopušta tim pripadnicima 3A brigade nezakonit i inače posve nedopustiv prelazak u 160. brigadu. Potom naravno i cijelo topništvo 3A brigade odlazi u Osijek i - da zaista sve bude suludo - taj prelazak se medijski prati. Ukratko, slavi se dezerterstvo!

ODSJEČENI OD STRANE SVOJIH

Pošto su srpske snage probile koridor, ali i pošto je njihovo napredovanje zaustavljeno, te potkraj rujna stvorena osnovica za Oslobađanje Posavine i ofenzivu prema Doboju, koju GSHV-a također planira svjestan strategijske važnosti Bosanske Posavine, dijelovi nekih prikupljenih brigada - 2, 105, 111, 127, i 136 - ne prelaze Savu ili to čine, ali se koji dan kasnije, ne uključivši se u obranu, izvlače u Slavonski Brod.

Slijede dodatni nerazrešivi zapetljaji. zapovjedništvo 108. brigade nekoliko puta to obećava, ali ne izvršava. Cijelo to vrijeme grad je potpuno prazan i četnici u njega ulaze tek uvečer, vrlo slabim snagama. Čim je uvedena na crtu bojišnice, 108. (slavonskobrodska) brigada, najjača, najopremljenija i odmorna, izvlači se noću 5./6. listopada pod vrlo sumljivim okolnostima, bez znanja Zapovjedništva Slavonskog bojišta i Operativne grupe istočna Posavina, s položaja preko Save u Slavonski Brod. Za sobom je na najosjetljivijem dijelu bojišnice, ostavila otvoren put četnicima prema Bosanskom Brodu. U takvoj situaciji položaje napuštaju 101. i 103. brigada HVO-a. Tijekom cijelog dana Zapovjedništvo Slavonskog bojišta intervenira i naređuje da se dijelovi tih triju brigada vrate u Bosanski Brod,
Zapovjedništvu Slavonskog bojišta tada ne preostaje drugo nego po svaku cijenu sačuvati most između dva Broda i plići mostobran na bosanskoj obali Save, kako bi se otuda, čim se razjasni situacija i uvede red, krenulo u oslobađanje Bosanske Posavine. Četnici i JNA, naime, još dva dana nisu u Bosanski Brod uvodili jače snage.
Međutim, most je srušen protivno svakoj vojnoj logici i vrlo strogim zapovijedima da se čuva. Taj posao izvršili su načelnici inžinjerije 157. i 108. brigade HV-a Štoković i Tomakić uz znanje i pomoć Specijalne policije Slavonski Brod, a da se ni danas ne zna po čijoj zapovijedi.

Ne zna se ni po čijoj su se zapovijedi dijelovi ili cijele brigade bez ikakva razloga, čak i izvan borbenih djelovanja, iznenadno izvlačili u Slavonski Brod i dalje u unutrašnjost Hrvatske. Ne zna se ni zašto određeni dijelovi drugih brigada nisu uopće prešli preko Save u Bosansku Posavinu ili su se, ako su prešli, odmah vraćali. Sve je bilo potpuno ludo: 111. brigada HV-a i bojna Koraće (veliko hrvatsko selo ispred Bosanskog Broda) ostale su nakon rušenja mosta odsječene istočnije od grada u vrlo teškoj situaciji, te nije bilo drugog izlaza nego skelama ih prebaciti na hrvatsku stranu. To je izvedeno organizirano i bez većih problema iako pod jakom minobacačkom i topničkom vatrom koju je neprijatelj bio unaprijed pripremio.

PITANJA OTVORENA I DANAS

Sami branitelji nisu donosili takve odluke o izvlačenju; nisu oni bili ti koji su dolazili na položaje i vikali:
Na nekom zapovjedničkom mjestu u brdu iznad Slavonskog Broda bio je odavna general Ivan Čermak, čija funkcija ni zadaća nisu bile poznate. Slavonskobrodsko političko vodstvo, s gradonačelnikom Jozom Materom na čelu, ponaša se u tim trenutcima krajnje kontroverzno: izravno se miješa u zapovijedanje OG Posavina, a posebno velik utjecaj ima na 108. brigadu. Višim zapovjedništvima podnose se lažna izvješća ili ih se uopće ne izvješćuje o stvarnoj situaciji na bojišnici, pri čemu je bitno imati na umu da su službe SIS i PD bile izdvojene iz sustava zapovijedanja i nisu služile vojsci nego politici. Mnogi tadašnji vojni uglednici, generali, pa čak i oni koji su tada izravno zapovijedali posavskim bojištem smatraju i zaključuju da je izvlačenje iz Bosanskog Broda čin otvorene diverzije i izdaje, za što se moraju pronaći krivci.
Nakon svega iznesenoga, ne preostaje mi drugo nego zaključiti i složiti se s ljudima koji su o svemu ovome još i više upoznati, a koji bez i malo straha i sumnje uporno tvrde da Posavina iako uz silnu topničku i pješačku paljbu ipak pada šapatom i motorolom!

No ako je već moralo tako biti, sve je moglo proći uz puno manje žrtava! Reče narodni pjesnik Ante Bubalo u jednoj od svojih tužaljki za Posavinu
Predlagači i zagovarači trećeg entiteta moraju biti vrlo jasni što on predstavlja. Gdje su mu granice. U suprotnom to je samo bacanje prašine u oči.

Čuj, borim se za treći entitet a ni sam ne znam što je to. Zašto bih svoj glas dao trećem entitetu ako ću nakon njegova konstituiranja završiti u Republici Srpskoj ili u Bošnjačkom entitetu.

Možda ključna stvar, oko trećeg entiteta i entiteta uopće, je pitanje diskontinuiteta teritorija. Tko Hrvatima jamči diskontinuitet teritorija? Bojim se, nitko. Uostalom, teritorijalni kontinuitet i prometna povezanost je načelo dogovora Boban-Karadžić još 1992. godine, a takva dogma je ostala i dan danas. Rušiti to načelo značilo bi zagristi u Republiku Srpsku, što u ovom trenutku "milodar" Dodik sigurno neće prihvatiti. Zašto bi onda to prihvatila i bošnjačka strana. Prema tom načelu sve hrvatske enklave u Srednjoj Bosni ostale bi izvan hrvatskog entiteta, a s njima po istom načelu i Posavina.

Uostalom i da nije tako ima još argumenta koji idu u prilog stavovima koji treći entitet smještaju u pričuvno rješenje.

Ma koliko treći entitet bio veliki i hrvatski, jedno je sigurno; veliki broj Hrvata ostat će izvan tog područja. Što to znači? Pa definiranjem granica hrvatskog entiteta jasno bi se omeđilo područje izravnog hrvatskog interesa. Svi Hrvati izvan tog područja ne da ne bi imali jednaka prava kao i drugi Hrvati nego bi izgubili svoju opstojnost u svakom smislu. Izgubili bi identitet, jezik, kulturu, i praktično sve drugo. Izgubili bi i ono najvažnije ono što ih možda još danas drži, a to je nada. To je osjećaj pripadnosti hrvatskom narodu. Osjećaj da nisu izdani, ostavljeni, zaboravljeni. Teško im je danas, dakako. Nema sumnje da danas Hrvati u BiH koji žive na područjima pod bošnjačkom ili srpskom većinom, preživljavaju raznolike nelagode samo zbog svojih crvenih krvnih zrnaca. Jednako kao što i druga dva naroda uživaju blagodati hrvatskog gostoprimstva u našim većinskim područjima.

Jedno je sigurno. Hrvati iz Sarajeva, Tuzle, Banja Luke i mnogih drugih dijelova BiH gdje nismo ili nemamo većinu sigurno će ostati izvan hrvatskog trećeg entiteta. Imamo li mi povijesno pravo zapečatiti njihovu sudbinu. Imamo li pravo vječno ih iškopiti iz hrvatskog etničkog teritorija, ne uzimajući u obzir činjenicu da su neka od tih teritorija stoljećima hrvatski. Koliko bi samo samostana, crkava, srednjovjekovnih hrvatskih utvrda, pečata naše povijesti ostalo kod drugih. Koliko je samo hrvatskih sinova, vitezova dalo svoj život za obranu hrvatske grude, pa i u ovom Domovinskom ratu. Jesu li njihove žrtve bile uzaludne? Sve dok imamo pravo na cijelu BiH nisu. Zatvorimo li se u geto, ne razmišljajući o posljedicama, sigurno bi pljunuli na krv heroja rata koji eto nisu pazili gdje će položiti svoj život. Dakle trebalo bi biti jasno da bi u ovom trenutku s trećim entitetom više izgubili nego dobili. Svaki kratkoročni dobitak je sitnica usporedivši je s trajnim i nenadoknadivim gubicima.

Treba biti jasan i reći da hrvatski entitet nije samo prostor u kojemu Hrvati čine 80% puka ili više. U pitanju su resursi, ona prirodna dobra na koja Hrvati raspolažu prava, a getoizacijom bi im trajno bila oduzeta

No, da ove činjenice i ignoriramo, morali bi biti svjesni da "pravljenje" entiteta ne bi išlo glatko čak niti uz pristanak čelnika druga dva naroda. Uvijek će postojati značajne skupine koje neće biti zadovoljne predloženim rješenjima. A to nezadovoljstvo oko crtanja granica trećeg entiteta sigurno će kulminirati novim ratom. Što znači da državotvorna ideja (stvaranje trećeg, hrvatskog, entiteta nije ništa drugo) ne može svoje ciljeve ostvariti bez novog rata. A koliko je on danas moguć i kakve bi posljedice mogao prouzročiti nije teško zamisliti. Pa čak niti rat nije nikakav jamac konačnog uspjeha. Prisjetimo se koliko je trebalo snagama HVO-a da zauzmu cijeli Mostar. Vječno - borbe su se vodile za tri ulice praktično cijeli rat, i to u konačnici bez uspjeha. Ne bi li novi rat doveo svojevrsni Bejrut na ulice mnogih naših gradova. I da ne bi bilo tako postavio bih pitanje tko bi svoje sinove poslao u prve redove. Najvatreniji zagovornici sigurno ne bi. Pogotovo političari koji se ne libe žrtvovati tuđu djecu za svoj eksperiment koji teorijski može doživjeti potpuni krah.

Umjesto cijele ove priče možda je bolje dotaći se političke pozadine stvaranja trećeg entiteta. U stvari sve se vrti oko politike. Politika je ta koja vedri i oblači. S te strane govoriti o trećem entitetu a ne spomenuti Milorada Dodika i srpske interese bilo bi neozbiljno. Zašto Dodik podupire Čovića po tom pitanju? Pa iz vrlo jednostavnih razloga. Podjela BiH na tri nacionalna entiteta je ogroman korak ka raspadu države BiH. Srbe ne zanima nikakva BiH. Ne postoji rješenje za BiH koje bi oni prihvatili. Konstantno su protiv ovakve Bosne i Hercegovine. No, kada im netko ponudi drugo rješenje, s gnušanjem ga odbijaju i demagoški počnu inzistirati na daytonskoj Bosni i Hercegovini. Licemjerno i očekivano.

Dakle Srbima i te kako odgovara organizacija BiH u onoj formi po kojoj će se raspasti dok trepneš. Hrvatski zagovarači takvog unutarnjeg uređenja vide u tome korist. Zacijelo korist će imati vazalska svita koju bi opet Dodik debelo nagradio, dok bi ostali kmetovi dobilo samo magareće uši.

Sa Srbima nije problem napraviti "deal", pogotovo ako im u toj bratskoj diobi veliki Hrvati ponude hrvatske zemlje, koje je su oni opljačkali, narod s nje protjerali i potpisom u Daytonu proglasili svojom. Dodik velikodušno nudi Hrvatima onoliko koliko mogu preoteti od Bošnjaka. I to naš Drganče prihvaća. Što da ne. Njemu i takvima i treba taj entitet. Teritorij na kojem bi Draganče bio suveren po uzoru na Dodika u RS-u. Jer sistem je isproban: pljačkaj koga hoćeš i koliko hoćeš, sudi sucima, a ne oni tebi da sude. Budi gazda u pravom smislu riječi. Imaj svoju državu.

Veliki problem je bošnjačka strana. Ona ista strana koju se terminološki naziva Turcima ("slučajno" termin preuzet od Srba). Dobri su ti Turci?! S njima se u koaliciji sve ove godine. Ministarska mjesta, dobre plaće, razna beriva. I dok kapa,često nelegalno sa više strana, dobro je biti u turskom Sarajevu, a istovremeno zagovarati treći entitet. Zagovarači moji, ako ste frajeri napustite položaje i dobre plaće federalne i državne pa hodite u svoju polovinu Mostara i tamo zborite prče o trećem entitetu.

Možda bi, kao za uvertiru trećem entitetu, prvo bilo dobro izabrati hrvatskog gradonačelnika u Mostaru, pa tek onda krenuti u dalje pobjede.



Što hoću reći?

Pa i nadasve jednostavnu stvar kao što je izbor gradonačelnika Mostara nije jednostavno riješiti. Kako onda gospoda misli dobiti treći entitet? Naguzove možda, kako naš narod zna reći. Ili novom krvlju nevinog, jadnog i naivnog puka koji puši domoljubne floskule o ugroženosti hrvatskog naroda? Uistinu Hrvati u BiH i jesu ugroženi, obespravljeni, ali od svih Hrvata najmanje su ugroženi upravo oni koji najviše zagovaraju treći entitet. Nelogično, što samim time govori da su u pitanju sitni politički interesi ili možda krupni interesi pojedinaca ili pak nečiji sasvim tuđi interesi.

Nisu nam krivi samo Bošnjaci i Srbi ili možda OHR. Najveći krivci su naši političari. Narod im je krvlju u ratu skovao kakvu takvu Herceg-Bosnu, koju su oni jedim potpisom darovali. Vjerojatno za obećane posebne odnose FBiH sa Hrvatskom. A što mi imamo? Umjesto Hrvatske i FBiH Srbija je napravila sporazum o posebnim odnosima sa Republikom Srpskom.

Iz izbora u izbore jedna te ista politička garnitura neprestance obmanjuje narod časteći ih lažnim obećanjima. Danas je potpuno jasno da ta elita ili neće da ispuni svoja obećanja ili to ne zna. I u jednom i u drugom slučaju treba se povući s političke scene i pustiti narod da bira nekompromitirane i sposobne mlade ljude koji imaju rješenja, znanja, hrabrosti i istinske domoljubne vrednote.

Očit primjer neznanja i nehtjenja hrvatskih političara je TV kanal na hrvatskom jeziku. Politikantska doktrina kojom se ti nemušti političar ulaguju i lažu hrvatski narod sasvim uspješno funkcionira u uvjetima informativne blokade kakvu sami nameću. U stvari i ne želi taj kanal. Jer bi on istovremeno bio i hrvatski glas koji bi mogao samo da smeta u njihovoj borbi na neviđenoj grabeži i pljački za koju se manje zna ako o njima izvještavaju turski mediji na kojima su svi hrvatski novinari pa i glavna urednica antihrvatski elementi. Jer kako objasniti primjer gdje jedan seoski (živi i radi u jednom selu) poduzetnik ima svoj TV i radio kanal koje čak bez problema svoj program emitira putem satelita. Dakle, danas svatko može imati svoju televiziju samo hrvatska vlast u BiH ne može. Ma hajde nisu svi veslo sisali, mada nažalost ima puno onih koji jesu. Tako im i jeste.

Govoriti o trećem entitetu u BiH a ne spomenuti stav Republike Hrvatske prema tomu svakako se ne može izbjeći. Jer stav Hrvatske je od presudnog značaja za stvaranje trećeg entiteta. Po pravilu "kivi" je bio uvijek dežurni krivac zato što Hrvatska ima stav o BiH kao suverenoj integralnoj državi po kojoj razbijanje Bosne i Hercegovine ne dolazi u obzir. Valjda netko u Hrvatskoj gleda malo u budućnost i zna se prisjetiti prošlosti. Međutim, nije "obrvan" jedini, takva je praktično sva politička javnost u RH. Istina sada pojedini predsjednički kandidati bacaju trice i kao daju potporu trećem entitetu, a sve u cilju pridobivanja beha glasova. Nisko, neka je i od njih, previše je. A kada izbori prođu sve će naravno biti po starom. Možda se čak i Hrvatski Sabor očituje mimo dosadašnje prakse. Ako se to i desi biti će u službi namicanja glasova predsjedničkom kandidatu vladajuće stranke koja u Saboru može donijeti odluku kakvu god hoće. No neće trebati dugo vremena pa da se uvjerimo u njihove stvarne namjere.

I na kraju kao zaključak samo ću dodati rezime unaprijed rečenog. Hrvati u BiH jesu u podređenoj situaciji. U takvu situaciju su je doveli ponajviše njeni korumpirani i narcisoidni političari koji metodom strahovlade manipuliraju svojim poltronima i hrvatskim pukom. Novo ustavno rješenje za BiH svakako je nužno. Ono podrazumijeva otrežnjenje srpskih političara koji će morati da shvate da je BiH i njihova država iz koje nikada neće moći da odu odnoseći sa sobom ono što nije njihovo. Bošnjaci bi morali znati da ekstremni musliman u Europi može značiti samo "mrtav" musliman. Vjerujem da dalje nikome ne treba objašnjavati jer su i jedni i drugi zbog svojih ekstremnih posebnosti u više navrata dobili pljusku od onoga tko danas vlada u svijetu. A takvim vladarima se ne mora klanjati ali im se mora sklanjati. Tko to prije shvati, prije će mu biti bolje. Ovo su to samo fakti koji se moraju uvažavati u ovom vremenu u kojem se mi sada nalazimo.

A Hrvati? Svakako se moraju odreći promašene politike i okrenuti se ljudima koji imaju rješenja za hrvatsko pitanje u BiH, a to sigurno nije nemoguća misija zvana treći entitet. Izuzev, ako taj treći entitet neće predstavljati par općina Zapadne Hercegovine. Ali onda u tom slučaju nije riješeno hrvatsko pitanje u BiH nego možda samo hercegovačko. Kažem možda, jer na Balkanu već dugo ništa nije sigurno. No ako se to pak i desi ja ću biti najpametniji čovjek na svijetu pa mi neće biti niti teško. No radije bih da sam manje pametan ida svi Hrvati budu sretni u svojoj zemlji ma kako se ona zvala.

Dean Rant, 09.12.2009.
Komentari
Traži
Samo registrirani korisnici mogu pisati komentare!

3.25 Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."

 
« Prethodna   Sljedeća »
Tražilica
Tko je Online
cestitka2014.jpg
  paveli_knjiga_mala.jpg















apartmentsmurter3.jpg












 
  

www.liberohosting.com

LiberoHosting za profesionalce i amatere

 
Top! Top!