coarse
coarse
coarse
coarse

Naslovnica arrow Lustracija arrow Udbini dosjei: Hrvati se još uvijek boje doznati tko ih je cinkao
Utorak, 16 Siječanj 2018
 
 
Udbini dosjei: Hrvati se još uvijek boje doznati tko ih je cinkao PDF Ispis E-mail
Autor: uznik   
Subota, 28 Studeni 2009

Udbini dosjei: Hrvati se još uvijek boje doznati tko ih je cinkao

Dvadeset godina nakon pada Berlinskog zida i devetnaest godina nakon rušenja jugoslavenskog komunizma, Hrvati još uvijek drhte pred zloglasnom Udbom

28.11.2009 15:35

Dvadeset godina nakon pada Berlinskog zida i devetnaest godina nakon rušenja jugoslavenskog komunizma, Hrvati još uvijek drhte pred zloglasnom Udbom, komunističkom tajnom službom koja je četrdeset i pet godina marljivo skupljala sve moguće podatke o “narodnim neprijateljima”.

Pritom nije birala sredstva pa je za taj “osjetljivi posao” često koristila najbolje prijatelje, rodbinu, a nerijetko i supruge. Udba je od 1945. do 1990. godine pratila najmanje 66.870 građana čiji se dosjei sada nalaze u Hrvatskom državnom arhivu. Svaki građanin, ako ispuni ne baš pretjerano kompliciranu proceduru, može pogledati svoj dosje. I sada, kada je to moguće, Hrvati jednostavno ne žele vidjeti u Udbinim dosjeima da ih je prijatelj, rođak ili suprug (ne)svjesno cinkao nekom Udbinu agentu. Jedino se tako može tumačiti podatak da je do sada samo 1380 građana zatražilo uvid u svoj dosje.

Čini se da su se mnogi od rijetkih znatiželjnika malo precijenili jer oko polovica njih uopće nije imala dosje, što znači da nisu bili zanimljivi Udbi. Moguće je doduše da su neki dosjei još u našem MUP-u ili da su još prije dvadesetak godina završili u Beogradu, što je ipak malo manje vjerojatno. Kad se sve zbroji, dobijemo brojku od nekih 600 Hrvata koji su vidjeli svoje dosjee. To je zanemarivo u odnosu na ostale bivše komunističke zemlje gdje građani hrle kako bi vidjeli što su tajne službe pisale o njima.

Bez imena drukera

– Neki su ljudi bili jako iznenađeni kada su vidjeli svoj dosje, kaže Snježana Ivanović, pročelnica Odjela za zaštitu i obradu arhivskog gradiva u Hrvatskom državnom arhiva. Ona mi je pokazala gdje se čuvaju tajni podaci koje je vojska Udbinih agenata i “vanjskih suradnika” marljivo skupljala 45 godina. O kakvom je “bogatstvu” riječ, možda najbolje govori podatak da bi se od kutija s tom tematikom mogao “napraviti vlakić” dugačak 300 metara. U njima se nalazi oko 1,5 milijun stranica obavještajnog materijala. Agenti su na tajnim zadacima snimili više od 50.000 fotografija. Dok bivši istočni Nijemci, Rumunji i Česi mogu vidjeti svoj dosje te imena agenata koji su ga stvarali, u hrvatskom slučaju to nije moguće. Imena agenata uopće nema. Moguće je da je to bio dio internog pravilnika Udbe, ali je jednako tako moguće da je neko donio političku odluku da se imena agenata izbrišu. Naravno, ako se to i dogodilo, taj posao nije obavljao Arhiv, nego odgovarajuće službe u policiji.

– U dosjeima se mogu vidjeti kodna imena, ali se ne zna tko stoji iza njih. Mogu se vidjeti kodna imena kao što su Mile, Boro, Stevo... Spominje se i izvjesna Bosiljka, ali to ne znači da je agent bila žena – kaže arhivistica Ivanović te dodaje da velika većina dosjea pripada muškarcima. Agente je zanimalo sve što “praćeni objekt” radi. Izvješća su pisana klasičnim policijskim stilom. Na primjer: taj i taj bio je u kafiću, razgovarao je s osobom X koja ga je počastila kavom. Razgovarali su o politici.

Zanimljivo je da su agenti vrlo često pisali da je praćena osoba u intimnim odnosima s nekim, što bi moglo značiti da je bila u ljubavnim odnosima. pa čak i da je homoseksualac jer je vrlo često riječ bila o muškarcima. Međutim, agenti su tako opisivali osobe koje su bile u prijateljskim odnosima. Kad bi agent primijetio da praćena osoba nije više aktivna kao prije te da nema tako izražene kontakte sa “sumnjivim elementima”, onda bi u zabilješci zapisao da se “praćena osoba pasivizirala”. Skupljeni materijal uglavnom se odnosio na političko djelovanje koje je tadašnja vlast smatrala subverzivnim, ali nije bilo previše osobnih podataka. Djelatnice arhiva mi u šali kažu da nije bilo žutila kao danas. Dok neki dosjei imaju tisuće stranica, postojei i oni koji imaju samo jednu stranicu teksta.

– Neki su bili razočarani kada su vidjeli dao njima ima malo materijala u dosjeu – kaže Ivanović.

Osim dosjea o građanima, Udbini analitičari radili su prave elaborate o nekim društvenim skupinama i institucijama. Tako postoje velike tematske cjeline o Katoličkoj crkvi, masonima, informbirovcima. zabranjenim građanskim stankama, emigraciji...

Premda je riječ o velikom broju dosjea, čini se da to nije cijeli “asortiman” Udbine djelatnosti. Moguće je da neki dosjei još uvijek nisu premješteni u Hrvatski državni arhiv. Dok se u Arhivu nalaze dosjei Franje Tuđmana, Dražena Budiše i Marka Veselice, zanimljivo je da nema dosje sadašnjeg predsjednika Stipe Mesića. Sasvim je izvjesno da je Udba napravila dosje i o sadašnjem predsjedniku, ali da ga trenutačno na sigurnom mjestu vjerojatno “čuva” hrvatska obavještajna služba.

Komentari
Traži
Samo registrirani korisnici mogu pisati komentare!

3.25 Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."

 
« Prethodna   Sljedeća »
Tražilica
Tko je Online
cestitka2014.jpg
  paveli_knjiga_mala.jpg















apartmentsmurter3.jpg












 
  

www.liberohosting.com

LiberoHosting za profesionalce i amatere

 
Top! Top!