coarse
coarse
coarse
coarse

Naslovnica arrow Politika arrow PAVIĆEV Globus REHABILITIRA UDBINOGA UBOJICU
Četvrtak, 23 Svibanj 2019
 
 
PAVIĆEV Globus REHABILITIRA UDBINOGA UBOJICU PDF Ispis E-mail
Autor: uznik   
Petak, 24 Srpanj 2009

Globus REHABILITIRA


UDBINOGA   UBOJICU


Udbin ubojica Ilija Stanić danas negira da je ubio Luburića iako je izvijestio Udbu da ga je udario palicom u glavu koja se raspukla kao lubenica!

 

 

 

Globus nastavlja gdje je Udba stala – ubijajući istinu. Izgleda da im se politički i ideološki interesi i ciljevi podudaraju i nadopunjuju

 

Stanićeve tvrdnje u razgovoru za Globus da je u ubojstvu Luburića sudjelovao po nalogu HOP-a i nakon toga pobjegao u Jugoslaviju graniče s imbecilnošću kojoj ovakvu pažnju mogu posvetiti samo novine u vlasništvu bivšeg skojevca Ninoslava Pavića koji je ostao u službi propagandnog aparata neokomunističkih struktura u Hrvatskoj

 

Piše: BOŽE VUKUŠIĆ

boze_vukusic.jpg

 

 

          



Hrvatski list je proteklih mjeseci dva puta pisao o ubojstvu Maksa Luburića 1969. godine u Španjolskoj: prvi put u 8. nastavku feljtona Bože Vukušića (HL – 5. ožujka 2009.) i drugi put objavljujući predavanje beogradskog publicista Marka Lopušine (HL). U oba navrata objavljeni su dijelovi prijepisa audiozapisa razgovora Luburićeva ubojice Ilije Stanića sa sarajevskim udbašom Mićom Japunđom 30. travnja 1969. kojemu je Stanić podnio izvješće o ubojstvu Luburića 20. travnja 1969.:

Oko pola noći, deset minuta prije ili kasnije, između subote i nedjelje, idem u sobu. Pripremio sam što ću ujutru obući najlaganije: sportska košulja, džemper, pantale i patike jedne… Kad ga ubijem, odlično za brzo se okrenuti u kući. Kažem, bit ću najspretniji u tome. Legao sam, ugasio svjetlo, nisam mogao ništa čitati. I počnem da se okrećem, vruće mi, znojim se, ljudi moji… Ustanem, umijem se opet, da se rashladim, vrućina… Živci rade, sav sam se pojeo, sve mi smeta, jedva dišem... Pitam se kako ću to izvesti. Devet sati kuca, deset – i ja sam krenuo. Idem: oblačim džemper, košulju, pantale i patike. Kucam, kad on siđe i otvori mi. ‘Dobro jutro’, - ‘Dobro jutro’. ‘Kako ste spavali, generale’ - pitam. On odgovara: ‘Vrlo dobro, kako si ti spavao, Ilija’.  Gledam, 10 sati i 25 minuta. Mali donosi novine i ide u crkvu, u pola jedanaest mora biti u crkvi. Vraća se u 11 sati i onda će izaći da se igra.

Maks uzima novine i točno u pola jedanaest mi kaže: ‘Ilija, molim te, ako ti nije mrsko, spremi mi kavu’. Kava je bila gotova za tri minute. Imao sam problema s praškom, nije bio dobro spremljen. Uzmem čekić, koji sam donio iz sobe, stavim ga za pojas i odnesem generalu kavu. Kažem: ‘Generale, kava’. Maks pije kavu. Popio je kavu, a ja čekam. Nisam htio štangu odmah da uzimam, mislio sam da će prašak djelovati i ja ga udarim čekićem i gotovo je. Kad ništa, majko moja, popio je kavu i ništa.

Prošlo je deset-petnaest minuta, točno u deset do jedanaest Maks me zove: ‘Ilija, nešto mi je zlo’. Ja brzo doletim do njega i pitam: ‘Generale, što je, treba li pomoć?’ On sjedi za stolom, pocrnio skoro kao zemlja, ispred njega radio – vidim da mu je zlo. On kaže: ‘Ilija dragi, ovo mi se nikad nije desilo’.

U tren uzmem čekić i lupim ga po čelu: - Tup! Maks pade kao svijeća. Ušao mu čekić u glavu. U tom momentu ja sam mislio da se više nikad ne će dići. Kad me on pogleda kao zvjerka neka, ležeći onako na podu. Ja zamahnem opet čekićem, a on se diže i pokrije rukama. Zamahnem opet, pogodi ga čekić kroz prste u čelo. Puče lobanja. Izvučem čekić iz glave i okrenem se. Kad, Maks se digao na noge. To je bilo najveće iznenađenje u mom životu. Digao se na noge i dahće. Sto kila u njemu. Uzmem onu štangu, pa ga raspalim po čelu. Puče glava kao lubenica, kao tikva. Krv se rasu po kuhinji. Maks tresnu dolje kao da je pao sa sto metara visine. Puknem ga još jednom na isto mjesto. On se umiri“.

 

Ilija Stanić

 

Iz predavanja Marka Lopušine u Europskom domu u Zagrebu vidljivo je da je on osobno od Miće Japunđe dobio audiosnimku razgovora s Ilijom Stanićem i predao je, kako je rekao, kolegi publicistu i istražitelju Boži Vukušiću.

            Prošlotjedni broj Globusa (17. srpnja 2009.) objavio je razgovor s Ilijom Stanićem u kojem ovaj tvrdi da nije on ubio Luburića nego dvojica hrvatskih emigranata iz Kanade koji su bili članovi Hrvatskog oslobodilačkog pokreta (HOP), organizacije koju je osnovao dr. Ante Pavelić 1956. godine u Argentini nakon što je donio odluku o raspuštanju Ustaškog pokreta. Stanić tvrdi da se nakon toga vratio u Jugoslaviju i uživao zaštitu šefova Udbe u Sarajevu i Beogradu. Da i nije objavljen prijepis audiozapisa razgovora između Japunđe i Stanića neposredno nakon ubojstva Luburića, u kojem Stanić opisuje kako je sam ubio Luburića, Stanićeve tvrdnje u razgovoru za Globus da je u ubojstvu Luburića sudjelovao po nalogu HOP-a i nakon toga pobjegao u Jugoslaviju – graniče s imbecilnošću kojoj ovakvu pažnju mogu posvetiti samo novine u vlasništvu bivšeg skojevca Ninoslava Pavića koji je ostao u službi propagandnog aparata neokomunističkih struktura u Hrvatskoj. U ovom slučaju s ciljem prikrivanja i relativiziranja udbaških zločina.

           

Pored svega, iz izjave Ilije Stanića koju je 30. travnja 1969. dao udbašu Mići Japunđi u Sarajevu, proizlazi ne samo da je Stanić sam počinio ubojstvo Luburića – već je večer prije na sastanku s kurirom Udbe u Valenciji odbio ponudu da odgodi planirano ubojstvo Luburića i pričeka dok mu iz Sarajeva ne pošalju nekoga tko bi mu pomogao u izvršenju:

„Dana šesnaestog aprila ove godine (Op.a.: 1969. godine), pretprošle srijede, otišao sam na poštu kao i svaki dan oko 9 sati ujutro. Čim sam vidio ‘Ilić’, znao sam o čemu se radi. Otvorio sam pismo, kaže: ‘Dragi Ilija, bio sam kod tvog brata, sve je u redu’. I dao mi je dva sastanka u pismu – u subotu u 7 sati uvečer ili u nedjelju u 11 sati ujutro. Ja sam otišao u subotu u 7 sati uvečer. Kad ja tamo, on već tamo sjedi. Tu smo razgovarali, dao mi je dva pisma od ‘Stanka’, od vas ovdje, dao je u maramici i taj prašak, dvije novčanice od 100 dolara i objasnio mi je kako je ovdje. Rekao mi je da ste mi vi poručili da pričekam dok netko dođe. Ja sam mu rekao: ‘Što ću ja čekati, ja najbolje znam kad je moj trenutak’. Ja sam već prije na dvadeset dana poslao vama pismo i u svom kalendaru sam već zacrtao tu nedjelju. Dvadeseti travanj sam zacrtao u krug, da se taj dan rješava sve.

Rekao sam tom kuriru da više neću da se javljam, da neću da čekam. Taman da ste došli i vi sa Sabibom ili bez Sabiba (op.a: Sabib Drnda, operativac sarajevske Udbe), ja sam svoje odlučio da više neću čekati. Prvo, jer sam gubio živce, a drugo jer znam da mi ovakav trenutak neće opet zadugo ispasti.

On mi kaže, oni su ti poručili da pričekaš dok netko od njih dođe. Ma ja mu kažem: 'Nikoga ja ne slušam, brale, ja nikoga neću čekati, ja radim po svome. Ja sam sutra već u Francuskoj'. Već, pitam ga: 'Imaš li ti sva dokumenta?' Kaže: 'Imam'. Kažem mu: 'Iste noći, već večeras bježi, i ti i žena'. Kaže da će ostati, da sluša dnevnik da vidi kako je sve ispalo. Da ga to interesira i da bi zbog toga volio ostati. Ja mu kažem da je najbolje za njega da bježi, a on neka radi kako hoće.

On mi ponovno kaže da ste vi poručili da čekam da netko dođe, da ja bacim Maksu prašak u kavu, a da će mi netko pomoći da ga ubijem. Ja kažem da neću čekati, da mu za inat ujutro neću staviti prašak u kavu…

Kažem mu ponovno da mu je najbolje da bježi, zbog tog malog od ženina brata, koji je bio s nama na sastanku. On je u familiji rekao da ide sa mnom na sastanak. Ako policija dođe do malog i on sve ispriča, on je u problemu. Ponovno ga pitam, ima li novaca, ako nema dat ću mu ja sto dolara. Kaže da ima. Bilo bi opasno da policija dođe u tu kuću, kod toga malog i da pita za njega. Jer svi su Jugoslaveni u Španjolskoj bili pod prismotrom policije“.

            Stanić je u razgovoru s Japunđom 30. travnja 1969. predlagao, u slučaju da ga emigracija počne okrivljavati za ubojstvo Luburića, da izjavi kako je to učinio po nalogu HOP-a: „I da se sazna da sam ga ja ubio, ja pripadam HOP-u. Opet bi njih tamo zakačio, za njih još gore. Na primjer, da ja izjavim u Parizu, ja sam ga ubio, ja sam u HOP-u, dobio sam nalog od organizacije. Ja stvarno jesam član HOP-a, pa neka mi netko dokaže da nisam. Na primjer Marić (op.a.: fra Branko Marić, ispovjednik dr. Ante Pavelića u Madridu), ne može dokazat da mi nije naredio, a ja mogu reći da mi je naredio zbog ovoga i ovoga, znam što su jedan o drugome govorili.

             Japunđa je Stanićev prijedlog otklonio kao naivan. Što je još 1969. godine bilo naivno za Udbu, nije danas naivno za Globus. Udba je ubijala fizički i nije je previše zanimalo što će netko o tome misliti. Globus nastavlja gdje je Udba stala – ubijajući istinu. Izgleda da im se politički i ideološki interesi i ciljevi podudaraju i nadopunjuju.

Komentari
Traži
Samo registrirani korisnici mogu pisati komentare!

3.25 Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."

Zadnja Promjena ( Petak, 24 Srpanj 2009 )
 
« Prethodna   Sljedeća »
Tražilica
Tko je Online
Gostiju online: 9
cestitka2014.jpg
  paveli_knjiga_mala.jpg















apartmentsmurter3.jpg












 
  

www.liberohosting.com

LiberoHosting za profesionalce i amatere

 
Top! Top!