coarse
coarse
coarse
coarse

Naslovnica arrow Politika arrow Zloduh jugonostalgije na svakome koraku
Četvrtak, 23 Svibanj 2019
 
 
Zloduh jugonostalgije na svakome koraku PDF Ispis E-mail
Autor: uznik   
Petak, 24 Srpanj 2009


Nije toliko porazno što Goldstein piše laži jer smo na to odavno navikli. Poraznije je što je takav čovjek šef Katedre za povijest Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. U manifestacije jugonostalgije uklapa se i Jakovčićev poziv Jovanki Broz na Brijune, ali i Šerbedžijino brčkanje u moru na račun države protiv koje je 90-ih na ruševinama Vukovara za potrebe Arkana snimao film     

 

 ivo_goldstein.jpg

 

Piše: IVICA MARIJAČIĆ

I povjesničari su samo ljudi. Kad pišu svoje knjige, podrazumijeva se stanovita doza subjektivnosti, pa možda i jednostranog opisa događaja. Ali kad našu nacionalnu povijest piše, pak, dr. Ivo Goldstein, onda je, na žalost, prepuna notornih i namjernih laži koje su proizvod politikantske autorske želje da tu povijest mijenja unatoč činjenicama.

Nije samo problem što je dr. Goldstein u svojem najnovijem udžbeniku za povijest namijenjen 4. razredu gimnazije, uz ostalo, napisao da je tijekom sukoba lokalnih Srba i hrvatskih specijalnih jedinica po prvi put intervenirala JNA, postavila se između sukobljenih strana i zaštitila slabiju srpsku stranu. Svatko živ tko je svjedok događaja s početka 90-ih u Hrvatskoj zna da je riječ o oružanoj pobuni srpskih paravojnih snaga koje su nasilno napale nenaoružani hrvatski narod i izuzele određeno područje izvan ustavno-pravnog hrvatskoga poretka. Takve laži mogu pisati obični ljudi, novinari, ali i povjesničari zarobljeni u službi određenih ideologija. Napokon, i povjesničara ima raznih. Skandalozna je činjenica što te notorne i za Hrvate uvrjedljive laži piše predstojnik Katedre za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, dakle dr. Ivo Goldstein, čovjek koji na stanovit način odgaja mladež koja izučava nacionalnu povijest, a osim toga utječe i na izbor suradnika koji će ga jednoga dana naslijediti na toj katedri. Ni dvadeset godina poslije srbijanske agresije i četverogodišnje okupacije hrvatskog teritorija, tisuća mrtvih i ozlijeđenih civila i branitelja, šef Katedre za povijest ukoričuje sramotne laži, ravne onima velikosrpskima, i podvaljuje ih kao istinu. Sretna je okolnost što je Povjerenstvo za udžbenike, uvidjevši  laži, vratilo Goldsteinovu „povijest“ na doradu. Nije prvi put da ovaj povjesničar objavljuje laži. Uostalom, on je doktorirao u Beogradu na tezi o utjecaju Bizanta u Dalmaciji, implicite dokazujući nazočnost Srba na hrvatskom jugu kao i Hrvata. Kad se raspala Jugoslavija, raspala mu se i teza, ali nimalo obeshrabren danas na jedan prilično drzak način piše ono što bi htio da je bilo, a ne ono što doista jest bilo. Ako toliko laže o događajima kojima su pola današnjih hrvatskih žitelja živući svjedoci, možemo se tek pitati koliko ima istine u Goldsteinovoj povijesti staroj 60 i više godine.

Goldsteinovo pisanje povijesti tek je jedan od izraza reinkarnacije zloduha komunizma i jugoslavenstva. Vjerovali smo da će raspadom komunističkog mračnog režima i Jugoslavije kao države postupno nestati čak i iz sjećanja to jezovito doba s toliko tragičnih sudbina u Hrvatskoj. Na žalost, kao da se događa obrnut proces, pojedinci i skupine uporno pokušavaju rehabilitirati to vrijeme. U taj se kontekst uklapa i poziv istarskog župana Ivana Jakovčića Jovanki Broz, udovici jugoslavenskog diktatora, da sada, kad joj je Srbija izdala osobne dokumente, posjeti Istru, odnosno Brijune.  Nevjerojatno je do koje razine ide jugonostalgija nekih vlastodržaca. Jakovčić i vodstvo IDS-a obrazlažu poziv činjenicom da je njezin muž Tito vratio Istru, Dalmaciju i otoke u okrilje Hrvatske. Čak da to i jest potpuno točno, a nije jer je Vlada NDH dan prije Zavnoha, raskinula Rimske ugovore sklopljene na rok od 25 godina, pitanje je, tko je prodao Boku Kotorsku, dio Vojvodine, BiH…  Jovanka Broz bila je gramzljiva vladarica iz sjene, nezasitna u luksuzu, kao uostalom i njezin muž, što je svakako drugorazredna činjenica u odnosu na Hudu jamu, sve ostale masovne jame u kojima su žrtve Titova terora, a ni Goli otok nije previše daleko od Brijuna. Jakovčićev poziv Jovanki imao bi smisla u nekakvom teatru apsurda u kojemu bi joj barem u jednom činu te lakrdije trebalo pokazati i sva stratišta hrvatskih ljudi da se sada, prije nego što se preseli na onaj svijet i preda završni račun Svevišnjem, u kojega nikad taj tiranski bračni par nije vjerovao i kojega je prezirao i ognjem i mačem progonio, suoči s prirodom svoga doba.

Koliko je samo protuhrvatskog otrova u svim tim dnevno-političkima istupima? Još nismo zabilježili da su Jakovčić ili Kajin na Brijune pozvali djecu poginulih hrvatskih branitelja, ili barem nekoga od onih koji su trpjeli, patili i umirali za Hrvatsku. Ne, važni posjetitelji Brijuna moraju valjda biti birani po načelu „što veće protuhrvatsko djelovanje, to draži gost!“

Ovih dana gledamo koncert glumca Rade Šerbedžije u beogradskom Sava centru. Snimka je to koncerta s kraja prošle godine u kojima on manje pjeva a više recitira nostalgičarske pjesme. Naravno, ljeto je pa u isto vrijeme dok Srbi emitiraju snimku toga koncerta, Šerbedžija se bezbrižno brčka u moru na Brijunima, zajedno s cijelom plejadom istomišljenika prikupljenih iz svih krajeva bivše države. Tu su svi članovi Šerbedžijine obitelji, uključujući i unuke. Sve je besplatno u tom raju, Hrvatska je raj za one koji ju nisu htjeli. Račun ide na naplatu Ministarstvu kulture jer gospodin Šerbedžija, unatoč „velikoj karijeri“, u SAD-u ne može zaraditi za svoje ljetovanje pa posredstvom vlastitoga, privatnog kazališta Ulysses, cijelo ljeto provede na Brijunima pa račun ispostavi državi u kojoj nitko nema hrabrosti odbiti ga plašeći se da ga ne proglase hrvatskim nacionalistom. Državi protiv koje je aktivno početkom 90-ih agitirao i nastupao, uz ostalo hodao je po ruševinama Vukovara i snimao za potrebe Arkana u vrijeme kada je cijeli hrvatski narod naricao nad sudbinom toga grada.

No, ni to im nije dosta, nije dovoljno Šerbedžiji da besplatno ljetuje na Brionima, nije dovoljno Goldsteinu da može bez imalo grižnje savjesti pisati laži, nije dovoljno Jakovčiću da može ugostiti udovicu diktatora. Oni još hoće svima nama natovariti kompleks grijeha zbog nekakve imaginarne nepravde prema Šerbedžiji, Jovanki ili pobunjenim Srbima. Kao da smo im mi Hrvati krivi što su sudjelovali, aktivno ili pasivno, u zločinu agresije na Hrvatsku i Hrvate.                  

Komentari
Traži
Samo registrirani korisnici mogu pisati komentare!

3.25 Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."

Zadnja Promjena ( Petak, 24 Srpanj 2009 )
 
« Prethodna   Sljedeća »
Tražilica
Tko je Online
Gostiju online: 7
cestitka2014.jpg
  paveli_knjiga_mala.jpg















apartmentsmurter3.jpg












 
  

www.liberohosting.com

LiberoHosting za profesionalce i amatere

 
Top! Top!