coarse
coarse
coarse
coarse

Naslovnica arrow Politika arrow OPASNOST OD NOVIH OBLIKA TOTALITARIZMA
Ponedjeljak, 19 Kolovoz 2019
 
 
OPASNOST OD NOVIH OBLIKA TOTALITARIZMA PDF Ispis E-mail
Autor: uznik   
Četvrtak, 25 Lipanj 2009
.hmmessage P { margin:0px; padding:0px } body.hmmessage { font-size: 10pt; font-family:Verdana } 
 OPASNOST OD NOVIH OBLIKA TOTALITARIZMA

 
 Piše: Davor DIJANOVIĆ

 Totalitarne sustave dvadesetog stoljeća - komunizam i
 nacional-socijalizam - karakterizirao je, među ostalim obilježjima, i
 monopolistički nadzor nad sredstvima javnoga priopćavanja i
 komunikacije. Taj je nadzor vladajućem establišmentu omogućavao
 djelotvornu ideološku indoktrinaciju i političku propagandu u svim
 sfera društvenog života. No budući da su ti sustavi posjedovali i
 monopol nad sredstvima prisile i bili obilježeni policijskim terorom i
 nasiljem, monopol nad medijima bio je samo jedan od kotačića koji su
 jamčili njihovu egzistenciju. Vladajućima pritom nije bilo toliko
 bitno ono što ljudi misle, koliko ono što rade. Ljudi se, dakle, nisu
 morali nužno slagati s vladajućom politikom, ali sve dok su izvršavali
 ono što se od njih tražilo, bili su uglavnom sigurni.

 Protivnici takvih režima završavali bi u logorima, bili ubijani,
 mučeni, ponižavani, deportirani ili podvrgavani različitim drugim
 oblicima fizičkog terora. Fizička je, dakle, represija bila kamen
 temeljac totalitarizama dvadesetog stoljeća.
 
 U današnjem pak demokratskome sustavu, iako vladajuća elita raspolože
 određenom fizičkom prisilom, ona nije dostatna. Radi toga je nužno
 nadzirati ne samo ono što ljudi rade, nego i ono što misle. Jer misli
 dovode do djela, a postoji opasnost da se misli materijaliziraju.
 Upravo zbog toga je potrebno potencijalnu opasnost po vladajuću elitu
 uništiti na njezinu izvoru, a to je - misao. Nužno je pritom, u
 demokratskome sustavu, radi fikcije objektivnosti i slobode
 izražavanja, uspostaviti okvir dopustivog mišljenja odnosno
 pomišljivog mišljenja (Chomsky); jednu granicu preko koje nije
 dopušteno ići. Onaj tko bi se "zaletio" i prešao tu granicu, vrlo će
 brzo doći na udar misaone policije. On doduše ne će biti ubijen, ali
 može očekivati različite druge oblike društvenog isključivanja i
 šikaniranja. Utoliko možemo kazati kako su mediji (a ono čega u
 medijima nema, to danas zapravo niti ne postoji) vrlo važna poluga
 vlasti današnje elite; svojevrsni nadomjestak za fizičku silu na kojoj
 se se uglavnom bazirali nekadašnji propali sustavi.
 
 Današnji prevladavajući demokratski sustav načelno podrazumijeva
 slobodu izražavanja i slobodu medija, no kao i drugi sustavi, ni
 današnja liberalna demokracija nije imuna na totalitarizam. A da
 korištenje protudemokratskih sredstava nije strano ni demokracijama,
 zorno smo vidjeli na primjeru ubijanja civila u Hirošimi, Nagasakiju i
 Dresdenu. Dakle, svaka ideja, pa tako i demokracija, nije otporna na
 lošu uporabu. Stoga uvijek postoji potencijalna opasnost da se u ime neke ideje,    ma kako ona dobra bila, počne širiti novi oblik
 totalitarizma.
 
 Tu i takvu opasnost moguće je uvidjeti i u današnjoj egalitarnoj
 demokraciji. Natruhe takvog prikrivenog totalitarizma - kojeg slobodno
 možemo nazvati totalitarizmom medija i potrošačkim totalitarizmom -
 paradigmatski vrlo dobra oslikava posvemašnja centralizacija i
 monopolizacija medija od strane velikih korporacija koje praktički
 imaju moć manipulacije nad čitavim svijetom kao <<globalnim selom>>. Da
 bi demonstrirali dokle je proces centralizacije i okrupnjavanja medija
 došao, dovoljno je napomenuti da šest međusobno usko povezanih medijskih konglomerata danas nadzire gotovu čitavu svjetsku medijsku
 strukturu. Riječ je o medijskome monopolu karakterističnom upravo za
 totalitarne sustave. A da ni zapadne demokracije nisu imune na
 manipulaciju građanima i njihovim slobodama, primijetio je još
 sredinom dvadesetoga stoljeća George Orwell u svom poznatom romanu
 1984. Tomu treba nadodati da je vrlo cijenjena njemačko-židovska
 politička teoretičarka Hannah Arendt još prije nekoliko desetljeća
 primjetila, da totalitarizam nije moguć ukoliko cijeli
 komunikacijsko-informacijski sustav nije u rukama jedne interesne
 grupacije. A velike multinacionalne kompanije, poznato je, danas
 posjeduju atribute moći koje su prije imale države-nacije. One ne samo
 da nadziru komunikacijske i informacijske sustave, već i pravne
 institucije, obavještajne sustave i baze podataka.
 
 Nesumnjivo je, dakle, da je današnji globalni kapitalizam gotovo u potpunosti obezvrijedio ulogu država-nacija, na čije mjesto stupaju
 velike multinacionalne kompanije i svjetska financijska oligarhija. Tu
 je notornost, u svojoj poznatoj knjizi Biti digitalan, još 1995.
 naznačio poznati informatički znanstvenik s MIT-a Nicholas Negroponte,
 riječima: <<Slično kao što kuglica protiv moljca prelazi neposredno iz
 krutog u plinovito stanje, očekujem da će nacionalna država ishlapiti.
 Nema sumnje, uloga nacionalne države dramatično će se promijeniti i za
 nacionalizam ne će ostati više prostora nego što ga ima za ospice>>.
 
 I komunizam i nacional-socijalizam težili su radikalnoj promjeni
 društva; zapravo su čitavu društvenu stvarnost željeli svesti na
 jedinstvo. Može se reći da su težili stvaranju jednog uniformiranog
 modela <<idealnog čovjeka>> - <<savršenog arijevca>> ili <<savršenog
 proletera>>. Pritom se je protivnike takvoga sustava, one koji su
 stajali na putu stvaranja toga <<idealnog čovjeka>>, doslovce
 iskorjenjivalo. Nemoguće se je oteti dojmu kako i današnja
 globalizacija, koje se odvija na političkom, ekonomskom i
 kulturološkom planu, teži tomu da čitav planet pretvori u jedno veliko
 homogeno tržište, u kojemu će također postojati jedan uniformni tip
 čovjeka, čovjeka koji će usvojiti mentalne strukture homo
 oeconomicusa. To je tip čovjeka kojeg zanima isključivo novac, profit,
 interes, moć, slava, seks, osobno zadovoljstvo; jednom rječju:
 materija.
 
 Riječ je o produktu utilitarističke antropologije i etike koja naučava
 da je u bilo kojem društvenom djelovanju čovjek vođen isključivo
 svojom osobnom korišću ili, pak, korišću društvene zajednice, što
 implicira kako je jedini smisao ljudskoga života stjecanje profita i
 koristi. Pretpostavka za stvaranje takvog novog homogenog društva i
 tzv. Novog svjetskog poretka reduciranje je raznolikosti različitih
 kultura, naroda, sustava vrijednosti i načina života. Promiču se i
 nameću se se nove ideje, nova mišljenja, nova vjerovanja, nove
 vrijednosti; sve to uz tendenciju da postanu zajedničke cijelomu
 globaliziranome svijetu. S pravom možemo kazati kako smo svjedoci
 fenomena totalne inverzije vrjednota, gdje se sve dojučerašnje
 vrijednosti na kojima je bio izgrađen kršćanski Zapad proglašavaju
 nazadnim i retrogradnim, a umjesto njih promiču se nove ideje
 militantnog individualizma, hedonizma, kozmopolitizma i ateističkog
 humanizma. Takvi procesi neumitno odgovaraju određenim
 političko-ekonomskim grupacijama, koje u globaliziranome svijetu vide
 priliku za nova megalomanska bogaćenja, no u svojoj biti oni sadrže
 latentnu kulturocidnu narav i totalitarne tendencije.
 
 Protivnici tog procesa, istina, ne će biti ubijeni niti zatvoreni, ali
 su zato posve medijski marginalizirani, šikanirani ili ušutkani.
 Metode obračunavanja s protivnicima i neistomišljenicima utoliko su
 postale mnoge suptilnije i efikasnije.
 
 Poznati engleski književnik Aldous Huxley davno je napisao da bi
 uistinu totalitarna država bila ona "u kojoj svemoćni političari i
 njihove vojske menadžera kontroliraju stanovnike pretvorene u robove,
 koje ne treba ni na što prisiljavati, jer vole svoj sluganski
 položaj". Današnja bigbraderizacija, estradizacija, shopingizacija i
 športski događaji vrlo su uspješne spin metode koje ljudima skreću
 pozornost s puno bitnijih društvenih i političkih problema. Mali broj
 mladih ljudi danas će čitati jednoga Matoša, Kranjčevića ili Ujevića,
 ali zato ne će propustiti niti jednu epizodu Farme, Big Brothera ili
 utakmicu lige prvaka. Drugim riječima, mladima se umjesto ideala nude
 idoli. A onaj tko ne čita, teško da je sposoban razumjeti politička,
 društvena i međunarodna kretanja. Zamjena knjige televizijom i
 gledanjem besmislenih "tv showova" u čovjeku ubija volju za
 razmišljanjem, a marionetama bez volje svakako je lakše upravljati
 nego s izgrađenim osobnostima. Čovjek koji ne čita, taj i ne
 razmišlja, a onaj tko ne razmišlja, obična je figura kojom je vrlo
 lako manipulirati. Time dolazimo do upravo onog tipa čovjeka kojeg
 spominje Huxley - čovjeka koji se miri sa svojim ropskim položajem;
 čovjeka koji zapravo nije niti svjestan svojih ropskih okova. To je
 čovjek koji se miri zadovoljavanjem svojih isključivo materijalnih
 potreba, koji gleda isključivo na svoj osobni probitak, dok u
 potpunosti zanemaruje svoju duhovnu dimenziju. No čovjek je po svojoj
 prirodi ne samo fizičko, već i duhovno biće. Zanemarivanjem svoje
 duhovne komponente čovjek se u biti dehumanizira. A totalitarizmi
 upravo teže ne samo prisvajanju čovjekovog tijela, već i prisvajanju
 čovjekove duše.
 
 Prednost je današnjeg sustava što, za razliku od komunizma i nacizma,
 ne rabi fizičku represiju, pa je radi toga je vrlo teško prepoznati
 političkog protivnika. Tu je i velika uloga medija koji, u službi i po
 naputku velikih svjetskih korporacija, manipuliraju javnošću i
 stvaraju jedan pseudostvarni digitalni svijet u kojemu pojedinac gubi
 svoj identitet te se ravna prema mjerilima koja nameću masovni mediji.
 Malo je onih koji kritički preispituju informacije ponuđene u
 medijima, a više onih konformista koji ih uzimaju zdravo za gotovo.
 Rješenje za izlazak iz takve imaginarne stvarnosti i duboke moralne,
 političke i kulturne krize u koju je zapao čitav zapadni svijet, jest
 promicanje čitanja (poglavito među mladima), razvijanje osjećaj za
 kritiku informacija koje nude masovni mediji, poticanje kulturnoga i
 intelektualnog rada usmjerenog na izobrazbu i stvaranje samosvjesnih i
 kritičnih osobnosti. U protivnom nas čeka sudbina i položaj onoga što
 je Chomsky definirao kao "zbunjeno stado pasivnih promatrača", a to
 upravo jest - novi totalitarizam.
Komentari
Traži
Samo registrirani korisnici mogu pisati komentare!

3.25 Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."

 
« Prethodna   Sljedeća »
Tražilica
Tko je Online
cestitka2014.jpg
  paveli_knjiga_mala.jpg















apartmentsmurter3.jpg












 
  

www.liberohosting.com

LiberoHosting za profesionalce i amatere

 
Top! Top!