coarse
coarse
coarse
coarse

Naslovnica arrow Politika arrow OTVORENO PISMO HRVATSKOM SABORU - PIŠE GA Dr. MIROSLAV TUĐMAN
Četvrtak, 23 Svibanj 2019
 
 
OTVORENO PISMO HRVATSKOM SABORU - PIŠE GA Dr. MIROSLAV TUĐMAN PDF Ispis E-mail
Autor: uznik   
Srijeda, 24 Lipanj 2009

 

 

Priopćenje: Dopisno glasovanje

Ispis

 

 

Hrvatski sabor

Predsjednik Luka Bebić

Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav

Predsjednik Vladimir Šeks

Trg sv. Marka 6

10 000 Zagreb

Na znanje:

Predsjednik Vlade RH

Dr. Ivo Sanader

Trg svetog Marka 2,

10 000 Zagreb

Ministarstvo pravosuđa

Ministar dr. Ivan Šimonović

Dežmanova ulica 6 i 10,

10000 Zagreb

 

Predmet: Zahtjev za dopisnim glasovanjem hrvatskih državljana

 

Hrvati izvan Republike Hrvatske su u pragmatičnoj primjeni i ostvarivanju svoga ustavnog prava glasovanja uveliko zakinuti, iako su formalno svi građani države Hrvatske izjednačeni u svojim pravima pa tako i u pravu glasovanja.

 

Naime, država Hrvatska omogućava glasovanje na biračkim mjestima gdje je udaljenost između jednog i drugog biračkog mjesta ponekad veća od nekoliko stotina kilometara (kao što je to slučaj u Kanadi, SAD-u, Njemačkoj, Australiji, Argentini, Švicarskoj, itd.). Tako se u pragmatičnoj primjeni ovo zagarantirano biračko pravo za veliki dio državljana RH koji žive u inozemstvu ne može realizirati.

 

Hrvatska mora osigurati da svaki njezin građanin može ostvariti svoje biračko pravo i zato je neophodno da se u provedbi izbora omogući dopisno glasovanje (ili neki sličan oblik glasovanja) ali svakako pragmatično takav da izvršna vlast osigura da svi hrvatski građani i praktično mogu ostvariti svoje biračko pravo.

 

Činjenica je da u pragmatičnoj provedbi izbornog zakonskog prava dolazi do povrede Ustavom zajamčenog biračkog prava dijela građana države RH, koji živi u inozemstvu.

 

Postojećom provedbom izbornog zakona vlast licemjerno zagovara ravnopravnost a praktično uskraćuje iseljenoj Hrvatskoj njihovo ustavno pravo na glasovanje.

 

Izvršna vlast i nadležna ministarstva odgovorni su za operacionalizaciju i provedbu izbornog Zakona, a Sabor RH za donošenje, za izmjene pa i za provedbu ovih Zakona.

 

Kako za provedbu dopisnog glasovanja nisu potrebne izmjene zakona, to predlažem da Sabor RH zatraži od Vlade RH da nadležno ministarstvo žurno pripremi i osigura da državljani Republike Hrvatske, koji imaju biračko pravo, svoje pravo mogu ostvariti dopisnim glasovanjem na svim narednim predsjedničkim i parlamentarnim izborima.

 

 

Prof. dr. Miroslav Tuđman

 

Intervju za Biznisa.ba - Očekivati je da dođe do ekonomskog i političkog kolapsa u BiH

Ispis

 

miroslav_tudjman

24. 6. 2009.

Vi ste prvi u regionu upravo u razgovoru za Biznis.ba još prije pola godine rekli da Amerikanci trebaju povećati svoju ulogu u regionu. Kako vidite posjetu Bidena BiH i Srbiji i da li se Amerika vratila u punom kapacitetu ili tek to pokušava?

 

Očito je da izborom predsjednika Obame, vlada SAD radi "inventuru" kriznih područja. Ali i nastavlja prethodnu vanjsku politiku. Postojanje američke vojne baze na Kosovu, osamostaljenje Kosova, a prethodno i Crne Gore, samo potvrđuje činjenicu da je politika SAD-a stalno nazočna na jugoistoku Europe, te da se ništa bitno nije dogodilo i neće dogoditi bez Amerikanaca. Zato je logično očekivati veći utjecaj američke politike i u Bosni i Hercegovini.

 

Prudski dogovor u BiH je gotovo propao. Predsjednik SDA Sulejman Tihić je nakon pobjede na kongresu SDA napravio radikalan zaokret u svojoj politici i prekinuo povlađivanje Dodiku. Kako vidite rasplet ove teme?

 

Rasplet je jedino u dogovoru triju strana oko načela ustavnog uređenja Bosne i Hercegovine. Osobno sam uvjeren da je jedina osnovica na kojoj se može graditi taj dogovor ono što je poznato kao "Cutilelirov plan", a što je bio uvjet za međunarodno priznanje BiH. Bilo koja strana koja će tražiti više od toga može na kraju dobiti manje nego što joj se nudi, pogotovo ako će ti pregovori trajati godinama. Na takav zaključak upućuju primjeri iz suvremene povijesti. Što se prije tri naroda u BiH dogovore, i sa što manje uplitanja sa strane, po bolje po budućnost BiH, i za sva tri naroda.

 

Srbija i njen predsjednik Boris Tadić sve češće u posljednje vrijeme govore o BiH. Hrvatska se više – manje gotovo potpuno drži po strani. Šta bi po vašem mišljenju Hrvatska trebala učiniti u pogledu položaja Hrvata u BiH ali i u odnosu na svoj geopolitički strateški položaj u regionu?

 

Već sam nekoliko puta rekao da Hrvatska ima trostruku obvezu prema BiH. Prvo Ustavnu obvezu prema svojim građanima i Hrvatima ma gdje živjeli u svijetu, a to znači i u BiH; drugo kao potpisnica Washingtonskih i Daytonskih sporazuma Hrvatska je preuzela niz obveza, i treće i Hrvatska i BiH imaju neke razvojne planove koji se međusobno trebaju usklađivati. To znači da se razvoj i RH i BiH iz geografskih, i političkih i strateških razloga djelomično uvjetuje. Hrvatska Hrvatima u BiH treba pružati potporu, a s BiH kao cjelinom razvijati dobrosusjedske, partnerske odnose.

 

Vrlo vruća tema prethodnih dana bilo je iznenadno javljanje bivšeg ambasadora USA Mongomerija. Njegovo javljanje u autorskom tekstu za New York Times bio je potpuni kontrast Bidenovim tezama. Podsjećam vas - on je rekao da RS treba ići prema referendumu o nezavisnosti te da Kosovo treba podijeliti.

 

Izjave bivšeg veleposlanika SAD-a Mongomeryija, nemaju posebnu težinu. On je danas privatna osoba vrlo daleko od Washingtona. Prema tome on možda zagovara onu opciju koja mu je danas politički bliska. Iz njegove izjave nije jasno iz kojih je razloga promijenio svoja politička uvjerenja. Najmanje tu promjenu može objasniti njegova tvrdnja da ne poznaje ili da ne razumije "balkanski" mentalitet.

 

U intervju nešto kasnije Mongomeri je otišao dalje i potvrdio Vašu procjenu koju ste također izrekli u razgovoru za Biznis.ba da Hrvatima u BiH treba dati treći entitet, da postojeće uređenje BiH nije rješenje što znači da se treba vratiti Kutiljerovom planu pa možda i Vens – Ovenovom planu. Jeste li iznenađeni ovakvim Mongomerijevim istupom?

 

Zagovaranje Cutilleirovog plana vjerujem da je realna osnova za budućnost BiH. Mongomery je to mogao shvatiti nakon toliko godina provedenih kao veleposlanik u Zagrebu i Beogradu, te što živi godinama nakon toga u Hrvatskoj. Nejasno je zašto je dao prvu izjavu u formi i na način koju je objavio u New York Timesu, osim ako nije nastupio kao lobist srpskih interesa.

 

Ako se prisjetimo izjava Mongomerija iz 1998. godine u vrijeme kad je bio ambasador USA u Zagrebu onda ćete se prisjetiti da je snažno kritikovao politiku vašeg oca u BiH i uopće politiku Zagreba prema Herceg – Bosni (finansijsku obavještajnu i vojnu pomoć Hrvatima u BiH). Što biste sada imali poručiti gospodinu Mongomeriju u odnosu na te godine kada je on bio izvršilac politike Klintonove vlade u regionu i Hrvatskoj.

 

Mongomary je došao kao veleposlanik u RH nakon što su potpisani Washingtonski i Daytonski sporazumi. Hrvatska je do tog perioda bila u partnerskim odnosima sa SAD-om. Prvog hrvatskog predsjednika počelo se kritizirati po drugoj osnovi nakon 1995. On nije bio da se Hrvatska politički utopi u zapadni Balkan, već je bio za samostalni ulazak Hrvatske u Europsku uniju. A to znači da je i povjesničar i državnik dr. Franjo Tuđman daleko bolje poznavao i prilike ali i moguća rješenja za krizu na području bivše Jugoslavije, nego što su to mogli i znali pojedini, bilo američki bilo europski, činovnici i birokrati koji su te probleme sagledavali samo u radijusu svojega mandata.

 

Kakva je vaša procjena razvoja situacije u regionu? U Srbiji se sve brže razvija pitanje statusa Vojvodine, Kosovo je još vrlo vruće pitanje kao i njegova eventualna podjela, u Sandžaku se odmjeravaju u sve žeščim sukobima dvije frakcije Islamske zajednice. Očekujete li da bi moglo doći do eskalacije u BiH ukoliko bi se povukao OHR, kako to zahtjeva RS i kako to želi EU.

 

Nakon osamostaljenja Crne Gore te Kosova, očito je na redu pronalaženja i trajnog rješenja i za Bosnu i Hercegovinu. Projekt Europske Unije ne može se završiti bez integracije jugoistoka Europe u Europsku Uniju. Kada bi to shvatili Bošnjaci, Srbi i Hrvati u BiH vjerujem da bi se brže dogovorili o vlastitoj budućnosti. No isto tako moraju shvatiti da promjene međunarodnog poretka određuje međunarodna zajednica. Kako se to zbiva zorno govore primjer Crne Gore, ali u većoj mjeri i Kosova. Ne vjerujem da u BiH može doći do novih eskalacija. Realnije je za očekivati da dođe do gospodarskog i političkog kolapsa, a bijeda i neimaština nikada nisu bili dobri saveznici. U takvim bi okolnostima opet međunarodna zajednica nametnula svoje rješenje za BiH.

 

Kako u ovom trenu procjenjujete svoju poziciju kao predsjedničkog kandidata u Hrvatskoj?

 

Hrvatska je izgubila deset godina, a da se nije uključila u Europsku uniju. Štoviše, ona je završila u dužničkom ropstvu s preko 40 milijardi eura duga; rasprodala je svoje najvažnije razvojne potencijale. Ostala je bez ponosa i dostojanstva. Mladima nije dala šansu da sudjeluju u kreiranju vlastite budućnosti. Zato su podjednako odgovorne vlade i SDP-ove i HDZ-ove koalicije od 2000. do danas.

 

Prema tome, vrijeme je da "podanički mentalitet", zamijenimo s realnom politikom promicanja nacionalnih interesa kao partneri u pregovorima s EU, te da u EU uđemo kada i ako potpišemo sporazume koji neće biti na našu štetu. Odnosno, da u EU uđemo ne zbog svojih slabosti, već snage koju realno imamo i koje možemo razviti. Zato što zagovaram takvu politiku, koja nije stranačka, dakle ni lijeva ni desna, nego za Hrvatsku, uvjeren sam da ću dobiti povjerenje hrvatskih birača.

 

Smatrate li da je Sanader tokom godina na čelu Vlade izgubio šansu za Pantovčak. Kako vidite sadašnju poziciju Sanadera.

 

Osobno bih volio da se Sanader kandidira za predsjednika. Tada bismo vidjeli hoće li se birači odlučiti za nastavak njegove politike podaničkog mentaliteta, zaduživanja i rasprodaje Hrvatske, ili će se odlučiti za moju politiku obnove ponosne i jake Hrvatske, politike koja će Hrvatsku očistiti od korupcije i samovolje, a Hrvatsku učinila partnerom i EU i svijetu.

 

Koliko je javnost u Hrvatskoj izmijenila sliku o EU nakon slovenske blokade?

 

Javnost je shvatila ono što je od uvijek trebalo i politici biti jasno. Europska unija nije humanitarna organizacija nego kartel interesa. Slovenija je to zorno dokazala. Zato i Hrvatska mora voditi računa kako zaštititi i promicati hrvatske nacionalne interese u EU. Vodeći računa da se mora i živjeti i povezivati s drugima. Hrvatska jeste Europa, pa zato uvijek i u svakoj situaciji ima partnera s kojima treba surađivati. Ali i protivnika i konkurenata s kojima mora voditi utakmice za opstanak i prestiž.

 

Mislite li da bi sve zemlje bivše ex-yu trebalo potaknuti da potpišu memorandum kojim će se obavezati da jedna drugoj neće praviti smetnje pri ulasku u EU?

 

Sve zemlje bivše ex-yu trebaju razvijati dobrosusjedske odnose. A kada i da li će biti primljene u EU o tome odlučuju zemlje članice EU – koje vode računa prvenstveno o svojim interesima. Zemlje koje pretendiraju uči u EU trebale bi uspostaviti takve međusobne odnose (ali i odnose s zemljama članicama EU koje imaju slične gospodarske probleme), da prema EU imaju zajednički nastup kako bi sebi osigurali svoje interese - ne samo obveze koje im se nameću - nego i osigurali prava kao buduće članice EU.

 

Azer Jugo

Biznis.ba

 

 

 

Komentari
Traži
Samo registrirani korisnici mogu pisati komentare!

3.25 Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."

 
« Prethodna   Sljedeća »
Tražilica
Tko je Online
Gostiju online: 8
cestitka2014.jpg
  paveli_knjiga_mala.jpg















apartmentsmurter3.jpg












 
  

www.liberohosting.com

LiberoHosting za profesionalce i amatere

 
Top! Top!