coarse
coarse
coarse
coarse

Naslovnica arrow Politika arrow Ima li HSP budućnost?
Utorak, 20 Kolovoz 2019
 
 
Ima li HSP budućnost? PDF Ispis E-mail
Autor: uznik   
Utorak, 23 Lipanj 2009
  PDF Ispis E-mail
Davor Dijanović   
Ponedjeljak, 22 Lipanj 2009

Ima li HSP budućnost?

ante-starcevic.jpg


Hrvatska samostalnost – uobličena u krilatici «ni sa Bečom, ni sa Peštom» - temeljna je političko-ideološka odrednica Stranke prava koju su 1861. g. osnovali Ante Starčević i Eugen Kvaternik.

Pravaški politički program podrazumijevao je, dakle, potpunu samostalnost i neovisnost hrvatskog naroda (definiranog kao «politički narod») koji je nositelj suvereniteta i nedjeljivog hrvatskog državnog prava.

U tadašnjim povijesno-političkim okolnostima – upravno-političke rascjepkanosti hrvatskog teritorija između mađarske i austrije, uz nadiruću opasnost sa istoka (Garašaninove «Načertanije» već su bile napisane!) – zauzimanje za hrvatsku samostalnost i suverenost značilo je zastupanje radikalnog, ali – budući da povijest nikada ne stvaraju sluge - i jedinog ispravnog stava.

Dok su druge političke struje u Hrvatskoj tražile kompromise sa vladajućima, a neke već ubrazdile u jugoslavenske ideje (koje će kasnije Hrvatska preskupo platiti), hrvatski pravaši jedini istupaju s idejom samostalne hrvatske smatrajući da je afirmacija slobode hrvatskog naroda moguća jedino u samostalnoj državi, uređenoj na ćudorednim načelima, koja će jamčiti i štititi prava i slobode svakog čovjeka.

Onima koji nisu vjerovali u hrvatsku slobodu i samostalnost, tražeći – kao što to mnogi čine i danas – strane tutore, Starčević poručuje:

«Mi Vam iskreno ispovjedamo, da je pripovjetka o siromaštvu, o slaboći i o malenkosti hrvatske, tuđe bilje, rasađeno po rastrganom narodu hrvatskom, samo zato da ovaj narod, izgubiv pouzdanje u se, tuđincu se tim lakše u zagrljaj baci».

Pripovjetka o «siromaštvu, slaboći i malenkosti hrvatske» (a takve pripovjetke slušamo i danas) su, dakle, izmišljotina onih koji Hrvatskoj negiraju pravo na nacionalnu samobitnost i suverenost, dok vladar koji ne štuje pravo svoga naroda (a hrvatski narod ima pravo na samostalnu državu) «prestaje biti zakonitim vladarom i naprama njemu ni jedno udo naroda nema nikakav obzir».

Starčevićevo je geslo «Bog i Hrvati», a podrazumijeva da se hrvatski narod ima osloniti samo na Boga i na svoje snage.

Anacionalne i pokvarene političare, spremne na svaki kompromis, Starčević naziva «slavoserbima» ili «sužanjskom pasminom».

Istaknuvši samostalnu hrvatsku kao temeljni cilj i program svojeg političkog djelovanje ( za razliku od ostalih političara toga doba, koji su uvijek i iznova tražili strane tutore) i boreći se za ostvarenje toga cilja cijelog svog života, Ante Starčević je položio temelje moderne hrvatske državotvorne misli koja će svoju afirmaciju doživjeti u Domovinskome ratu kao najsvjetlijem razdoblju cjelokupne hrvatske povijesti.

Utoliko je pravaška nacionalnointegracijska ideologija postala baštinom čitavog hrvatskog naroda; ona, dakle, više nije program samo jedne stranke, već program čitavog hrvatskog naroda.

Svojom skromnošću, odlučnošću, beskompromisnošću i žarom kojim je branio ideju samostalne hrvatske, Ante Starčević postao je primjer vođe kakvog hrvatska treba i mora imati.

Nažalost, u stranci koja se danas naziva Strankom prava i koja se poziva na starčevićansku baštinu, izvorna pravaška načela nisu vidljiva.

Pravaši su danas podjeljeni na bezbroj stranaka, organizacija i udruga, a takva podjela, koja nikako nije slučajna, jasno je da koristi isključivo protivnicima pravaške političke misle.

Anto Đapić je svojom katastrofalnom politikom HSP pretvorio u regionalnu strančicu bez prepoznatljiva ideniteta za koju više ne glasaju niti njezini članovi, a i ono malo kvalitetnog kadra davno je napustilo stranku ili pak bilo iz nje ostracirano.

Mnogi se pravaši danas s pravom pitaju nije li u slučaju Đapića riječ o instalaciji ( nije teško pogodit čijoj!) zaduženoj za uništenje najstarije hrvatske stranke.

Jer, da je Đapiću doista stalo do uspjeha HSP-a, kako to u svojim nastupima konstantno ističe, podnio bi ostavku na mjesto predsjednika stranke još nakon debakla na parlamentarnim izborima 2007 g.

I pticama je na grani jasno, pa tako i Đapiću samome, da je neuspjeh HSP- a uzrokovan isključivo Đapićevom katastrofalnom sluganskom politikom, i da je preporod HSP-a moguć tek ukoliko Đapić podnese ostavku.

Međutim, najpoznatijem hrvatskom magistru su očito privatni interesi i sinekure važniji od budućnosti stranke koja bi, uz kvalitetno i obrazovano vodstvo, predstavljala respektabilnu političku snagu koju niti jedna vlast ne bi mogla ignorirati.

No, eklatantno je da su posrijedi prljave smicalice čiji krajni cilj nije teško razaznati – potpuna eliminacija HSP-a iz hrvatskog parlamentarnog života.

A tada, kada HSP bude eliminiran iz parlamenta, i kada Đapić do kraja obavi «posao», tada će vjerojatno podnjeti ostavku.

Doista je tragično da se na čelu pravaške stranke nalazi osoba koja predstavlja antitezu pravaštva - čovjek bez ikakvih principa spreman na svaki kompromis.

 

Davor Dijanović

Komentari
Traži
Samo registrirani korisnici mogu pisati komentare!

3.25 Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."

 
« Prethodna   Sljedeća »
Tražilica
Tko je Online
Gostiju online: 12
cestitka2014.jpg
  paveli_knjiga_mala.jpg















apartmentsmurter3.jpg












 
  

www.liberohosting.com

LiberoHosting za profesionalce i amatere

 
Top! Top!