coarse
coarse
coarse
coarse

Naslovnica arrow Politika arrow OD ZLIH OTACA I JOŠ GORI MAJKI
Četvrtak, 23 Svibanj 2019
 
 
OD ZLIH OTACA I JOŠ GORI MAJKI PDF Ispis E-mail
Autor: uznik   
Utorak, 09 Lipanj 2009


OD ZLIH OTACA
PDF Ispis E-mail

Tekst preuzet sa portala Blog i Hrvati





Monday, 08 June 2009


Franjo Tuđman i Stipe Mesić su pokazali odmah na početku svoga

rada, dajući oblik i stilizaciju današnjoj republici Hrvatskoj, kamo vode

narod i državu. Oni su bili jamstvo, da će u Hrvatskoj – kakvagod ona

bila! - nastaviti politiku svojih otaca: komunista, partizana, antifašista.

Ova dvojica su uzakonili «duhovna dobra» svojih duhovnih otaca. A

izvor tih  «dobara» je u Komunističkoj partiji Jugoslavije, koja su

postala zakonom u AVNOJ-u i ZAVNOH-u - i time ostala do dan-danas

nepovrediva. Pedeset godina su bila svetinja Jugoslavije i

Socijalističke Republike Hrvatske. O sve se mogao građanin ogriješiti, ali o ove svetinje nije smio. Ako je pak to učinio,

bio je najstrože kažnjen i proglašen neprijateljem naroda i države!  Posljedice su svakome znane.

I.

Franjo Tuđman: jamac-očevidac

 

Današnja Republika Hrvatska je građena na tim istim načelima i, razumljivo, preuzela «svetinje» svojih otaca, koji su se borili pod crvenom zvijezdom – «u krvi stečenoj»! To su stalno naglašavali i stalno pokušavali utuviti nama u glavu. I zbilja, kudgod su prolazili, gdjegod su vladali i imali vlast u svojim rukama (od početka njihova ustanka) pratila ih je krv nedužnih –  u prvom redu  krv hrvatskog čovjeka!

Iznošenje samih činjenica, dakle, reći istinu o partizanima, komunistima, antifašistima ne smije se; isto tako ni pisati, jer i sam pokušaj bio bi «diskreditiranje narodnooslobodilačkog pokreta»

 

Kakav je to pokret bio – taj njihov narodnooslobodilački?

 

Ponovimo: njihova djela od prvih početaka njihova «oslobodilačkog pokreta 1941. i dok god su imali vlast u svojim rukama u Jugoslaviji – do 1990., bila su zločinstva. Jer nije bilo slobode za obična građanina te države, a najmanje pak za hrvatskog čovjeka. Hrvatski čovjek bio je dvostruko u opasnosti: kao običan građanin i kao Hrvat!

 

Taj i takav pokret nije nikako mogao biti hrvatski pokret iz jednostavne računice.


 
U službi Hrvatske Države od travnja 1941. do svibnja 1945. bilo je najmanje - velimo najmanje! – milijun ljudi: vojnika i aktivnih civila, ne računajući poginule i nestale u te četiri godine. Ako oduzmemo iz tog korpusa tako zvane Srbe, što slavni antifašisti – srbsko-hrvatski političari i povjesničari - rado čine, dobit ćemo nepovoljniju računicu. Sada ne će biti teško postaviti statistiku na noge. Nezavisna Država Hrvatska, prije ujedinjenja u rujnu 1943. obuhvaćala je prostor od 102.000 kvadratnih kilometara i  5,6 milijuna stanovnika.( vidi Zemljopis Hrvatske I.1942., str. 8). Odbijemo li – po njihovoj računici Srbe (pravoslavce) s područja Bosne, Hercegovine i uže Hrvatske …

 

Ako je samo u vojsci Nezavisne Države Hrvatske bilo više od četvrt milijuna vojnika, onda vrlo lako može i slijepi i gluhi, i ludi i nepismeni izračunati, da taj njihov «narodnooslobodilački» pokret nije mogao nikako biti narodni; nedostajao mu je hrvatski vojnik! Njihov pokret je bio odmetnički, razbojnički – teroristički, jer su počeli i završili uništavanjem narodne, t.j. države imovine i nečasnim ubijanjem mirnog stanovništva. Novačili su silom i ubijanjem, nikada nisu poštivali ljudsku slobodu i odluku. Slovili su kao obični banditi.

 

Druga komponenta ovog njihovog pokreta je bila ta, da je on bio u službi stranca hrvatskom narodu i nije bio nikako u interesu hrvatskog čovjeka. Partizanski, komunistički pokret borio se za istu onu državu i onaj narod, koji su hrvatski narod ugnjetavali i željeli ga uništiti (Jugoslaviju, Srbijance, Srbe). Taj njihov pokret nastao je i rasplamsao se na poziv potpuna strana naroda i strane ideologije hrvatskom čovjeku (tzv. Sovjetskih naroda i komunizma), s kojim hrvatski narod nije nikada imao ništa zajedničkog.

 

I komunisti i partizani i antifašisti – bili oni srbski, srbijanski ili hrvatski – imali su od svojih početaka isti cilj: rušiti narodna dobra Hrvatske Države i uništiti – što je značilo ubiti - svakoga onoga, koji nije prihvaćao njihova nasilja, koji se nije dao unovačiti i njih pomagati. To su pokazali od početka svojih  ustanaka, rušeći državna i narodna dobra i ljude od 1941., a poslije njihova uspjeha, kad im je vlast došla u ruke, masovnim ubijanjem svakoga, koji im se prije nego su došli na vlast, kad su ponovno dobili Jugoslaviju, i poslije suprotstavio – nije im se klanjao i nije ih prihvatio. A to su bili Hrvat i Hrvatica. Razlog je bio prihvaćanje Hrvatske Države 1941-1945., koju su oni držali jedinim i najžešćim protivnikom i neprijateljem Komunističke partije Jugoslavije i Komunističke partije Hrvatske, odnosno AVNOJ-a i ZAVNOH-a. Aleksandru Rankoviću možemo mirne duše vjerovati, kad govori o broju ubijenih i proganjanih – a to su milijuni. Milijuni Hrvatica i Hrvata: do četiri milijuna proganjanih, koji su prošli kroz njihove ruke i više od milijun ubijenih – likvidiranih.

 

 

Evo Rankovicevih brojeva:

-Do godine 1951.prošlo je 3,770.384 osuđenika – od toga je na smrt osuđeno 1,377.128 osoba nad kojima su osude izvršene.

Kad smo već kod nabrajanja, evo još ovo:

- Osuđenici s područja NR(SR)Hrvatske odrobijali su u Titovim logorima i uzama preko 16 milijuna dana.

 

Sve to bez i jednog prigovora članova Komunističke partije Hrvatske! Zašto – razumjet ćemo u daljem tekstu.

 

Aleksandar Ranković je sišao s političke pozornice 1966.  Pravo do te godine bili su komunisti, antifašisti na vrhuncu svoje slave: i hrvatski i srbski! Komunistička partija Jugoslavije i Hrvatske igrala je veliku ulogu do 1990-tih godina!

 

Gdje su bili Franjo Tuđman i Stipe Mesić do 1966.?
Borili se za Hrvatsku? Kao članovi Komunističke partije Hrvatske?
Ili su sudjelovali s Rankovićem u najgorem progonu Hrvatica i Hrvata u njihovoj povijesti skupa s Rankovićem, Đilasom, Titom …?

 

Očevi i pristaše Komunističke partije Jugoslavije i Komunističke partije Hrvatske -AVNOJ-a i ZAVNOH-a - nisu birali sredstva!
Ranković, Đilas, Tito … naše današnje «vrle» i «nove Hrvate», što zagovaraju i brane «tekovine narodne revolucije» ne ćemo nabrajati  - dosta ih je živih! Jednom rečenicom: okaljali su u krvi nedužnih i tijelo i dušu! …

 

Ne zaboravimo ni to, da je taj pokret donio Hrvatskom narodu – punih pedeset godina! – ropstvo u Jugoslaviji! Pedeset godina je čovječji vijek! Nije država tog pokreta trajala dvije, tri godine, nego punih pedeset! Pucalo, grmjelo i sijevalo! Gdje ste bili onda, drugovi!?!

I da u pedeset godina razuman čovjek ne progleda!  S tim čovjekom i s tim pokretom nešto nije bilo u redu! Ne nešto, nego ama baš ništa! To su činjenice! To je istina! Sve ostalo je zamamljivanje zdrava razuma i -  tuča prazne slame! I ujedno ponovni zločin nad Hrvatskim Narodom!

 

LJUDI SE VEŽU ZA RIJEČI, VOLOVI ZA ROGOVE

 

 Potkrijepimo rečeno – ne ćemo nikoga kriviti bez razloga niti mu što pripisivati -  s pisanjem Franje Tuđmana, prvog predsjednika današnje Republike Hrvatske. Njegova knjiga «Velike ideje i mali narodi» izašla je u izdavačkoj kući Matice Hrvatske 1970.

Kad je Jugoslavija 1941. kapitulirala, piše on na stranici  191.:

…» jedino je Komunistička partija Jugoslavije otkrivala narodima Jugoslavije uzroke zle sudbine što ih je zadesila, predloživši i program zajedničke borbe, koji im je davao izglede kako da se izbave iz nesnosne fašističke okupacije … i kako da izgrade svoj budući život …»

Na slijedećoj stranici opovrgava svoja kasnija blebetanja i blejanja i brabonjanja većine današnjih hrvatskih historičara i političara, kad proturječi onima, koji govore, da je u Hrvatskoj 1941. bilo pokušaja za odcjepljenje CK KP Hrvatske od Komunističke partije Jugoslavije.

«Takvih pokušaja nije bilo»  Koji redak kasnije, na istoj stranici, naime na 192. su njegove riječi:

«Ne samo da nije bilo nikakve tendencije u Komunističkoj partiji Hrvatske da ne slijedi opću politiku Komunističke partije Jugoslavije nego je, naprotiv, upravo Komunistička partija Hrvatske bila od prvog dana fašističke okupacije jedna od glavnih snaga KP Jugoslavije u organiziranju narodnooslobodilačkog pokreta, u provođenju narodnooslobodilačke borbe i socijalističke revolucije, u predvođenju borbe protiv kvislinške NDH …»

 

Jasno i najglupljem! Komunistička partija Hrvatske je, po njegovu sudu, igrala glavnu ulogu u stvaranju Jugoslavije i «u provođenju borbe protiv kvislinške NDH» razumije se po nalogu Komunističke partije Jugoslavije! Šačica hrvatskih odmetnika i izdajnika, hrvatski komunisti, borili su se za Jugoslaviju! Plod te borbe je značila smrt više od milijun Hrvatica i Hrvata u ratu i neposredno poslije rata – i naravno progonu, zatvaranju, maltretiranju više milijuna Hrvatica i Hrvata po zatvorima države – Jugoslavije - , za čije se «provođenje» i opstanak punih pedeset godina borila Komunistička partija Hrvatske. Izraziti članovi ove Partije bili su i Franjo Tuđman i Stjepan Mesić! …

 

Kako rasteretiti i dušu i tijelo?

 

Krv zločinaca ne miruje, savjest zločinaca se buni; ogriješili su se gadno, tišti ih, tiska, muči – i što sada? Pa oni ne vjeruju ni u dušu ni u Boga, reći će netko. Istina, oni ne vjeruju, ali duša je tu, duh je također tu – priznavali ga oni ili ne, duh je tu, u njima, jer tijelo bez duha ne može opstojati. Savjest svoju nisu mogli umiriti – usađena im je od Boga! Malo se dade smiriti, ali umiriti nikako. Pa se tako i kod naj-okorjelih, što su ovi bez sumnje, nešto u nutrini miče, buni se, ne da im mira. Tako onaj, kojega duh tjera, traži izlaz i pita se: Kako se osloboditi te nesretne more?


Čudnim će nam se učiniti, kad kažemo, da su zločini, o kojima partizanski/antifašistički političari i pisci govore i pišu, u stvari sasvim istiniti, no s tom razlikom, da ih oni od A do Ž pripisuju krivim osobama – svojim protivnicima! Stoga i jesu statistike tako pravljene, da u svakom slučaju zbunjuju, unose zbrku, pa se nitko više ne može snaći. To i jest svrha majstorskih lažljivaca.   Njihovi protivnici, rekosmo već, su bili u prvom redu Država Hrvatska i njezini borci: ustaše i domobrani, te stotine tisuća nedužnih civila, koji su znali za partizanske zločine i htjeli se od njih spasiti. Tuđman nam je to svojim tekstom potvrdio. Partizani su stvarne liste zločina napravili, i nema sumnje, da oni ne znaju, koliko i kada su ubijali – to je sigurno znao i Franjo Tuđman, a nema sumnje, da znade i Stjepan Mesić - , no treba stvoriti zbrku. U zbrci se lako nađe izlaz, jer lopov viče «Držite lopova!» a ubojica «Evo vam ubojica!»

 

Zar Stjepan Mesić nije imao prilike od svog oca čuti istinu? Zar Franjo Tuđman nije bio u najmanju ruku očevidac?


Dajemo na razmišljanje čitateljicama i čitateljima i ove misli na razmišljanje:

 

Gilbert Keith Chesterton ( 1874-1936), engleski pjesnik, romanopisac, kritičar, esejist i novinar, poznat po detektivskim pripovijestima The Innocence  of Father Brown  - poznate  filmske serije na televizijama,  piše u svom remek-djelu The Everlasting Man (Besmrtni čovjek ?) o kritičarima kršćanstva, koji Crkvi predbacuju njezin postupak s krivovjercima u povijesti, pa veli:

To je po prilici tako kao kad bi netko do u tančine analizirao greške i zlu upravu George-a III. s malom netočnošću, naime, da on cijelu povijest podmetne George-u Washingtonu; ili kad bi netko popisujući zločine, koje su počinili boljševici, samo s malom varijantom/inačicom, da cara okrivi za ta zločinstva.


Nadamo se, da će nekoga od nas probuditi ovaj slavni engleski konvertit – i veliki katolik. Rekosmo, nabacili smo, pa nije nikad suviše, da se ljudi time pozabave.


II

 Tko s vragom tikve sadi …

 

Može biti će nas dovesti do pravoga traga slučaj Mesić-Hebrang, ako nam dosada nije jasno.. Vidimo u posljednje vrijeme, kako se i drugovi roškaju; reži jedan na drugoga; čujemo kako tikve lete od jedne glave do druge. Andrija Hebrang opominje Stipu Mesića,  neka  mu ne spominje oca ovim riječima:

 

«Bilo bi bolje da o mojemu i njegovu ocu, a radi zaštite njegova oca, razgovaramo u četiri oka.» Tako je odbrusio Hebrang Mesiću..

 

Bit će kod jednoga i drugoga nešto, što javnost ne smije doznati. O Hebrangovu ocu znademo, da su ga ubili njegovi suborci – iako mu podmetnuše, da se objesio o radijator. Ali o Mesićevu ocu javnost vrlo malo  zna, dok bi mještani, gdje je Mesićev otac živio, djelovao i pokopan bio mogli otkriti, o čemu bi to mogli razgovarati Hebrang i Mesić. Bilo bi pošteno i od Hebranga, kada bi nam on rekao, zašto bi bilo bolje i za Stipu Mesića i za njega, da Mesić ne govori ni o svome ni o Hebrangovom ocu. A radi zaštite njegova oca, Mesićeva oca, veli Hebrang.

 

Što bi to moglo biti? Što je to bilo s Mesićevim ocem?

 

Naš mudri predsjednik Stipe Mesić, koji još uvijek nije ni slova dalje naučio od one jedine pametne u njegovu životu – a i tu je ukrao narodu! – da muze jarca kroz rešeto!  Stipine izjave i riječi komentirati, jest i ostaje jalov posao. Mi ga držimo za političkog lakrdijaša, no donekle normalna, usprkos toga ne možemo, a da nešto ne rečemo, što se njegovih nastupa i govora o partizanskim zločincima i žrtvama, koje su oni posijali po Sloveniji i Hrvatskoj. Osvrćemo se na neke izjave, što ih čusmo ovih dana:

 

«Tito se ne smije proglasiti zločincem», Riječi su to predsjednika Republike Hrvatske.

 

Ima pravo Stjepan Mesić, zločinca ne treba više proglašavati zločincem, jer se on sam – njihov idol Josip Broz Tito - svojim djelima povukodlačio: bio i ostao zločincem! Nije li tu možda odgonetka zagonetke i svađe dvojice drugova?

 

Vjerojatno i stoga, jer bismo zbilja takli u osinjak, probudili ose i bumbare, koji su mirno spavali pedesetak punih godina. A time bismo zbilja «obescijenili», «omalovažili», „zloupotrijebili», što ništa drugo ne znači do rekli istinu o njihovu   slavnom pokret!

 

Ivo Goldstein im se nudi, on će im već sve razjasniti, što im nije jasno; Goldstein je «upućen u zbivanja za vrijeme Drugog svjetskog rata i poraća», kako sam poručuje Andriji Hebrangu; možda ćete onda «prijateljski» razgovarati – i sve riješiti!

 

Prošli put smo nešto natuknuli o našim biskupima; ostavili smo ih «sudu», mišljenju čitateljica i čitatelja. Istina, među njima je i takvih, koji stoje uz narod i s njime trpe; znaju, kakvo zlo narodu prijeti i otkuda ono dolazi; ovi se ne boje reći istinu po onoj narodnoj poslovici «Reci popu pop, a bobu bob!» 

 

Ako pak nama ne vjeruju, evo im riječi hrvatskog metropolita, zagrebačkog nadbiskupa, njihova predšasnika, svjedoka tih dana i zločina, Alojzija Stepinca, koji  u Predstavki od 21. srpnja 1945. kaže:

«Konačno nameće se pitanje: gdje postoji moralno opravdanje za progon tisuća hrvatskih časnika i stotina tisuća hrvatskih vojnika, koji su u najboljoj vjeri i potpunom predanju, da služe Hrvatskom Narodu, vršili svoje vojničke dužnosti».

Treba imati hrabrosti!

 

Mi pokušavamo mozgati, nit želimo koga podučavati niti mu suditi – ukoliko nam je Bog nešto dao od svoje mudrosti – o našoj današnjoj situaciji. Iznosimo činjenice, koje su «veliki» ljudi, što određuju sudbinom Hrvatskog Naroda,  stvorili. Partijski bi se reklo, pokušavamo govoriti o današnjici: ovo je druga današnjica, prva je bila od 1945. do 1990-tih. Nastojimo i želja nam je s dobronamjernima o tome govoriti i potaknuti ih, jer i mi tražimo za sebe – ne samo za Hrvatski Narod – izlaz iz mučnog stanja, u koji su nas slično onom godine 1918. utrpali «premudri» političari – «bezgriješni» i «nesebični»!

 

Moguće im je bilo, i jednima i drugima, jer smo im mi dopustili; nismo im se protivili, nego ih čak i birali – što je puno gore!

 

P.S.  Nas vodi Hrvatska i dobro njezina čovjeka.
Ako smo našim radom nekome «nevažni», klanjamo se zabezeknuti pred njegovim umom; ako nas netko stavlja u suradnike Kušanove «Nove Hrvatske» - ni luk jeli ni lukom mirisali! -, divimo se njegovu detektivskom oštroumlju.
Ako smo nekoga od njih time uvrijedili – molimo oproštenje!
Gospodin Galić se bori za Hrvatsku na svoj način; on poštuje našu slobodu mišljenja i mi mu uzvraćamo istom mjerom.
To bi bilo sve – nama dvojici u prilog.

Iko i Marinko

Komentari
Traži
Samo registrirani korisnici mogu pisati komentare!

3.25 Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."

Zadnja Promjena ( Utorak, 09 Lipanj 2009 )
 
« Prethodna   Sljedeća »
Tražilica
Tko je Online
Gostiju online: 8
cestitka2014.jpg
  paveli_knjiga_mala.jpg















apartmentsmurter3.jpg












 
  

www.liberohosting.com

LiberoHosting za profesionalce i amatere

 
Top! Top!