coarse
coarse
coarse
coarse

Naslovnica arrow Politika arrow REVOLUCIJA I KONTRAREVOLUCIJA U HRVATSKOJ
Utorak, 20 Kolovoz 2019
 
 
REVOLUCIJA I KONTRAREVOLUCIJA U HRVATSKOJ PDF Ispis E-mail
Autor: uznik   
Ponedjeljak, 15 Rujan 2008

Mirko VIDOVIĆ
Akademik
Revolucija i kontra revolucija
Uzmimo u obzir, kao mjerilo za orjentaciju u odnosima medju ljudima i narodima, Čl.1, "Međunarodnog ugovora o Građanskim i političkim pravima čovjeka":
"Svi narodi imaju pravo da upravljaju sami sobom. U ime tog prava, oni slobodno nadgrađuju avoj politički poredak i slobodno uređuju svoj gospodarski, društveni i kulturni razvoj".
U ovom načelnom pravu naroda i unutrašnje strukture njihove države i društva, a očito, u kontinuitetu svoje kulture, jezika i mentaliteta, nema nikakve konotacije koja bi imala prizvuk vanjskog pritiska, a kamo li diktata.
Taj načelni stav imala je u vidu hrvatska državotvorna, i unutrašnja i vanjska opozicija, u toku složenog i nadasve teškog maratona izmedju stupanja na snagi 'Završnog dokumenta Helsinške konferencije" i Referenduma za nezavisnost Hrvatske (od 19,05,1991). O onome što je kanio učiniti ondašnji vladajući sloj do sada nije dorečen smisao brojinih 'savjeta' i poziva što su ih, godinu dana prije Referenduma prosipali šakom i kapom 'leaderi' (filo)marksističkih krugova, budno pazeći da se na glavnim sredstvima za javno priopćavanje ne pojave bar glavni predstavnici demokratske opozicije unutrašnje i vanjske. Njihovu šutnju najbolje je 'čuo' hrvatski narod i u 94% izraženih glasova na Referendumu glasao - za hrvatsku državnu nezavisnost i vlast naroda, a ne ideologije, a još manje piona koji na našoj nacionalnoj sceni pokreću strane sile za svoj račun. Naši najveći neprijatelji u zadnih stotinu godina bili su kolonijalisti i crne i crvene boje. Oni su združeni u tu neprirodnu koaliciju sve učinili da nas nestane na našem narodnom teritoriju.
No, pred nama je isto tako važna odluka kao i ona od 19,05,1991, - naredni predsjednički izbori, odnosno programi koje narodu budu nudili pojedini kandidati, teoretski, s istim pravom da jasno i glasno kažu šta žele činiti u toku svog mandata, uz dostatne garancije da ne će prevariti narod - obećajući mu jedno, da bi nakon toga sakupio svoje bolesne 'zdravodrugove' i rekao im - opet smo ih prevarili. Idemo dalje!
U ovim okolnostima i te kako je potrebno da se podsjetimo da je hrvatski narod još prije 150 godina izveo Revoluciju u skladu sa svojim potrebama i željama za boljitkom, po mjeri svog mentaliteta i jednom zauvijek. Tu Hrvatsku Narodnu Revoluciju izveo je Ban Josip Jelačić u burnim godinama 1848 i to objasnio u Saboru, kad je branio svoj dalekosežni "Oktroirani ustav" - kad je jasno i razgovjetno izjavio da je njegova odluka ukidanja kmetstva u Hrvatskoj bila 'naša revolucija' koja je 'pomela feudalce kao vjetar lišće', posven različita od ideoloških manipulacija i podvala koje nisu išle za tim da pomognu osamostaljenje nacija od vazalne i klasne podčinjenosti, nego onratno - da se i one nacije koje su bile nezavisne podvrgnu ideološkom projektu marksista o stvaranje Svjetskog imperija radničke klase putem proleterskog internacionalizma do ostvarivanja Svjetske revolucije.
Hrvatska je do Jelačića bila dvostruko porobljena: i kao država i kao narod koji se je sastojao uglavnom od seljaštva u kmetskoj podređenosti stranim grofovima na svojoj zemlji i kao nacija s drugom parlamentarnom i državotvornom tradicijom - izložena napasti madžarskih nasrtaja da nas asimiliraju, odnarode i pretvore u pigru masu koja se polako mora  pokoriti tuđinu ili nestati.
Ban Jelačić je, kao sin feldmaršala, plemić i to drevnog bosanskog korjena i kao vrlo vičan vojnopolitičkoj strategiji a osobito i kao kompletan intelektualac, znao da je sramota biti sin tako dvostruko porobljenog naroda i održavati ga u podrđenosti služeći interesima tudjim idejama i zlokobnim nakanama kolonizatora.
Hrvatska revolucija 1848 (kako ju je tako u Saboru nazvao sam Ban Jelačić) bila je izrazito ruralna revoucija. Primjer seljaka-plemića u Turopolju bio je uzet da se takav status da i svim ostalim hrvatskim seljacima lišenima sramotnog kmetstva, postigao je svoju stratešku svrhu - oslobodjeni feudalnih lanaca seljaci su hrlili u Hrvatsku vojsku bana Jelačića čak i iz Bosne, gdje se je pronio glas da će Ban u završnoj fazi osloboditi stranog jarma i Bosnu. Iz Cetinja je Banu posao vatrena pisma i vladika Rade (Petar Petrović Njegoš), i otvoreno mu davao svoju podporu, u nadi da će se i Crna Gora naći u zajedništvu Velike Banovine koju će organizirati i voditi vojskovođa, barun Josip Jelačić.
Hrvatska ruralna revolucija nije nije imala nekih zajedničkih crta s 'proleterskom revolucijom' jer je u Hrvatskoj bilo vrlo malo radništva, a i u gadovima su novac i tvrtke imali u rukama uglavnom stranci koji su otvoreno prezirali hrvatski seljački narod (taj prezir osobito u Zagrebu, ni danas nije posve nestao). No, uza sve uspjehe i razočarenja, Revolucija bana Jelačića ne samo nije poništena ni 'Hrvatsko-Ugarskom nagodbom' (pa ni 'Riječkom krpicom'), ideju državnosti od Bana je preuzeo slavni tandem utemeljitelja i vođa Hrvatske stranke prava pod lozinkom: 'Ni s Bečom ni s Peštom, nego za neodvisnu hrvatsku državu'!
Pročišćena Hrvatska revolucija definirana u Saboru programom Hrvatske stranke prava, iz teoretske sheme ponovno je postala u prvom redu stvar hrvatskog naroda, odnosno tada uglavnom seljačkog puka u vrijeme kad su tajnik Ante Starčevića, Stjepan Radić i njegov brat Antun, zašli po hrvatskim selima i 's prosvjetom k slobodi' spremali svoj narod za punoljetnost suverene nacije u svojoj državi u ime rada i očuvanja svojih navika i običaja, najbolje brane za ideološko zaluđivanje i kolonijalne manipulacije.
No, marksistička ideologija, koja je prezirala i ideju slobode savjesti i obitelj kao osnovnu ćeliju društva, našla je svoje učenike i u Hrvatskoj. Ne samo da su utemeljitelji marksističke ideologije, Karl Marx i Friedrich Engels, upravo zbog uspjeha Hrvatske revoklucije Bana Jelačića - tj. antiimperijalizma putem samoodređenja  naroda u odnosu na madžarsku nasrtljivost s oslonom na oslobođeno seljaštvo pretvoreno u sitno plemstvo - mrzili veličanje seljaštva, a ne proletera, nego i prorokovali hrvatskom seljačkom narodu koji sve čini da ostane svoj na svom - nestanak s Kulgle Zemaljske. Mržnja prema Jelačiću, prenesena je i na Starčevića, a kasnije i na braću Radić - iako je u začetku Seljački pokret Braće Radića, nosio naziv Hrvatska seljačka republikanska stranka, učeći svoj narod da će ga usrećiti 'Vjera u Boga i sljačka sloga'. Ta mržnja bila je proizvod ideologije koja je išla za tim da obezliči osobe i ljudske grupe, da stvori na svijetu veliki ljudski mravinjak, bez vjere i duše, pun logora, rudnika i radilišta.
Ovdje je potrebno svratiti pozornost našim suvremenicima na izvor mržnje s ciljem skupnog uništenja, po Marxu najavljenog genocida hrvatskog naroda, da bismo svatili ono što je naš narod proživio u toku dvadesetog stoljeća i to pod združenom paklenom mržnjom koja se je očitovala u rušenju naše države, masovnom uništavanju naroda, u predmišljenom planskom masovnom iseljavanju 'suvišnih', osobito u prekomorske zemlje, a koje je Jakov Blažević u svojoj kupusariji 'Tražio sam crvenu nit', nazvao - 'otpadom od hrvatskog naroda'. Zanimljivo je da su stotine tisuća naših sunarodnkaka u punoj tjelesnoj i umnoj snazi, iz svoje zemlje, što bijedom što mržnjom istjeranih mladih ljudi postali dobro došli u posjede onih velesila koje su najnemilosrdnije sijale mržnju protiv Hrvata. Iz tog možemo izvući zaključak da su oni i te kako cijenili Hrvate, ali samo izvan Hrvatske. Njihova mržnja shvatljiva je u strategiji da što više smanje našu biološku obnovu i da nas rastjeraju, u zemlji načine manjinom i onda je zaposjednu jer - Hrvatska je prekrasna i bogata zemlja - središnja točka obrambene strategije Zapada. To oni ne mogu postići ni postavljanjem izroda na kormilo zemloje, jer - naš mentalitet je sav građen na postavci: Tudje ne ćemo, svoje ne damo! A to je ono što njih napaja jedom kat, poput andskih lama, špricaju svoj otrov po nama.
Neka suluda i psihopatska mržnja nije mogla smisliti da Hrvati u svojoj zemlji ostvare svoje težnje - obnove nezavisne države i ljubomornog očuvanja svoje drevne i izuzetno bogate kulture. Sve su učinili da sve što nam je prošlost ostavila u baštinu proglase svačijim osim našim, a ono što ne mogu otuđiti da ocrne ili prešute.
Politika Komunista odmah nakon zbacivanja Andrije Hebranga s kormila antifašističkog pokreta u Hrvatskoj, postala je naglašeno 'internacionalistička'. Povijesni smisao 'proleterske revolucije' u Hrvatskoj bio je zapravo -kontrarevolucionalno eliminiranje hrvatske ruralne revolucije u vrijeme Velikog Bana Jelačića. Hrvatska revolucija Bana Jelačića jedina je revolucia u Europi koja je ostala trajno živa i koja nikojem staležu nije nanijela štetu - naprotiv slobodno seljaštvo u Hrvatskoj (p)ostalo je izvorom zdravih ljudi, sposobnih za život gdje god dospiju.
Tito je prevario Churchilla, s prezirom 'zaboravio' Roosvelta i okrenuo se Staljinu. Odmah nakon što je ban Šubašić dospio u kućnji zatvor u Zagrebu, Tito je poslao u Moskvu Kardelja kao svog 'ministra vanjskih poslova' , da ponudi Staljinu Jugoslaviju kao - najnoviju sovjetsku republiku. Obveze preuzete na Jalti to nisu omogućavale, ali je na osnivačkom sastanku Infiormbiroa u Poljskoj dogovoreno da se Centrala Informbiroa smjesti u Beograd. Da Zapad nije učinio što je hitno morao učiniti - demaršima u Moskvi - Beograd bi se pretvorio u ideološki centar 'proleterskog internacionalizma' - na najkritičnijoj strateškoj točki u svijetu! I time bi bila zašpečećena nada i ostalim narodima po Europi da će moći opstati neovisni o toj otvorenoj napasti - Svjetske revolucije.
No, utrnućem Informbiroa, kad je Staljin bio prisiljen da odbaci Tita i proglasi ga fašistom, Jugoslavija je pala u posebno drastično stanje izolacije i tada je počela duboka i tragična Kontrarevolcuija u Hrvatskeoj.
Sva zla i namete, pljačku seljačkih posjeda (metenjem tavana i otimanjem stoke), uzurpaciju najplodnijeg obradivog zemljišta, uskraćivanje seljacima ikakvih socijalnih prava i uz stalni rast otkupa i poreza, hrvatsko selo je krvarilo do opasnih granica propasti, usporedivih s onima početkom tridesetih godina u bogatoj ruralnoj Ukrajini.
Titovi planeri su zatirali selo da natjeraju što više seljaka u gradove i da tako stvore neku svoju 'radničku klasu'. No, baš to mnoštvo jeftine radne snage koje je potocima pristizalo u gradove nije našlo mogućnosti da opstane - mnogi su preživjeli masovnoj pomoći UNRRA-e i onog 'kolektivnog kazana'. Tko je početkom pedesetih godina živio po gradovima u Jugoslaviji nije zaboravio da i kad si imao koji dinar u džešpu - nisi mogao lako naći pekaru koja ti može prodati kruh. Bilo je to vrijeme kad su i seljaci u bogatoj Posavini živoratili jedući proju i zelje. Iz toga je ostala ona uzrečica: 'Bujrum Musa kupusa, bit će skoro i mesa'. 
Narod je provaljivao sve masovnije kroz 'thompsonima' čuvane grancie. U drugim zemljama vatrene cijevi su bile u to vrijeme usmjerene prema vani, u Jugoslaviji i prema vani i prema unutra. Na stotine tisuća tih razseljačenih i u gradovima nezaposlenih napustilo je zemlju kad je Tito shvatio da će novac koji oni vani zarade dobrim dijelom stizati u zemlju k rodbini da preživi.
Taj novac koji je pristizao od 'gastarbeitera' u zemlju još više je razorio ruralnu tradiciju i sveo je na minimum, uglavnom po plodnim ravnicama Posavine i Slavonije. Ljudi su od prospjelog novca mogli živjeti i sve manje su obrađivali zemlju, nestajalo je i stada. Najgore je došlo kad su se ti 'gastarbeitire' počeli vraćati u zemlju kao umirovljnici. Zahvaljujući uštedi i mirovini, oni su po selima gradili moderne kuće iživjeli kao u gradovima. A djece se je sve manje rađalo. Mladost je odlazila vani. Nastala je prava tradicija da mladež dorasla radu, pa i ona školovana, ide u inozemstvo. U zemlji, ni nakon Domovinskog rata, nitko nije vodio računa o proizvođaćima hrane. Drugove je zanimalo samo to - da ostanu na položajima efektivne vlasti. A apsolutni broj stanovništva u Hrvatsko se gradulano sve više smanjuje, osobio po bogatim ruralnim naseljima.
Tragediju je pogoršala 'bijela kuga', a do alarmantne opasnosti potencirala pornografija na Internetu i videokasetama. Tuđmanova stranka je obećala 'duhovnu obnovu u Hrvatskoj'. No, homoseksualnost koja je bila skoro nepoznata u našim selima, kao dodatno prokletsvo napokon je, poltronski servilno  i u Saboru ozakonjena. Tako je miris 'progresa' postao smrad i nečist..
Za nacionalnu obnovu predstoji rješenje prvog i najvažnijg postignuća: uklanjanje sa svih položaja stupova propalog režima koji je upropastio vitalne šanse za biološki opstanak naše nacije. Taj zadatak je moguće riješiti: najprije putem logičnog i profesionalnog informiranja birača da shvate kakvi zastupnici u Saboru im mogu pomoći da ne propadnu u svojoj nazavisnoj državi. Jer takvi zastupnici će se postarati da naš narod, kako to jamči 'Međunaordni ugovor i građanskim i političkim pravima čovjeka' dobije onu vlast koja najbolje odgovara našem mentalitetu.
Kad u Saboru zavlada duh natjecanja oko izradbe pravila ponašanja koji će nas spasiti od biološkog propadanja, nestat će mržnje i ocrnjivanja onog tko drugačije, po svojoj savjesti shvaća i misli. Nestat će laži koje pothranjuju mržnju, a time i očaja koji izrodi nekažnjenim opetovanjem laži proizvode u duši žrtava koje nazivaju najgorim imenom jer ih na to nagoni njihova zla savjest.
Strašno je bilo slušati preko Glasa Amerike (dne 15,09,2008, u 6h40') onu Jovankinu pudlicu koja sipa zmijski otrov po žrtvama komunizma i po čitavom hrvatskom narodu kojem mje uskraćeno ne samo pravo na istinu o našoj bližoj prošlosti, nego i na dužno poštivanje mrtvih. Oni trebaju počivati u miru. A živim ubojicama se mora suditi na pravednom sudu po jednakopravnoj logici zakona.
Komentari
Traži
Samo registrirani korisnici mogu pisati komentare!

3.25 Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."

 
« Prethodna   Sljedeća »
Tražilica
Tko je Online
Gostiju online: 12
cestitka2014.jpg
  paveli_knjiga_mala.jpg















apartmentsmurter3.jpg












 
  

www.liberohosting.com

LiberoHosting za profesionalce i amatere

 
Top! Top!