coarse
coarse
coarse
coarse

Naslovnica arrow Politika arrow OSLOBODITI SE OSTATAKA DIKTATURE
Četvrtak, 23 Svibanj 2019
 
 
OSLOBODITI SE OSTATAKA DIKTATURE PDF Ispis E-mail
Autor: uznik   
Nedjelja, 14 Rujan 2008
Mirko VIDOVIĆ,
Akademik
 
OSLOBODITI SE OSTATAKA DIKTATURE
--------------------------------------------------------------
 
Onog dana, kad je na terasi pred Informativnim uredom Hrvatskog narodnog vijeća, u centru Ottawe, službeno dignut hrvatski narodni barjak kao simbol hrvatske nacije i Hrvatske kao nezavisne i pravne države, svi promatrači evolucije prilika na europskom istoku imali su razloga da vjeruju kako je od svih europskih zemalja, prisiljenih da životare pod režimom 'diktatuire proletarijata', upravo Hrvatska bila najbliža obnovi svoje državne nezavisnosti puterm samoodređenja. Hrvatska i vanjska i unutrašnja državotvorna opozicija jednoumlju imala najrazrađeniju teoriju izlaska iz vladavine budala u vladavinu zdravog razuma.
 
No činjenica je i to da je danas! Hrvatska najdalje od ostvarenja projekta pravne države - osobne slobode savjesti i društvene pravde jednakih pred istim i pravednim zakonima! Nije slučajnio ni to što je naš teoretski razrađen projekt pravednog izlaza iz dvostruke zarobljenosti najbolje ostvaren u Republici Češkoj, a na putu je da se ostavri i u mnogoljudnoj Kini. Njihov smisao za pragmatičku logiku nije pomućen imerativima budala koje se ne daju ni pomjeriti s mjesta, a kamo li udaljiti s dominirajućih pozicija vlasti na kojima se izrađuju odluke i daju zapovijedi.
 
U grču Oktobarske revolucije među najistaknutijim gospodarima građanskog rata sudjelovali su i Hrvati, a u prvom redu 'crveni vitez', kako  Rusi nazvaše Aljehu Dundiča, Hrvata iz Imotskog: tvrde šije i fosiliziranog mozga. A koliko je Hrvata, nakon te Ruske revolucije, počinilo 'izlet u Rusiju', to ni Krleža ni Ciliga ne iscrpljuju u svojim (objavljenim) uspomenama. Prve uzroke treba tražiti u monstruoznosti 'Trianonskog ugovora', a zatim i 'Diktature kralja Aleksandra', protiv kojeg su u tamnici u Sriemskoj Mitrovici sklopili sporazum o zajedničkom otporu i komunisti i ustaše (Mile Budak i Moša Pijade). 
 
 No, činjenica je da su iz tog, više iskušenja nego li korisnog iskustva, proizišli oni kalupi koji spadaju u kategodriju 'Prokrustove postelje'. Sam Tito je u Rusiji, takvih 'idealista', poslao u smrt nekoliko stotina. Iz tih kalupa proizvedeni su i oni koji se u zadnjih dvadeset godina 'tranzicije' nisu dali zbaciti iz sedla, a danas nam zagorčuju život svojom mitomanijom i kleptomanijom, uz postojano onemogućavanje savjesnim ljudima, u prvom redu istinskim disidentima da dođu d riječi. Oni su se naime održali na pozicijama vasti, bilo da su bili na strani Tuđmana ili Mesića, i to uz pomoć kastrirane kaste režimskih koritara, u prvom redu u sredstvima za javno priopćavanje.
 
Taj istinski nastavak 'diktature proletarijata'  u Hrvatskoj se danas održava uz pomoć - krupnog kapitala. Po nesreći otac i sin Goldstein nemaju skoro ništa od ideala Moše Pijade i njima je strana svaka ideja o pobjedi prava na slobodu savjesti. Naučili na državno korito, oni slijepo slijede naputke vladajućih budala, jer se tako da dobro živjeti, a za prosipanje besmislica, kad se promijenu 'suci u banjaluci' oni će opet sve staviti na račun - objektivnih (ne)prilika. S jednakom marljivošću oni će postupiti na starozavjetni način, poput Abrahamova oca Tere: palit će ideole koje su prije obožavali i obožavati odeole koje su prije toga palili. Svakom svoja tradicija, a nama kako bude da bude.
 
Elem, htjeli ili ne htjeli, i njima postaje jasno da brojčanik, koji odbrojava dane do početka 'strašnog suda' ostatku 'diktature proletarijata'  već oglašava svoj tik-tak i izvan Ukrajine. Na dnevnom redu je suđenje poljskom generalu Jaruzelskom zbog - komunističkih zločina! Suđenje smrtnom neprijatelju vođe poljskog slobodnog radništva Lecha Valese, svi to oni znadu, početak je drugog vala obračuna s ostacima 'diktature proletarijata' i ne samo u Poljskoj. Prvi val je bila lustracija, a drugi, evo, procesuiranje na pravednom sudu zlikovaca koji su se pokrivali maskom 'radničke avangarde'. To je početrak povijesnog suđenja onima koji su smišljali, zapovijedali i izvršavali zapovijedali kriminal s pozicija vlasti. Ne će ih od pravde spasiti ni plesanje s kubanskom diplomafijom.
 
Misleći da će fijasko svoje ideologije, u ime koje su u dvadesetom stoljeću počinili najteže zločine protiv čovječnosti, izbjeći ukoliko se održe na pozicijama vlasti, oni su pokušavali nadići poraz u Domovinskom ratu grčevitim držanjem za sjedala i kad je njihova letjelica ostala bez pogonskih motora. U tom paraboličnom ali i neminovnom, premda postupnom padu, oni su baljezgali priče o aleatornosti, lažući samima sebi da bi pregorjeli motori ponovno mogli proraditi i uspješno ih prizemljiti.
 
Tko god je posjetio Las Vegas ili filmske kulise u Hollywoodu, zna da je pričin zbilja samo za one koji tamo nikad nisu bili i sve doživjeli na velikim ili malim ekranima. Da prikriju fijasko svoje mitomanije, oni prisijavaju svoje jebenstvene pridvorice da bacaju prašinu u oči običnim ljudima zdrave pameti i kleveću i svoje doskorašnje prijatelje i saveznike, a kad im netko tko se ne da vući za nos uzvrati s argumentima i po zdravu razumu, oni im ukradu ili otmu ideje, zabrane im da se obrate javnosti i tako ispadaju pametniji od samih sebe. No, ne lezi vraže! s time računa i krupni kapital kojemu su potrbni baš ti kućnji lopovi, da izvuku koristi od poniženih i uvrijeđeni, kako to reče Dostoievsky, odnosno - opljačkanih i u šutnju zakopanih žrtava 'tranzicije' koja predugo traje. I u samom Srajevu nisu toliko važne Karadžićeve rakete koliko Malborough-ove cigarete...
 
U službi te nove ideologije 'hamzi-ga-drp', ostali su kastrati bivšeg režima koji ih je povezao za jasle i za jaslama i dalje drži. U jaslima će imati šta zrnkati sve dotle dok budu radili svoj glodavački posao - pohvale gluposti, kako bi rekao Erasmo Rotterdamski. Nikad koliko u naše vrijema nisu bili toliko korišteni poluinteligenti kao neke korske grupe u grčkim tragedijama, koji pjevaju dok Sokrat umire ili Aristotel krvari. Važno je dobiti odlikovanja (a koje će, kao i one prije, sakriti i prešućivati).
 
Više nego njihovi gospodari, ti mentalni kastrati se psihopatski boje kreativne misli. Za sad to čine prekomjernim trošenjem 'novca iz proračuna' trice i kučine i iz stare krame proleterskog internacionalizma, jer im množenje tih jalovina kao surogata omogućava da se ne čuje kucanje na vrata sudbine koja nezaustavljivo dolazi na javnu scenu s mnoštvom prvorazrednih djela proizišlih iz strašnih decenija diktatuire proletarijata kao cvjetovi zla za dobro poniženih i uvrijeđenih - žrtava jednoumlja koje se, eto, pretvori u bezumlje.
 
Krajnje je vrijeme da se u Hrvatskoj, nakon dosadnog ponavljanja i pabirčenja po izgubljenom vremenu, pojave monumenti iz prešućenih iskustava disidenata, robijaša i emigranata. U funkciji naših, sadašnjih, potreba i mogućnosti. S uvidom da smo sve dobro zapamtili i ne samo zbog toga da bi u amneziji opet pali u jame iz kojih smo teško izgrljali. Na dostojanstven i elegantan načun: logikom etike u estetici. Kao Dante u 'Paklu'.
 
 Poput u svojevrsnoj suvrmenoj verziji 'Nabucco'-ve epopeje, uskoro će iz zatočeništva šutnje na javnu scenu izići hrvatski logoraši, robijaši, oporbenjaci zakopani u šutnju i zaborav kao i politički emigranti. Oni će u našu stvarnost donijeti brda zlata i dragog kamenja poput naših rudara u Transvaalu, Ouro Preto i Cobber Pedy-ju. Hrvatska će s ponosom vidjeti kako ljubav prema svom Rodu i svome Domu čuda stvara i u nemogućim situacijama. Što su bile teže takve situacije, iskustva mučenja i nade dali su najbolje plodove.
 
Iznošenje tih plodova treba prethoditi suđenju zlikovaca koji su lagali, sakatili, ubijali i pljačkali naš narod optužujući svjedoke njihovih zločina da snose krivicu za to jer da bez njihove oporbe sve to ne bi bilo počinjeno. Sruše ti zemlju, a onda decenijama ponavljaju kako su te usrećili, jer da to nisu napravili oni, nešto slično bi nam napravili neki drugi, s kojima se oni nagodiše, a nas prepustiše najgoroj vrsti ljudskog otpada i domaćih odroda, kojeg i dalje svestrano pomažu. Dok ih ne stigne - strašni sud! Jer, Bog je uvijek na strani onih kojima se čini nepravda.  Nakon isprike Inuitima i Aboriginima, možda se dogodi i isprika Hrvatima. Zašto ne!? To je stvar čiste pragmatike.
 
U ekspektativi velikog obrata s vladavine budala u vladavinu zdrava razuma, na javnoj sceni u Hrvatskoj pojavit će se u svojoj prirodnoj veličini brojni narodni poslenici. I kao svjedoci na suđenjima domaćim kumparima Jaruzelskih, i kao inženjeri našeg boljitka. Zdrav razum, znanje i iskustvo stečeno po cijelom svijetu, oni će donijeti na dar svojoj Hrvatskoj i sjesti za povijesnu trpezu da podijele plodove truda i nade na svečanom banketu - početka punine slobode savjesti u državnoj nezavisnosti.
 
Vrijeme je da se na položaju vlasti u Hrvatskoj nađe jedan domaći Valensa ili Havel. U zemljama u kojima su disidenti bili na vrhu vlasti nije bilo ni povampirenja 'diktature proletarijata' ni sijanja mržnje među svojim sunarodnjacima. Pravda je tamo sva postavila na svoje zasluženo mjesto. I u katedrali u Warszawi 'Te Deumu' pobjede vjere nad nevjernicima nije slavio neki kolaborator zločinačkog režima, nego li - Božji čovjek koji u narodu učvršćuje prokušanu i tvrdu vjeru u pobjedu Raspetoga.
Komentari
Traži
Samo registrirani korisnici mogu pisati komentare!

3.25 Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."

 
« Prethodna   Sljedeća »
Tražilica
Tko je Online
Gostiju online: 8
Korisnika online: 1
  • franei
cestitka2014.jpg
  paveli_knjiga_mala.jpg















apartmentsmurter3.jpg












 
  

www.liberohosting.com

LiberoHosting za profesionalce i amatere

 
Top! Top!