coarse
coarse
coarse
coarse

Naslovnica arrow Politika arrow Ova kapa sa tri roga vodi borbu protiv Boga,...piše AKADEMIK MIRKO VIDOVIĆ
Ponedjeljak, 19 Kolovoz 2019
 
 
Ova kapa sa tri roga vodi borbu protiv Boga,...piše AKADEMIK MIRKO VIDOVIĆ PDF Ispis E-mail
Autor: uznik   
Ponedjeljak, 12 Svibanj 2008
SAVEZ KRŠĆANA I MUSLIMANA  PDF Ispis E-mail
Akademik Mirko Vidović   
Nedjelja, 11 Svibanj 2008
Ova kapa sa tri roga,
vodi borbu protiv Boga,

ali nije protiv Krista,
jer i on je komunista.



Teško je voditi rasprave s mitomanima - oni ne prave razlike između virtuelnosti i stvarnosti. No, ima i gore od toga - dijalektičari, koji smatraju da ne postoji ono što nije sadržno u njihovu znanju, i da ne smije postojati ono šo njihova idiologija ne smatra prihvatljivim. Temeljna premisa dijalektičra je: istina je ono što služi našim globalnim interesima. Dijalektičari moraju kriti pravu istinu, kad služi kao dokaz da su neznalice, budale ili varalice.


Mitomani i dijalektičari imaju nerijetko za saveznike praznovjerne ljude. Praznovjerje između njih i ljudi zdrava razuma služi kao neprovidno staklo. Stoga su i komunisti i nacisti suzbijali jednobožačke vjerske doktrine i favorizirali poganske tradicije u zemljama nad kojima su vladali - i pod Staljinom i pod Hitlerom. U Jugoslaviji je, u vrijeme progona vjernika, cvjetala mitomanija 'naučnih radnika' o - 'vjerovanju starih Slavena' koja ni danas nije prestala s hiperprodukcijom!

Za dijalektičare je zdrav razum nešto kao glavni uzročnik anarhije, a ljudska pak savjest je u njihovoj svijesti nešto kao duševna bolest jer onemogućuje ideološku indroktrinaciju i favorizira uvid u glupost agenata agitpropa i besmisao dijalektičkog materijalizma. Oni su zbog svega toga - dokazani antiteisti. Ljude zdrava razuma ateisti su slali i ne samo u SSSR-u - u psihijatrijske klinike!


Držeći se one Ivanove, da 'Boga nikad nitko nije vidio' (osim u osobi Isusa, sina Marijina, oni su Boga proglasili nepostojećim, a Isusa kao povijesno nedvojbenu Osobu pokušali su prikazati kao jednog od njihovih prethodnika (Ova kapa sa tri roga, vodi borbu protiv Boga, ali nije protiv Krista, jer i on je komunista'). S kršćanima su ipak kako tako znali manipulirati, ali s muslimanima nisu mogli nigdje izići na kraj. U islamski svijet ateizam nije imao nikakve šanse da se infiltrira, ni da nađe povoda za 'bratimljenje' anđela i vraga.


Kad se je istrošila i mitomanija i dijalektika, urušenjem marksizma i jačanjem ljudske svijesti u duhu istine, negatori Boga su se pretvorili u suvremene mračne sataniste.



 


  PDF Ispis E-mail

 
                                                            II.

Onaj 'naučni pogled na svijet' (svijet viđen na lijevo oko) preustrojio se je u zadnje vrijeme u matematički proračunatu tehnologiju ubijanja savjesti u ljudskim dušama. Ta 'iluministička' napast pretvorila se je u jednu od najlukrativnijih industrija obesmislenja smisla. No, specijalizirajući i te kako brojne eskadrone zaluđivača proizveli su zombije s posve utrnutim zdravim razumom - nesposobne da iziđu na kraj s ljudima zdrava razuma.


Pavao iz Tarsisa, kad je dospio pred rimskog administratora u Judeji Festusa, suočen s tvrdnjom da ga njegovi Farizeji proglasavaju ludim, Pavao je uzvratio: 'Nisam lud, časni Festuse, jer govorim po zdravu razumu'(AA.XXVI,25)'. Dakle, zdrav razum je jedna od temeljnih kršćanskih vrlina. Kad znanost, poput škorpiona, okrene svoj žalac protiv same sebe, onda proizvede legije budala koje čovjek mora izbjegavati dok ne shvate da su ništa manje ni više nego li - mentalni kastrati, koji su izgubili osnovno ljudsko obilježje - zdrav razum. Zaluđeni zaluđivači su satanistički žreci.


No, ni otpor zaluđenim zaluđivačima ne bi bio tako lak ni jednostavan da nismo slozili "Pragmatičku logiku" - istinski kodeks koji nam u svim bitnim situacijama omogućuje da uočimo razlike između virtuelnog i stvarnog. 'Pragmatička logika' naime, ima za temeljnu premisu: 'Šta nije logično, nije ni moguće'. Na tu premisu odnosi se i postavka: Ako nam se nešto što drugi smatraju dokazano točnim, ne čini shvatljivim, onda se radi o našoj nedoukosti. Ni jedan pametan čovjek ne smatra da nema više šta naučiti ili da je ista jednom za uvijek i definitivno iscrpljeno znanjem.


KONKRETNO: U našim uvjetima, na terenu Dinaraca kao europskih urođenika, priroda je lijepa, ali čovjek mora u toj lijepoj prirodi stalno i teško raditi da bi priskrbio sredstva za svoj goli opstanak. Mnogi osvajači, pljačkaske najezde pa i osvajači su prodirali preko naših močvarnih ravnica, zadirali prema gorju kroz klance i gudure ili pak između tisuće otoka do naše obale, ali sve te najezde i osvajači tu su ostali svaki svoje vrijeme i - nestali poput ledenih doba - a na svom rodnom tlu ostao je samo Dinarac. Nitko Dinarce nije tako temeljito proučio i shvatio kao švicarski antropolog Eugène Pittard - utemeljitelj znanstvene, antirasisitičke antropologije, ljudski dobrotovr!


Naš soj je navikao živjeti u atmosferskim uvjetima s amplitudom oko osamdeset supnjeva. Množeci se, po prirodi robustan i zdrav, Dinarac je je razilazio na sve strane svijeta. Gdje god je stigao: na ledeni Island ili u Yukon, na žarki jug Australije, u Arizonu ili u Kaliforniju, Dinarac se je brzo prilagodio. Navikao u svojoj postojbini na takve klimatske uvjete, osjećao je sve zemaljske širine kao - razvučenu oko Globusa svoju rodnu grudu. Naš mentalitet je i stoga - komopolitski i patriotski. Bilokoji dio svijeta u nečem podsjeća na Hrvatsku, a Hrvatska je jedna i jedinstvena!


 


  PDF Ispis E-mail
 
 
                       III.

Bliže viđeno, treba shvatiti Herodota, a kasnije i Strabona, koji su uočili kod Dinaraca posebnu vrstu vjere: 'Oni vjeruju u jedno božanstvo i čitavo Nebo smatraju bogom' (H. 'L', II.50). - zapisa s čuđenjem Herodot iz Halikarnasa, dodajući i tvrdnju da su Grci postali mnogobošci imitirajući Egipćane. Nesto slično, da su vjerovali u nebo, zapisao je i za stare Irance. Eto, stoga je na naše adventsko jednoboštvo Pavao iz Tarsisa s lakoćom nakalemio Isusov nauk. Usvojen kao prepoznatljivo svoj po svom mentalitetu i na svom jeziku. I kod bosanskih Krstjana i kod franjevačkih Katolika pa i kod Muslimana. Jedino Pravoslavci u Bosni kršćanstvo smatraju obojeno rasnim prioritetom. Njima je taj uklon od kosmopolitizma služio u striktno političke svrhe - bio i ostao obilježen netolerancijom drugačijih uz grabežnu sklonost za tuđim.


UISTINU: Da nije bilo muslimana u Bosni (kao i krstjani, kao i katolici, pa i kao pravoslavci, muslimani vjeruju da je Marija 'bezgrešno zašeta', da je Isus utjelovljena Riječ Božija i da ga je svijetu predstavio Ivan Krstitelj), a s obzirom na sve što je Bosna prodeverala u toku dvadesetog stoljeća, u Bosni sad katolika najvjerojatnije uopće ne bi više bilo. I ne samo između Une i Drine.


U svojoj biti naša istinska vjera - i kod katolika i kod muslimana u Bosni - sadrži niz ostataka vjere naših adventskih predaka jednobožaca i osobito naših bosanskih krstjana: istinoljubivost, hladnokrvnosti, poštivanje drugih, tolerantnost i hrabrost kad se pojave nasrtljivci, kad treba braniti sebe i svoje. A to je ono što ateisti nisu imali  vidu kad su odlučili da nas odvrate od ljubavi prema Bogu i bližnjem svome. No, kad su shvatili da udar na Boga sve vjernike čini još solidarnijima, oni su specijalnim metodama pokušali steći povjerenje kod vjerskih prvaka raznih religija, ućiniti ih povjerljivima i poslušnima, a onda ih okrenuti protiv vjernika i - sve zavaditi: nitko nikome ne smije išta vjerovati. Svaki od njih mora vlastima dojaviti sve što vidi i čuje!


No, kad bi vjera bila mitomanija i vjerski život konspiracija, odavno bi nestalo vjere. No, budući da čovjek koji ne smije lagati, krasti, varati ni drugima činiti zlo nema šta kriti - dojavljivanje udbaškim sablastima nije donijelo nikakvu osobito korist. Taj javni život ljudi savjesti učinio ih je simpatičnima i onima koji vjere nisu imali. Progoni, tamnice, mučenja i ocrnjivanja bili su obesmišljeni iskrenošću onih koji svoju vjeru dokazuju služenjem općem dobru - a ne samo vlastima koje ih stoga odlučiše zavaditi.


KONAČNO: Ateizam se je najbrže širio širenjem marksističke doktrine. Marksistički kosmopolitizam je bio nešto kao - kršćanstvo bez Boga. Duhovna pustoš koja zavlada u čovjeku u kojem ne djeluje Bog po Duhu svetomu, život učini besmislenim i tada, po uzoru na bezobzirne vlasti kojima je sve dopušteno, i prosječan čovjek postaje sklon laganju, varanju, grabeži i ubijanju.

  PDF Ispis E-mail

  
                                                    IV.
Savez kršćana sa muslimanima


No, upravo stoga što je bio bezbožan marksizam nije mogao prodrijeti u muslimanski svijet. Nigdje. Treba iskreno i pošteno reći - da islam nije bio najosjetljiviji na blasfemiranje negatora Boga, marksistička ideologija bi najvjerojatnije već odavno vladala svijetom. No, solidarnost u Bogu, po Mariji i Isusu opravdava onu Muhamedovu u Kur'anu, gdje Prorok savjetuje svojim sljedbenicima da su muslimanima "Mi smo prihvatili savez s onima koji sebe nazivaju kršćanima" (K.V.17).


Htjeli to shvatiti ili ne, kršćani danas duguju muslimanima zahvalnost na dokazivanju tog saveza jednobožaca u ime Isusovo. Bez te solidarnosti i jedni i drugi bi propali. Samo po toj solidarnosti možemo opstati!

Komentari
Traži
Samo registrirani korisnici mogu pisati komentare!

3.25 Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."

Zadnja Promjena ( Srijeda, 14 Svibanj 2008 )
 
« Prethodna   Sljedeća »
Tražilica
Tko je Online
cestitka2014.jpg
  paveli_knjiga_mala.jpg















apartmentsmurter3.jpg












 
  

www.liberohosting.com

LiberoHosting za profesionalce i amatere

 
Top! Top!