coarse
coarse
coarse
coarse

Naslovnica arrow Aktualnosti
Utorak, 19 Lipanj 2018
 
 
Aktualnosti
Razred > Pokret za sprovedbu EU-Rezolucije 1481 PDF Ispis E-mail
Autor: uznik   
Petak, 15 Kolovoz 2014
 
DARIO KORDIĆ NAPOKON SLOBODAN PDF Ispis E-mail
Autor: uznik   
Četvrtak, 05 Lipanj 2014

 

k http://www.hrvatski-fokus.hr/media/system/images/arrow.pngAktualno http://www.hrvatski-fokus.hr/media/system/images/arrow.pngDario Kordić napokon slobodan – Aleluja!

Dario Kordić napokon slobodan – Aleluja!

Objavljeno srijeda, 04. lipanj 2014. 23:58 | Ispis| E-mail

Dobro nam došao, hrvatski vitezu!

 

 

Mediji su u Hrvatskoj objavili da će ovog tjedna (6. lipnja 2014.) Dario Kordić izići na slobodu iz austrijskog zatvora Karaula kod Graza. Dakle, Kordić će vjerojatno izići iz zatvora, jer je odležao dvije trećine od četvrtstoljetne kazne koja mu je izrečena u Haaškom sudu zbog odgovorne dužnosti za tzv. pokolj muslimana u Ahmićima u vrijeme mislimansko-bošnjačko-hrvatskog sukoba u Bosni i Hercegovini.

http://www.kontrapress.com/storage/images/Portreti/Kako-je-Kordic-osvojio-Bozic_ca_large.jpg

Hrvatski branitelji tijekom osloboditeljskog, odnosno Domovinskog rata, pomeli su srpsko četništvo iz Hrvatske i spasili dio (jednu polovicu) hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini od potpunog istrjebljenja u ratu protiv srpsko-crnogorskih četnika i muslimansko-bošnjačke Al Qa'ide; uništili su Jugoslaviju, ali, na žalost, nisu potamanili jugoslavenstvo u Hrvata. Iskreno govoreći, nije uništeno ni četništvo u RH, s obzirom da su desetero Srba ključni ministri u RH, što čini skoro polovicu 'hrvatske' Vlade. Paradoksalna sudbina: Srbi danas vladaju u Hrvatskoj, a hrvatski branitelji čame po europskim tamnicama. Naime, bolje su tretirani i respektirani poraženi ratnici u drugim državama u svijetu nego li pobjednička vojskA, odnosno hrvatski branitelji u oslobođenoj Hrvatskoj!

 

Hrvatima koji žive u BiH život je ogorčen, jer su upriličena stalna progonstva, optužbe i pljačka, što je odgodilo (ne)povratak na svoja ognjišta većeg broja izgnanih pripadnika hrvatskog naroda. Za srpski narod u BiH, i pored činjenice da imaju svoju republiku, brine se matična država Srbija; za muslimansko-bošnjački narod, koji je brojčan, brine se Turska, sve islamske države u svijetu, svjetska masonerija i Anglosaksonci. U cijelom ovom kontekstu neprijateljstva naspram Hrvata u BiH, političko i državno vodstvo ne poduzima nikakve odlučne korake, mada ima nacionalnu i moralnu odgovornost, a vlasti u RH su preuzeli i međunarodnu obvezu za zaštitu bosanskohercegovačkih Hrvata.  

 

Činjenica je da nitko ne vodi računa o hrvatskom narodu u BiH! Vlasti u RH podržavaju bošnjačku koncepciju vlasti u Sarajevu, isto kao i srpski (republički) separatizam u Banjoj Luci, ali kad je riječ o ostvarenju minimalne vlasti za bosanskohercegovački Hrvate, onda dolaze slične optužbe iz Zagreba kao i one iz Sarajeva i Banja Luke, kako 'Hrvati žele oživotvoriti Tuđmanovu-Šuškovu tvorevinu Herceg-Bosnu', odnosno odcijepiti hrvatski dio BiH i priključiti ga Republici Hrvatskoj.

 

Pobit ćemo vas (Hrvate) opet!

 

Dok je Dario Kordić bio optužen i osuđen za pokolj muslimana s velikim i malim slovom „m“ u Ahmićima, ne samo od suda u Haagu, nego i od bošnjačke javnosti, odnosno političara i medija, također je bio žigosan i u režimskim medijima u Hrvatskoj! Nikako se nije moglo dokazati neprijateljima hrvatskog naroda (Bošnjacima) razliku između zapovjedne odgovornosti i zapovijedi, čak ni uvjeriti da je pokolj u Ahmićima namješten po uputama engleske obavještajne službe i mdžahedinskih dragovoljaca, jer je trebalo osmisliti neprijateljstvo Hrvatskoga vijeća obrane. Na temelji namještenog zločina osmišljeno je i prokletstvo: 'Nek' nikog ne stigne ona narodna, dabogda ga Mehramet hranio, a HVO branio.'

 

Potaknut s tim prokletstvom,  na sastanku Općinskog vijeća u Bugojnu, vijećnik bošnjačkog SDP-a Elvis Tukur (rođak federalnog ministra za pitanja branitelja Zukana Heleza), napao je Miroslava Zelića, vijećnika  HDZ-a BiH, što je ovaj branio HVO, rekavši da je HVO bila legalna vojska koja je obranila 26 posto teritorija BiH. E, nakon toga uslijedili su oštri napadi, a Tukar je zabranio bilo kome spomenuti HVO u Bugojnu. 'Ovo je naše, nema se ovdje što govoriti o HVO-u.' Okomio se na Zelića, kojem je najprije opsovao majku ustašku, a potom uzviknuo: 'Pobili smo vas '93., pobit ćemo vas opet!'

 

Hrvatska je javnost bila obaviještena: 'Ovo je jasna poruka svima nama koji smo se vratili i živimo u Bugojnu da će nas se na sve moguće načine pokušati istjerati i tako dovršiti plan etničkog čišćenja koji je još u ratu počeo Dževad Mlaćo, a koji do danas nije procesuiran  zbog zločina nad Hrvatima'', istaknuo je Zelić.  (večernji.hr, 31. 5. 2014.). Ništa nije poduzeto od strane vlasti u Hrvatskoj, a niti je međunarodna zajednica pokazala bilo kakvu odlučnu kaznu ili opomenu bošnjačkim čelnicima i sudstvu, nisu se oglasile ni udruge za 'ljudska prava', jer se radi o Hrvatima. Da je, kojim slučajem jedan Hrvat u mostarskom gradskom vijeću, krivo pogledao bošnjačkog kolegu vijećnika, digli bi se svi oni koji šute za govor mržnje u Bugojnu i osudili ustašoidne Hrvate.

 

Među najbrutalnijim osvrtima bio je onaj po…nog Ante Tomića, koji je ponovno proglasio Darija Kordića ratnim zločincem, čak je optužio i biskupa Vladu Košića, jer je na misnom slavlju na kojem je bio nazočan i Kordić, u svojoj propovjedi rekao: 'Svi mi se molimo dobrom Bogu da ti okonča taj tvoj putni križ i vrati te tvojoj obitelji, na što imaš puno pravo i što si zaslužio svojim ustrajnim uspravnim stavom pred nepravednom osudom i onima koji te ne razumiju, kao što ne razumiju ni našeg Gospodina koji je prvi bio nevin osuđen i nosio za sve nas ljude teški križ.' Ove su riječi iz propovijedi biskupa Košića istjerale Antu 'iz vjere'. Čitateljima crveno-žutih listova otklanja svaku sumnju zablude ili umnog poremećaja: 'Ne, dragi čitatelji, nije monsinjor Košić, bojim se, bio ni drogiran ni hipnotiziran. Ovo podmuklo izvrtanje dobra u zlo i zla u dobro, ovu drsku i besramnu travestiju kršćanskih vrijednosti mogao je samo Sotona učiniti.' Kakva tek teška sudbina čeka mučenika Kordića kad dođe na slobodu?       

 

Govor istine je jednostavan

 

Tuđmanova vlada trebala je, da je mogla, umjesto aboliranja procesirati zločince i provesti lustraciju svih udbaša, onda ne bismo imali ovakvo velikosrpsko i komunističko državno vodstvo. Na nedavnim izborima za predstavnike u Europskom parlamentu pokazalo se je kolika je slabost Kukuriku koalicije i kolika su mimoilaženja na državotvornoj desnici, kao i koliko je (ne)zainteresiranost hrvatskog naroda za promjenu vlasti i za boljitak hrvatskog naroda.

 

Slobodna i demokratska RH potrebna je hrvatskom narodu u Hrvatskoj, jer je uništeno gospodarstvo prisililo mnoge mlade ljude na iseljavanje u europske i prekomorske zemlje, što je jedan od razloga za sustavno smanjivanje stanovništva i nizak natalitet pučanstva. Slobodna demokratska Hrvatska potrebna je hrvatskom narodu u Bosni i Hercegovini za opstojnost na povijesnim prostorima. Slobodna i demokratska RH potrebna je i nama u iseljeništvu da možemo očuvati svoju posebnost u tuđem svijetu.

 

Slobodna i demokratska RH nužno je potrebna Europskoj uniji, jer samo jaka Hrvatska može zaustaviti nasrtljivost Al-Qa'ide u zapadnoeuropske države. Podatci Vijeća sigurnosti UN-a pokazuju da su organizacije koje surađuju s Al-Qa'idom i dalje aktivne u BiH. 'Prema tim podacima, u BiH djeluje pet takvih organizacija, jednako kao i u Afganistanu, a u Pakistanu ima ih najviše, 12. Nitko iz službenih institucija BiH nije reagirao na ove informacije, koje su prava pljuska vodstvu zemlje. UN-ove informacije spominju i imena terorista' (večernji.hr, 3. 6. 2014.). Al-Qa'ida sada ima svoja središta u Sarajevu, Zenici, Visokom i Travniku. U ovakvoj Hrvatskoj kakva je danas, uskoro će Al-Qa'ida imati svoja središta u bošnjačkim centrima u Hrvatskoj – Zagrebu, Rijeci i Splitu koji će poslužiti kao rasadnici za terorizam u Europi.    

 

Rudi Tomić

 

 
http://www.hrvatski-fokus.hr/media/system/images/arrow.pngDario Kordić napokon slobodan PDF Ispis E-mail
Autor: uznik   
Četvrtak, 05 Lipanj 2014

 

k http://www.hrvatski-fokus.hr/media/system/images/arrow.pngAktualno http://www.hrvatski-fokus.hr/media/system/images/arrow.pngDario Kordić napokon slobodan – Aleluja!

Dario Kordić napokon slobodan – Aleluja!

Objavljeno srijeda, 04. lipanj 2014. 23:58 | Ispis| E-mail

Dobro nam došao, hrvatski vitezu!

 

 

Mediji su u Hrvatskoj objavili da će ovog tjedna (6. lipnja 2014.) Dario Kordić izići na slobodu iz austrijskog zatvora Karaula kod Graza. Dakle, Kordić će vjerojatno izići iz zatvora, jer je odležao dvije trećine od četvrtstoljetne kazne koja mu je izrečena u Haaškom sudu zbog odgovorne dužnosti za tzv. pokolj muslimana u Ahmićima u vrijeme mislimansko-bošnjačko-hrvatskog sukoba u Bosni i Hercegovini.

http://www.kontrapress.com/storage/images/Portreti/Kako-je-Kordic-osvojio-Bozic_ca_large.jpg

Hrvatski branitelji tijekom osloboditeljskog, odnosno Domovinskog rata, pomeli su srpsko četništvo iz Hrvatske i spasili dio (jednu polovicu) hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini od potpunog istrjebljenja u ratu protiv srpsko-crnogorskih četnika i muslimansko-bošnjačke Al Qa'ide; uništili su Jugoslaviju, ali, na žalost, nisu potamanili jugoslavenstvo u Hrvata. Iskreno govoreći, nije uništeno ni četništvo u RH, s obzirom da su desetero Srba ključni ministri u RH, što čini skoro polovicu 'hrvatske' Vlade. Paradoksalna sudbina: Srbi danas vladaju u Hrvatskoj, a hrvatski branitelji čame po europskim tamnicama. Naime, bolje su tretirani i respektirani poraženi ratnici u drugim državama u svijetu nego li pobjednička vojskA, odnosno hrvatski branitelji u oslobođenoj Hrvatskoj!

 

Hrvatima koji žive u BiH život je ogorčen, jer su upriličena stalna progonstva, optužbe i pljačka, što je odgodilo (ne)povratak na svoja ognjišta većeg broja izgnanih pripadnika hrvatskog naroda. Za srpski narod u BiH, i pored činjenice da imaju svoju republiku, brine se matična država Srbija; za muslimansko-bošnjački narod, koji je brojčan, brine se Turska, sve islamske države u svijetu, svjetska masonerija i Anglosaksonci. U cijelom ovom kontekstu neprijateljstva naspram Hrvata u BiH, političko i državno vodstvo ne poduzima nikakve odlučne korake, mada ima nacionalnu i moralnu odgovornost, a vlasti u RH su preuzeli i međunarodnu obvezu za zaštitu bosanskohercegovačkih Hrvata.  

 

Činjenica je da nitko ne vodi računa o hrvatskom narodu u BiH! Vlasti u RH podržavaju bošnjačku koncepciju vlasti u Sarajevu, isto kao i srpski (republički) separatizam u Banjoj Luci, ali kad je riječ o ostvarenju minimalne vlasti za bosanskohercegovački Hrvate, onda dolaze slične optužbe iz Zagreba kao i one iz Sarajeva i Banja Luke, kako 'Hrvati žele oživotvoriti Tuđmanovu-Šuškovu tvorevinu Herceg-Bosnu', odnosno odcijepiti hrvatski dio BiH i priključiti ga Republici Hrvatskoj.

 

Pobit ćemo vas (Hrvate) opet!

 

Dok je Dario Kordić bio optužen i osuđen za pokolj muslimana s velikim i malim slovom „m“ u Ahmićima, ne samo od suda u Haagu, nego i od bošnjačke javnosti, odnosno političara i medija, također je bio žigosan i u režimskim medijima u Hrvatskoj! Nikako se nije moglo dokazati neprijateljima hrvatskog naroda (Bošnjacima) razliku između zapovjedne odgovornosti i zapovijedi, čak ni uvjeriti da je pokolj u Ahmićima namješten po uputama engleske obavještajne službe i mdžahedinskih dragovoljaca, jer je trebalo osmisliti neprijateljstvo Hrvatskoga vijeća obrane. Na temelji namještenog zločina osmišljeno je i prokletstvo: 'Nek' nikog ne stigne ona narodna, dabogda ga Mehramet hranio, a HVO branio.'

 

Potaknut s tim prokletstvom,  na sastanku Općinskog vijeća u Bugojnu, vijećnik bošnjačkog SDP-a Elvis Tukur (rođak federalnog ministra za pitanja branitelja Zukana Heleza), napao je Miroslava Zelića, vijećnika  HDZ-a BiH, što je ovaj branio HVO, rekavši da je HVO bila legalna vojska koja je obranila 26 posto teritorija BiH. E, nakon toga uslijedili su oštri napadi, a Tukar je zabranio bilo kome spomenuti HVO u Bugojnu. 'Ovo je naše, nema se ovdje što govoriti o HVO-u.' Okomio se na Zelića, kojem je najprije opsovao majku ustašku, a potom uzviknuo: 'Pobili smo vas '93., pobit ćemo vas opet!'

 

Hrvatska je javnost bila obaviještena: 'Ovo je jasna poruka svima nama koji smo se vratili i živimo u Bugojnu da će nas se na sve moguće načine pokušati istjerati i tako dovršiti plan etničkog čišćenja koji je još u ratu počeo Dževad Mlaćo, a koji do danas nije procesuiran  zbog zločina nad Hrvatima'', istaknuo je Zelić.  (večernji.hr, 31. 5. 2014.). Ništa nije poduzeto od strane vlasti u Hrvatskoj, a niti je međunarodna zajednica pokazala bilo kakvu odlučnu kaznu ili opomenu bošnjačkim čelnicima i sudstvu, nisu se oglasile ni udruge za 'ljudska prava', jer se radi o Hrvatima. Da je, kojim slučajem jedan Hrvat u mostarskom gradskom vijeću, krivo pogledao bošnjačkog kolegu vijećnika, digli bi se svi oni koji šute za govor mržnje u Bugojnu i osudili ustašoidne Hrvate.

 

Među najbrutalnijim osvrtima bio je onaj po…nog Ante Tomića, koji je ponovno proglasio Darija Kordića ratnim zločincem, čak je optužio i biskupa Vladu Košića, jer je na misnom slavlju na kojem je bio nazočan i Kordić, u svojoj propovjedi rekao: 'Svi mi se molimo dobrom Bogu da ti okonča taj tvoj putni križ i vrati te tvojoj obitelji, na što imaš puno pravo i što si zaslužio svojim ustrajnim uspravnim stavom pred nepravednom osudom i onima koji te ne razumiju, kao što ne razumiju ni našeg Gospodina koji je prvi bio nevin osuđen i nosio za sve nas ljude teški križ.' Ove su riječi iz propovijedi biskupa Košića istjerale Antu 'iz vjere'. Čitateljima crveno-žutih listova otklanja svaku sumnju zablude ili umnog poremećaja: 'Ne, dragi čitatelji, nije monsinjor Košić, bojim se, bio ni drogiran ni hipnotiziran. Ovo podmuklo izvrtanje dobra u zlo i zla u dobro, ovu drsku i besramnu travestiju kršćanskih vrijednosti mogao je samo Sotona učiniti.' Kakva tek teška sudbina čeka mučenika Kordića kad dođe na slobodu?       

 

Govor istine je jednostavan

 

Tuđmanova vlada trebala je, da je mogla, umjesto aboliranja procesirati zločince i provesti lustraciju svih udbaša, onda ne bismo imali ovakvo velikosrpsko i komunističko državno vodstvo. Na nedavnim izborima za predstavnike u Europskom parlamentu pokazalo se je kolika je slabost Kukuriku koalicije i kolika su mimoilaženja na državotvornoj desnici, kao i koliko je (ne)zainteresiranost hrvatskog naroda za promjenu vlasti i za boljitak hrvatskog naroda.

 

Slobodna i demokratska RH potrebna je hrvatskom narodu u Hrvatskoj, jer je uništeno gospodarstvo prisililo mnoge mlade ljude na iseljavanje u europske i prekomorske zemlje, što je jedan od razloga za sustavno smanjivanje stanovništva i nizak natalitet pučanstva. Slobodna demokratska Hrvatska potrebna je hrvatskom narodu u Bosni i Hercegovini za opstojnost na povijesnim prostorima. Slobodna i demokratska RH potrebna je i nama u iseljeništvu da možemo očuvati svoju posebnost u tuđem svijetu.

 

Slobodna i demokratska RH nužno je potrebna Europskoj uniji, jer samo jaka Hrvatska može zaustaviti nasrtljivost Al-Qa'ide u zapadnoeuropske države. Podatci Vijeća sigurnosti UN-a pokazuju da su organizacije koje surađuju s Al-Qa'idom i dalje aktivne u BiH. 'Prema tim podacima, u BiH djeluje pet takvih organizacija, jednako kao i u Afganistanu, a u Pakistanu ima ih najviše, 12. Nitko iz službenih institucija BiH nije reagirao na ove informacije, koje su prava pljuska vodstvu zemlje. UN-ove informacije spominju i imena terorista' (večernji.hr, 3. 6. 2014.). Al-Qa'ida sada ima svoja središta u Sarajevu, Zenici, Visokom i Travniku. U ovakvoj Hrvatskoj kakva je danas, uskoro će Al-Qa'ida imati svoja središta u bošnjačkim centrima u Hrvatskoj – Zagrebu, Rijeci i Splitu koji će poslužiti kao rasadnici za terorizam u Europi.    

 

Rudi Tomić

 

 
ŠTO JE TO LUSTRACIJA (1.dio) PDF Ispis E-mail
Autor: uznik   
Subota, 17 Svibanj 2014

 

ŠTO JE TO LUSTRACIJA  (1.dio)

Gdje god se u posljednjih nekoliko godina govori o zločinima totalitarnih sustava, posebno onih komunističkih, spominje se lustracija. Kako izgleda, da malo tko razumije što ta riječ znači, ili što bi trebala značiti. Prema onome kako je do sada rabljena, ona za različite ljude, pa i države, ima različito, ponekad i podpuno oprečno značenje.

Neki misle da je to termin za izpitivanje i razsvljetljavanje tih zločina, drugi opet da to znači, odkrivanje, osuđivanje, kažnjavanje itd.

Nu ona ni u kojem smislu nema to značenje i uobće ne pripada u taj kontekst.

Prema Enciklopediji Britanici to je malko preinačena latinska riječ - lustratio - koja doslovno znači - čišćenje žrtvovanjem - kojim su se u drevnoj Grčkoj i u Rimskom carstvu pojedinci ili čitave zajednice u poganskim ceremonijama “čistile” od raznih “nečistoća” kao; ubojstvo, krvoproliće, krađa, svetogrđe itd.

Ta čišćenja vršila su se na različite načine; škropljenjem ili pranjem vodom, trljanjem glinom, krvlju,te javnim ispovijedanjem grijeha i itd.

U definiciji današnjeg zakona o lustraciji se kaže: “Zakon lustracije je zakon javne uporabe koji regulira proces izpitivanja je li neka osoba koja je trenutačno na nekoj od viših javnih pozicija u državi, radila za ili surađivala s represivnim aparatom totalitarnog režima.....”.

To znači da je lustracija samo neka vrst posebnog procesa kojim se u najširem smislu zakonom i drugim propisima označava određen način razodkrivanja zločina totalitarnih sustava ali ne i odstranjivanje iz javnoga života i kažnjavanje onih koji su ih počinili kao i onih koji te zločine prikrivaju i opravdavaju.. To zapravo znači da svi oni koji su počinili zločin i oni koji ih slijede i slave ne moraju za ništa odgovarati. To znači da se tom lustracijom samo lustrira ( pere ) zločince i njihove zločine kako bi tako “lustrirani”, sami ili kroz svoje nasljednike, mogli idalje činiti zločine protiv nezaštićenog naroda. Samo sada na drugačiji način, drugačijim metodama.

S koje god strane to pogledamo riječ lustracija je podpuno neprikladan termin i kako izgleda, namjeran misnomen za bilo kakvo kažnjavanje komunističkih zločina.

Ako pogledamo što stoji na internetu vidjet ćemo da su mnoge bivše komunističke države provele tu i takvu lustraciju, ali i ovdje se vidi da su, kad nabrajaju zemlje koje su i koje nisu provele lustraciju, ti naši “pravedni” suporteri lustracije pristrani i vrlo selektivni.

Tako na internetu među državama koje su od 1996. provele lustraciju su; Češka, Slovačka, Mađarska, makedonija, Albanija, Bugarska, Litva, Latvija, Estonija, Njemačka, Poljska i Rumunjska. Među onima koje to nisu učinile upisane su neke bivše sovjetske republike, a one u kojima su počinjeni najgrozniji zločini; Hrvatska i današnja Bosna i Hercegovina uobće se ne spominju. Well, reći će naši prijatelji Englezi, - ...u njima je 45 godina vladao “humani, jugoslavenski komunizam”.

Pa recimo da je i ta lustracija bolja nego ništa, treba iztaknuti da se Hrvatska nikakvom lustracijom, nikakvim pranjem komunističkih megazločina ne će riješiti umreženog potomstva ideološke baštine onih o čijim zločinima je riječ.

Dakle, ono što moramo i možemo pred narodom i svijetom prikazati jest zločinačka prošlost otaca onih koji danas vladaju Hrvatskom, imajući, pritom na umu da se i nakon toga neće ništa promijeniti ako za te zločine nitko ne bude primjereno kažnjen.

Kao i sve druge tako površne međunarodne zakone tako i ovaj o lustraciji komunističkih zločina izgleda da svak razumije na svoj način.

Tako, od svih zemalja koje su takvu lustraciju tobože provele jedino su Češka i Slovačka poduzele barem nekoliko vrijednih koraka....

Tranzicija još (1991.) ondašnje Čehoslovačke iz komunističkog totalitarizma u demokraciju bila je sasvim drukčija od svih drugih postkomunističkih država.

Za razliku od svih susjednih država, nova vlast nije o komunističkim zločinima donijela presudu uporabom sudskih procesa i parnica nego je jednostavno izglasala zakonsku odluku kojom će se DRŽAVA LUSTRIRATI (OČISTITI) OD KOMUNISTIČKIH ZLOČINACA.

Prema tom zakonu, izglasanom 4. listopada 1991., imena svih onih koji su bili upleteni u komunističku tajnu službu StB stavljena su na ‘crnu listu’ i svi su trebali biti uklonjeni s svih važnijih javnih pozicija, uključivši sve više pozicije u državnoj službi, sudstvu, sigurnosnim službama, vojsci, upravi državnog vlasništva, centralnoj banci, željeznici, višim akademskim pozicijama i elektronskim i drugim medijima.

Ali, iako je poslije razkida između Češke i Slovačke taj zakon prenesen u njihove države, on je 2000. g., u Češkoj prestao važiti, jer, kako su češki političari izjavili,

on nije bio izglasan da bi služio kao nekakav oblik pravde, nego kao osiguranje da se događaji kao napr. komunistički puč u veljači 1948.ne bi opet dogodio.

Riječ je o puču koji su komunisti izveli tako što je ministar unutrašnjih poslova, komunist Vaclav Nosek, sve policijske snage napučio komunistima.

Vrlo identično s onim što od 2000te godine čine komunisti u Hrvatskoj.

Do danas niti jedan komunistički zločin u Hrvatskoj nije u bilo kojem smislu “lustriran”. A zločini koje su nad hrvatskim narodom počinili Titini ušljivi komite mnogostruko su nadmašili sve zločine svih totalitarnih sustava,pa i onog staljinističkog u SSSR-u.

Evo samo nekoliko od tisuća i tisuća primjera;

Na jednom sastanku koncem srpnja 1945. na kojem su bili Veljko Drakulić, Duško Brkić i načelnik OZN-e za Hrvatsku general Ivan “Stevo” Krajačić Na tom sastanku načelnik OZN-e za okrug Banija se tuži :

“/.../ Moglo bi se zapaziti da je šovinistička mržnja već na vrhuncu. Imeđu srpskih i hrvatskih sela je toliko razplamsala da se skoro tuku. U Kostajničkom i Dvorskom kotaru neki kažu da to nije naša država i naša vlast, jer su Srbi u komandama, Srbi su svugdje, a Hrvati nigdje. U kotaru Kostajnica dogodilo se da su naše vlasti pohapsile neke ljude, izrezali im “U” na čelui provodili ih kroz selo i odvodili u šumu gdje su ih likvidirali. Oduzimaju imovinu, blago ........

Šovinistička mržnja se razvija u velikoj mjeri povratnika iz Srbije.

Oni govore: “Što ne ubiješ sve Hrvate? Zašto čekate? U Srbiji kralj ima većinu uz se.”

DUŠKO BRKIĆ kaže: “Razvio se šovinizam, organizirani šovinizam, koji je počeo da dolazi iz Srbije, preko Vojvodine i Srijema, a koji je zahvatioduboki korijen u samoj Hrvatskoj....”.

Na te pritužbe Srba, koji se ne ustručavaju otvoreno govoriti, njihova podrepina i ulizica, hrvatski odmetnik, crveni bandit Krajačić odgovara: “Drugovi, prestanite konačno sa likvidacijom! Ne zato što ja možda žalim neprijatelja, ja ne žalim ni moga oca, nego zato što se u narodu kuje, ruje.

Mi moramo nastojati da nadjemo nov način sa kojim ćemo iste neprijatelje odstraniti. Mi imamo vojne sudove....”

A kako, zašto i kome su ti komunistički sudovi sudili vidi se iz samo nekolika od tisuća i tisuća pimjera.

Samo u periodu između 12. svibnja 1945. i 25. veljače 1946. po odredbi samo jednog od tih Krajačićevih Vojnih sudova u Zagrebu, Bjelovaru i okolici i izvršena je smrtna kazna nad 1.655 nevinih Hrvata i Hrvatica.

SMRTNE KAZNE ZA “RAZBIJANJE JEDINSTVA SRPSKOG NARODA”

Ako danas , osim jugokomunista i njihovih drugova četnika u Hrvatskoj ima još netko tko vidi razliku između Titinih partizana i Dražinih četnika neka pogleda zašto su sve komunistički kangaroo sudovi dijelili smrtne kazne ljudima koji nisu imali nikakve veze s nikakvim zločinima. Koji nisu, kako naš narod kaže ni mrava zgazili. Ljudima koji su morali umrijeti samo zato što su bili Hrvati.

Ovo što slijedi navodim onako kako stoji u komunističkim zapisima, bez gramatičkih i drugih izpravaka.

VOJNI SUD KOMANDE GRADA ZAGREBA

Sud. broj 290/45

U IME NARODA JUGOSLAVIJE !

Vojni sud komande grada Zagreba sastavljen od kapetana Ranogajec Vlade kao pretsjednika, majora Rapaić Ljubodraga i redova Borovac Jovana kao članova suda, Radan Dr. Ota kao zapisničara, a u prisutnosti Popović Dr. Zdravka sudskog istražitelja kao zastupnika optužbe o krivičnom predmetu protiv okrivljenog Filipović-Majstorović Miroslava i družine, radi djela iz čl. 13 i14 U.V.S. nakon održanog javnog procesa u prisustvu okrivljenih donio je dne 29. VI. 1945

p r e s u d u

GERMOGEN MAKSIMOV što je

a) primio položaj, ime i naslov metropolita zagrebačke, a kasnije i patrijarga

tzv.hrvatske pravoslavne crkve, koja je bila stvorena po zločincu Paveliću, da bi se što lakše ostvarilo posvemašnja okupacija Jugoslavije, i da bi se razbilo jedinstvo srpskog naroda u Hrvatskoj i izazvao bratoubilački rat......

b) sa toga položaja i kroz tu organizaciju po nalogu Pavelića, a u službi stranoga

zavojevača nasilno provodio i tjerao u članstvo Srbe u tzv. hrv. prav. crkvu te je na taj način skrivio smrt hiljadama Srba koji su prilikom tih prevođenja u masama ubijeni. (Ovo je svojevrstni paradoks samo prirođen Velikosrbima, srbokomunistima i njihovim slugama. nap. a.)

c) s toga položaja kroz tu organizaciju po nalogu i u službi okupatora raspirivao

nacionalnu, rasnu i vjersku mržnju, pokušavajući na taj način izazvati bratoubilački rat, a ve to u namjeri slabljenja jedinstvenog otpora naroda Jugoslavije protiv stranog zavojevača.....

e) godine 1942 izdao poslanicu po nalogu okupatora, u kojoj je pozivao

pripadnike NOP, da napuste borbu protiv okupatora i da se vrate svojim kućama, te je na taj način ....pokušao razbiti jedinstvo narodno-oslobodilačkog fronta i oslabiti borbu, te omogućiti okupatoru i njegovim slugama da izvrše što lakše pokolj nad narodima Jugoslavije,

dakle je počinio krivično djelo služenja okupatoru i njegovim pomagačima i djelo pomagača i podstrekača na masovna ubijanja naroda i uništenje narodne imovine.

MIFKA SPIRIDON što je

a) kao svećenik srpsko pravoslavne crkve prihvatio se je u 1943 godini na

vlastitu inicijativu, a posredstvom Germogena položaja i naziva svećenika tzv hrvatsko pravoslavne crkve u Zagrebu,.... da bi se što lakše ostvarila posvemašnja okupacija i da bi se razbilo jedinstvo srpskog naroda u Hrvatskoj i izazvao bratoubilački rat......

b) kao svećenik t. zv. hrv. pravoslavne crkve kao ispovjednik pravoslavnih zatočenika logora Jasenovac prisustvovao masovnom ubijanju istih, te sam učestvovao u tim ubijanjima.

c) u gore opisanom svojstvu primio položaj, ime i naslov paroha u Goraždama u Visokom u tzv. hrv. pravoslavnoj crkvi , te sudjelovao u organizaciji “Parohija” u Bosni i Hercegovini

d) god 1944 primio položaj, ime i naslov episkopa sarajevskog t.zv. hrv. pravoslavne crkve i ovaj si položaj prisvajao sve do odlobođenja Sarajeva.

e) u gore opisanom svojstvu vršio dužnost “nastavnika” u tzv. hrv. prav. bogosloviji u Sarajevu, dakle počinio krivično djelo služenja okupatoru i domaćim izdajicama i kao takav bio neposredni izvršitelj , pomagač ipodstrekač masovnih ubijanja proganjanja i odvođenja u logore nevinog stanovništva.....”.

nastavlja se....

 

Za Dom Spremni!

Ja sam Zvonimir Došen
 
Nedjelja, 27 Travanj 2014 19:01 MASOVNO PREIMENOVANJE BIVŠIH TZV. SRBA U HRVATE . IZAZVALO PANI PDF Ispis E-mail
Autor: uznik   
Četvrtak, 01 Svibanj 2014

·                                  

·                                 Knjige

·                                Još od ist

M

 

 

 

 

 

 

Nedjelja, 27 Travanj 2014 19:01

 

MASOVNO PREIMENOVANJE BIVŠIH TZV. SRBA U HRVATE . IZAZVALO PANIKU U SPC.

 

 

 

Kada se nekoliko bezobzirnih velikosrpskih ispada dogodi u samo nekoliko dana, onda je to znak da ti događaji nisu slučajni. Ne samo da nisu slučajni, nego su zasigurno orkestrirani i dobro „uvježbani“ iz beogradskih tvornica laži i obmana. U bogatom arsenalu srbijanskih mitova i izmišljotina, danas već potpuno razotkrivenih, uvijek se pronađe poneki „biser“ koji, ako već nije nov, barem je predstavljen na nov način, a što je još važnije, od novog predstavljača.

U brojnoj ekipi primitivnih lažova iz srpskog ili srbofilnog miljea upoznali smo vrlo različite likove koje nema smisla ponovo nabrajati. Svi ih dobro znamo. Ali da će se u tu močvaru balkanskih buncanja uključiti ni manje ni više nego patrijarh Srpske pravoslavne crkve i to najnižim čobanskim govorom pakosti i kletvi, to ni najveći pesimisti nisu očekivali.

Miroslav Gavrilović-Irinej je već prilikom božićne čestitke „zemljacima“ ponizio sebe i svoju čast vjerskog poglavara „dijeljenjem“ Hrvatske tako da od nje ostane ono što se vidi sa Sljemena. Neki su čak i u Hrvatskoj branili patrijarha vjerujući vjerojatno da se je čovjek sa sijedom bradom krivo izrazio i da nije mislio onako kako je ispalo. Neki su tvrdili da se njemu ne može pripisati „komadanje“ Hrvatske, nego da je za to kriv odavno mrtvi Ilija Garašanin. No Ilija Savić zvan Garašanin po selu Garasu u kojem je rođen bio je samo mali kotačić koji se je vrtio u golemom tisućljetnom stroju za pravljenje velike Srbije. Kreator i pokretač tog stroja uvijek i svugdje je na prvome mjestu bila i ostala Crkva.

Bilo je mnogo popova koji su propovijedali mržnju, pa i osobno klali Hrvate. Bilo je i vladika, pa i mitropolita koji su smišljenim i dobro upakiranim lažima zakuhavali mržnju koja je onda dovodila do potoka krvi. Ali da će se u tu sramotnu kampanju na tako primitivan i u biti glup i naivan način uključiti sam patrijarh, to je bilo teško zamislivo. U tako nešto nije se upuštao pokojni Pavle, a još manje njegov prethodnik German.

Ono što je najčudnije je gotovo dječja naivnost s kojom je patrijarh izrekao tu nevjerojatnu hrpu laži i fanzazija. Prije svega, ako su Srbi majstori laži kako ih opisuje Dobrica Ćosić, onda od nekoga tko laže očekuješ da će to učiniti lukavo i uvjerljivo da bi netko neupućen mogao na to nasjesti. Laž bi trebala sličiti istini da bi žrtva mogla progutati udicu.

Međutim, Irinej je ispalio stari već nekoliko puta potrošeni metak. Povod je bio tzv. „proboj“ zatvorenika, kada su neki robijaši, na nagovor komunista, provalili nasilno iz logora, na što su stražari pucali (kao i bilo koji zatvorski stražari na svijetu) i ubili neke od njih. Da nisu bježali možda bi ostali živi kao i mnogi drugi jasenovački zatvorenici.

U svojoj nevjerojatnoj govoranciji Irinej se je vratio u davno i danas poviješću zatrpano vrijeme spominjući „nekoliko stotina hiljada srpskih žrtava“,

Zatim „...zlikovci su mislili da zbrišu s lica ove zemlje sav srpski rod i pravoslavni narod...'', a vrhunac bezumnog lupetanja bio mu je kad je rekao da je zločin u Jasenovcu „"veći od životinjskog i zločin koji ni vrag nije činio". Te čudovišne riječi na tragu su Titove najave klanja kada je definirao ustaše kao „zvijeri koje ne zaslužuju da nose ljusko ime“. Irinej je nas Hrvate „počastio“ time da smo gori ne samo od životinja, već i od samog vraga.

Da to čujemo od najdivljeg srpskog uličnog derača, bilo bi glupo. Ali kada takve riječi iziđu iz usta vrhovnog poglavara jedne ozbiljne Crkve, tu prestaje svaka pamet. Da je patrijarh samo malo zavirio u jasenovačke spiskove žrtava ili se barem pet minuta porazgovarao s ravnateljicom, vidio bi da tu spiskovi dolaze do nešto više od 80.000 žrtava. Da se je malo propitao već u Beogradu, saznao bi da su i sami srbijanski povjesničari (istoričari) već odavno odustali od budalaštine o 700.000 poubijanih Srba. Naravno, od patrijarha ne možemo očekivati da zna da i taj spisak od oko 80.000 žrtava sadrži golemi broj, možda i veliku većinu, lažnih žrtava, ljudi koji su poginuli u partizanima, u četnicima, u savezničkim bombardiranjima, pa čak i onih koji uopće nisu poginuli i nikada nisu bili ni blizu Jasenovca. On možda ne zna, a možda i zna, da su partizani nakon ulaska u logor pobili mnogo više Hrvata nego je ikada bilo ljudi u logoru. Zna li Irinej da je egzaktno dokazano (iskopano) nešto manje od 500 žrtava. Žrtava naravno ima više, ali nije to problem. Problem je što su velika većina od onih 500 iskopanih bili Hrvati, ponajviše domobrani.

Patrijarhova zloća zapravo možda i nije usmjerena ka Hrvatima. Oni ionako već u velikom broju „kuže stvar“. Više je upućena ka „njegovima“ koji mu još vjeruju. Ako mu vjeruju, takve grozote u njima izazivaju val nekontrolirane mržnje. Možda ratoborni lažljivi patrijarh upravo to želi postići. Ali zašto i zašto baš sad?

„SPORNI“ THOMPSON

Otprilike istovremeno s bujicom patrijarhovih laži dogodio se je incident s koncertom hrvatskog skladatelja, pjesnika, pjevača i branitelja-dragovoljca Marka Perkovića Thompsona. Njegov koncert otkazala je uprava dvorane u kojoj je trebao biti održan, navodno zbog „pritiska na internetskim blogovima i drugim prosvjedima“.

Naravno da svugdje, pa i u Berlinu, postoje ljudi koji ne mogu smisliti ništa što počinje sa slovom „H“, pa im je i Thompson trn u oku. No da bi se otkazao dobro organizirani koncert i unaprijed zakupljena dvorana, u igri moraju biti krupniji „igrači“. Naravno, radi se o domaćim, hrvatskim protivnicima svega hrvatskog.

Budući da se radi o međunarodnom incidentu, takve probleme se rješava na međunarodnoj razini. Za to postoje veleposlanstva i konzulati. Ali što može učiniti bilo koji diplomat na bilo kojoj razini, kada svi njegovi „gazde“ mrze i Thompsona i hrvatske branitelje i Hrvatsku uopće. Kada to vide Nijemci, naravno da im ništa nije jasno, pa poput Poncija Pilata peru ruke i kažu: „Es tut mir Leid, es geht nicht“ (žao mi je, ali ne može“).

PANIKA ZBOG HRVATSKIH PRAVOSLAVACA

Gdje god nastane neka gužva na nacionalnoj razini, vrlo je vjerojatno u nju upetljana Srpska pravoslavna Crkva. Ovaj put patrijarh nije nešto osobno „bubnuo“, ali kad „dogori“ sigurno će se i on uključiti.

„Problem“ se sastoji u tome što u Hrvatskoj od davnine, a naravno i danas postoje ljudi koji su pravoslavne vjere, ali Hrvati po nacionalnosti. Nekada su to bili Petar Preradović, Josip Runjanin i još mnogi. Zbog toga je ban Josip Šokčević, inače briljantni vojni časnik i izravni nasljednik Josipa Jelačića, na prijedlog Eugena Kvaternika želio formirati Hrvatsku pravoslavnu crkvu. To mu nije uspjelo jer je ubrzo podnio ostavku, pa je ideja ostala neostvarena.

Taj pokušaj, iako neuspio, posijao je paniku među velikosrpskim stratezima, pa su urnebesno žestoko kroz sve tada dostupne medije, nastojali dokazati da su svi pravoslavci Srbi. U Srbina su tako uspješno „pretvorili“ biologa Josipa Pančića iz Novog Vinodolskog, jako su se trudili oko Nikole Tesle, ali s nepotpunim uspjehom, kasnije su „preobratili“ hrvatskog pisca iz Bosne Ivu Andrića, ali što je najgore u tu bolesnu ideju uspjeli su uvjeriti mnoge male ljude, posebno slabo obrazovane, osobito po selima gdje Crkva ima gotovo apsolutnu moć nad narodom.

Hrvatska pravoslavna crkva ipak je osnovana za vrijeme Drugog svjetskog rata, u sklopu Nezavisne Države Hrvatske, što je dovoljan razlog velikosrbima da na nju svale sva zla svijeta, naravno, kao i uvijek, baratajući lažima. Ante Pavelić je smatrao da Srpska pravoslavna crkva ne može postojati u Hrvatskoj, jer je u pravoslavlju Crkva vezana uz državu, a strana država, osobito u ratu, ne smije imati u Hrvatskoj svoje eksponente. Dakle hrvatski pravoslavci moraju imati svoju Crkvu.

Da bi to učinio, Pavelić je angažirao beogradskog pravnika, ranije pravnog savjetnika Srpske pravoslavne crkve, Miloša Obrkneževića, koji je napisao Ustav Crkve i njezino teritorijalno ustrojstvo. Crkva čak nije proglašena autokefalnom (potpuno samostalnom), pa nije izabran patrijarh (vrhovni poglavar) nego mitropolit (nadbiskup). Bio je to bivši novomoskovski mitropolit Grigorij Ivanovič Maksimov, crkveno ime Germogen, koji je izbjegao pred revolucijom. Bilo je to kobno za njega osobno, jer su ga partizani ubili kao bijesno pseto čim su ga se domogli. Imao je 84 godine i jedina „krivnja“ bila mu je ta što je bio poglavar Hrvatske pravoslavne crkve.

Suvremeni hrvatski pravoslavci sve se više zanimaju za svoje podrijetlo i polako ali sigurno mnogi od njih shvaćaju da su dugo bili u zabludi pod urnebesnom crkvenom propagandom, jer da zapravo uopće nisu Srbi, nego potomci Hrvata koji su pod raznim okolnostima prešli na pravoslavlje, pa su dakle i oni pravoslavni Hrvati. Posljednja dva popisa pučanstva, iako su za široki puk ostala u tajnosti (nisu objavljeni u cjelini), jasno pokazuju taj trend. Na popisu 2001. Oko 11.000 ljudi izjasnili su se kao Hrvati pravoslavci. Deset godina kasnije takvih ljudi ima već 30.000. Za to vrijeme Srba pravoslavne vjere ima oko 40.000 i njihov je broj stabilan. Najzanimljivije je da ima još preko 100.000 ljudi čija je vjera pravoslavna, ali se ne izjašnjavaju o svojoj naciji.

Takav trend izazvao je paniku u Srpskoj pravoslavnoj crkvi koja je pokušala spriječiti registraciju Hrvatske pravoslavne zajednice. Episkop dalmatinski Fotije (Sladojević, rodom od Banja Luke) pokušao je to učiniti u pismu predsjedniku Josipoviću, koji ni sam ne krije svoju sklonost ka Srbiji: „...Ako takva udruga može biti registrirana i time dobiti legitimitet, onda smo u opasnosti da se vratimo u razdoblje Drugog svjetskog rata kada je vladala ideologija krvi i tla, koja je iza sebe ostavila bezbrojne leševe nevinih i apokaliptičnu pustoš“. Bilo je to gotovo jednako blesavo kao i patrijarhova tirada o „Hrvatima gorim od vraga“.

Danas Hrvatska pravoslavna zajednica postoji već četiri godine i uskoro se može očekivati osnivanje Crkve. Panika među srpskim klerom, ali i političarima, je vrlo razumljiva, jer ako se osvješćivanje hrvatskih pravoslavaca nastavi, Hrvatska pravoslavna crkva bi mogla po broju vjernika nadmašiti srpsku. U tom slučaju pada u vodu mit o posebnom mjestu srpske nacionalne manjine kao najbrojnije. Već sada onih 40.000 Srba pravoslavaca čine oko 0,9% pučanstva, a upitno je i koliko od tih ljudi doista živi u Hrvatskoj (sjetimo se Vukovara). Tako puca mjehur od sapunice na temelju kojega su Srbi dobili čak tri poklonjena saborska zastupnika. Dakle, voda je u ušima.

Ne treba zaboraviti da se cijela priča događa neposredno uoči izbora za Europarlament. Tamo bi trebao dospjeti i jedan Srbin i to profesionalni. Znamo da je to Milorad Pupovac. Šuška se o tome da bi se Neven Mimica, SDP-ov br. 1 koji sigurno prolazi a ne želi biti zastupnik, mogao odreći svog mandata upravo u korist tog lika koji onda može u Bruxellesu donijeti svađu i pomutnju među hrvatskim zastupnicima. Možda je Irinejeva žestina usmjerena i prema mobilizaciji srpskih birača da jače podupru Pupovca.

Ipak, neka čudna „sinkronizacija“ čak tri događaja povezana sa Srbima izaziva zebnju da je riječ o nekom smišljenom planu. Među Srbima se opet pokušava jačati mržnja prema Hrvatima izmišljenim zločinima. Zašto baš sada? Ima li to neke veze s Ukrajinom i mogućim izbijanjem velikog rata? Možda se veliki meštri velike Srbije nadaju nekom drugom ratnom poluvremenu u kojemu bi željeli „preokrenuti rezultat“.

Uzrok panike među velikosrpskim „igračima“ možda je i u tome što osjećaju da im izmiče tlo pd nogama. Naime, dok su u Srbiji na vlasti i to vrlo čvrsto i stabilno otvoreni četnici agresivci, u Hrvatskoj se vladajućim klimavim srboljupcima ljuljaju fotelje zbog katastrofalne situacije države. Ovo je situacija koju oni možda tumače kao „sad ili nikad“, budući da je hrvatska vojska oslabljena, a politika „zalutala“. No zbog iskustva iz 90-ih, srbijanski stratezi dobro znaju da u konačnici vojni napad na Hrvatsku završava loše po njih. Za kakvu-takvu mogućnost uspjeha treba im „veliki brat“. Je li on na pomolu nije sigurno. Za to vrijeme za svaki slučaj proizvodi se mržnja. S kakvim rezultatom? Možda uskoro saznamo.

 

Mario Filipi

 

 

Citat

 

 
«« Početak « Prethodna 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 Sljedeća » Kraj »»

Stranice 10 - 18 od 183
Tražilica
Tko je Online
cestitka2014.jpg
  paveli_knjiga_mala.jpg















apartmentsmurter3.jpg












 
  

www.liberohosting.com

LiberoHosting za profesionalce i amatere

 
Top! Top!