coarse
coarse
coarse
coarse

Naslovnica arrow Aktualnosti
Četvrtak, 21 Lipanj 2018
 
 
Aktualnosti
S ovakovim susjedima Srbima moraju Hrvati živjeti! PDF Ispis E-mail
Autor: uznik   
Subota, 31 Kolovoz 2013

S ovakovim susjedima Srbima moraju Hrvati živjeti!

Ovo što slijedi prikupljeno je iz raznih izvora, a ponajviše iz srbskih pa je tome shodno radi dokumentarne izvornosti zadržan srbski jezik.

 

Povod za ovo objavljivanje daju srbske klevete na ime Hrvata, koji kao i svi narodi ovoga svijeta nisu anđeli, ali u odnosu na srbska zločinstva i Srbe kao zločince, Hrvati im ne mogu konkurirati.

 

Hrvati su uvijek u obranbenim ratovima branili svoje, a Srbi su uvijek kao Srbi i kao poturice osvajalu tuđe, ponajviše hrvatsko. Danas je više od polovice Srbije na povijestnom hrvatskom prostoru, na kojem su poubijali Hrvate i s hrvatskog prostora prognali Hrvate.

 

Vjerojatno nijedan narod u svijetu, nego samo Srbi imaju trajne i razrađene  planove, kako će poubijati Hrvate i druge nesrbe i prisvojiti taj prostor.

 

Srbi imaju velikosrbsku ideologiju, SANU memorandume i projekt političke Srbske pravoslavne crkve po kojemu je Srbija do zadnjeg udaljenog srbskog groba. Oprez Amarika, Kanada i Australija jer i tamo ima sbrskih grobova.

 

Ratni zločinac Savo Štrbac se je i u najnovijem svome stavu protiv Groblja mira u Hercegovini opet u svome stilu okomio na Hrvate, dakao klevetom ustaša.

 

Ustaše su kao i sve vojske ovoga svijeta u ratu pravile razne ratne zločine, ali u obrani svoje države, onakve kakva je u ratu bila. Ratnu Nezavisnu Državu Hrvatsku već na samom proglašenju napali su i nastavili napadati do zuba naoružani srbski fašistički četnici, ka kojima su se pridružili i komunistički zločinci. Upravo srbski fašistički četnici su prisilili ustaše, da se posluže srbskim metodama ratovanja za obranu svoje domovine Hrvatske.

 

Tada su Srbi počeli na svoj "hrabri" način cmizdriti jer su se ustaše poslužile njihovim metodama i počeli su stostruko uveličavati svoje ratne žrtve.

 

Umjesto bilo kakove rasprave, postavljam samo jedno pitanje: "Kako to da je šačica ustaša mogla tako strašno ugroziti najhrabriju do zuba naoružanu srbsku vojsku od izabranog najhrabrijeg naroda u svijetu i k tome brojnijeg srbskog naroda nego su Hrvati? Nije li to najtipičniji oblik kukavičluka pa zato "hrabri Srbi" i danas zastrašeni od šačice ustaša kleveću ih, sotoniziraju i demoniziraju u bezkraj.

Nedaj Bože, da sam Srbin, službeno bi se odrekao srbstva.

 

Naka drugi kažu o  Srbima i ponajviše oni sami o sebi, kako slijedi:

 

Winston Churchill: Srbi su najgori narodu svijetu - balkanski Prusi:

"Da sam poznavao Srbe 1941. kao što sam ih upoznao 1945. nikada ih ne bi pomagao."

 

Dr.sc. Kaya Atassoy, istaknuti turski znanstvenik u Europi: Turci su od bizantskih Srba  naučili brutalne ratne metode. Nabijanje na ražanj i pečenje na vatri protvničkih ljudi nisu radili Turci, nego Srbi u sojoj zločinačkoj naravi i u turskoj vojski.

 

Kompilator ovog članka podpisan na kraju: Srbi izazivaju ratove za sebe i kroz sluganstvo drugima; u ratovima prave Srbi najstrašnija zločinstva svih vrsta i oblika.

1172. godine piše Helmold von Bosau iz Lübecka nakon svojega putovanja Balkanom:

“…zovu se Servi, đavolovi sinovi, bez jarma Božjega, obslužitelji svih prljavština, koji na svojim mjestima na zvjerski način žive, divljiji od životinja.” (prev. presbyter Martin Sentić)

Helmoldi Presbyteri Chronica slavorum; In: Monumenta Germanica Historica,
Scriptorum tomus XXI, Hannoverae MDCCCLXVIIII

"...Servi dicuntur, filii Belial, sine iugo Die, illecebris camis & gule dediti & secundum nomen immundiciis omnibus servientes & iuxta locorum qualitatem bellualiter vivendo, bestiis etiam agrestiores."

Točnije: “..nennen sich Serben, Teufelssöhne, ohne Gottesgesetz, obszön und unersättlich und, schon dem Namen nach, dienen jedem Schmutz lebend in ihren Ortschaften bestialischer, als die wildesten Tiere.“

Meni se zlurado pripisuje da sam 19.. rekao:

 SRBE NA  VRBE!                                           

Ja to nikako nebih mogao kazati 

jer je opšte poznato da sam uvek bio           

protiv toga da se uništava botanika.              

             I. Z.          

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

       
   
 
 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

                                                                                                                                

 

 

 

 

 

 

 

 

                                                                   

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 
 

 

 

 

 

 


                       

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

       
   
 
 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


                                                                                            

 

 

 

 

 

 

            Meni se zlurado pripisuje da sam 1971. rekao:

SRBE NA VRBE.                                            

Ja to nikako nebih mogao kazati                    

jer je opšte poznato da sam uvek bio           

protiv toga da se uništava botanika.              

             I. Z.          

 

Ove kompilirane izjave treba objavljivati i slati ih Srbima, da ih stave na svoja ogledala.

Nisam autor ovih kompilacija pa se podpisujem kao njihov preuzimač i pošiljatelj za svakodnevnu pouku.

 

Dragan Hazler - hrvatski djelatnik

Basel, 31. kolovoza 2013.

 
PREDSJEDNIK HAZUD-A POVLAČI SE, ZBOG POODMAKLE STAROSTI, SA MJESTA PREDSJEDNIKA PDF Ispis E-mail
Autor: uznik   
Srijeda, 28 Kolovoz 2013

HRVATSKA AKADEMSKA ZAJEDNICA DOMOVINE I DIASPORE - HAZUD - ZAGREB

 

 

 

 

Piše Dragan Hazler u ulozi predsjednika HAZUD-a u Baselu i osobno

 

Važno pismo HAZUD-u Zagreb, HAZU Mostar i Hrv. akademicima svuda

(Uz glavninu pisma o HAZUD-u, nastupajući događaji uvjetuju i osvrte na privatnost članova.)

 

Dragi i poštovani svi!

Iz starostnih razloga i izcrpljenosti moram napustiti dužnosti u HAZUD-u/Basel

Odlučio sam zahvaliti se na dužnosti predsjednika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u dijaspori sa sjediütem u Baselu i na drugim ulogama i obvezama, danom 25. ožujka 2014. ako me do tada posluži život s ovim kakvim takvim zdravljem.

Ako budem mogao i ako to HAZUD bude trebala ja ću i dalje obaviti pojedine poslove, ali to treba uzeti s upitnikom.

Izabrao sam taj Dan blagovijesti, Dan HAZUD-a u Baselu i Dan osnivanja svih značajnijih institucija i udruga Hrvata u Baselu kao što su primjerice: Kroatischer Kulturverein Ogranak Matice hrvatske (1968) i Hrvatska zaklada za borbu protiv raka u domovini(1970), Mjesni odbor Hrvatskog narodnog vijeća, 1979. godine...

Taj dan izabrali su Hrvati u Baselu u znak poštivanja hrvatskog znastvenika Andrije Jamometića (u Domovini nepoznanica jer se je suprostavljao papi Sixtu IV).Jamometić je 25. ožujka 1482. otvorio Baselski koncil, koji je preteča europske reformacije i općeg napretka.

 

Za sve Hrvatice i Hrvate - Hrv. akademike evo dodatnih pojašnjenja:

Za djelovanje HAZUD-a u Baselu, najvažniji je broj aktivnih članova u tom gradu, u Švicarskoj, a zatim u dijaspori s jakim osloncem na HAZUD u Zagrebu i HAZU u Mostaru.

 

HAZUD u Baselu pogođen rekonstrukcijom zgrade u Davidsbodenstrasse 62

Neočekivano nas pogađa gubitak smještaja HAZUD-a u Davidsbodenstrass 62, CH-4056 Basel jer zgrade u Davidsbodenstrasse ulaze u generalnu rekonstrukciju i korisnici prve zgrade uz nas su već dobili odkaze. Na redu smo mi korisnici prostorija na broju 62. Svaka selidba je vezana uz čitav niz raznih problema, a najteži je naći adekvatne prostorije za HAZUD, koje će zadovoljavati barem tri kriterija: 1. povoljna lokacija sa svima potrebnim priključcima, 2. nesmetano djelovanje obzirom na susjede i 3. povoljna visina najamnine.

Za djelovanje HAZUD-a, u kojem sve troškove snose članovi, gubitak ovih prostorija, uz naprijed spomenuti mali broj članstva je nenadoknadiv.

 

Nakon učestalih  smrtnih slučajeva starijih članova i povratka nekih članova u Hrvatsku, imamo u Baselu još samo petero članova HAZUD-a i među ovima, za sada dvojicu aktivnih djelatnika: Hrv. akad. Ilija Šikić i do daljnjega pisatelj ovog pisma Dragan Hazler.

U Švicarskoj imamo oko 20 članova HAZUD-a, među kojima su vrlo aktivni: Hrv. akad. Emilija Herceg, Hrv. akad. Dražen Kozić i Hrv. akad. suradnik Ing. Zlatko Pintarić, a ostalo su  slično kao i i u drugim amaterskim udrugama i institucijama članovi u imeniku s izvršavanjem samo nekih pojedinosti.

 

S dvojicom aktivnih (ukoro jednim) Hrv. akademikom u Baselu i s troje aktivnih Hrv. akademika rasijanih na udaljenim lokacijama u Švicarskoj - HAZUD u Baselu i u Švicarskoj ima upitnu perspaktivu. Ali ne treba na stanje gledati crno, nego tražiti izlaz i napredak.

 

Evo malo potrebne analize i kritike, koje bi trebale djelovati poticajno

Mlađi i mladi hrvatski znanstvenici i stručnjaci u Švicarskoj, osim dopisničke suradnje ne pokazuju druga zanimanja za HAZUD. Treba ih se potaknuti i dati im zeleno svjetlo za djelovanje - za samoisticanje u opću korist.

 

Nažalost(?!), ovo isto vrijedi i za desetak misionara u Hrvatskim katoličkim misijama u Švicarskoj. Nakon odlaska †fra Lucijana Kordića  n i j e d a n  fratar nije član HAZUD-a, "jer im to nije dozvoljeno", a ima ih koji se bave politikom, koja isto svećenicima nije dozvoljena.

 

Gledajući istini u oči, odlaskom Dragana Hazlera s dužnosti u HAZUD-u i ujedno iz Basela, izgledi za obstanak i za djelovanje HAZUD-a u Baselu u dosadašnjem obliku akademske univerzalnosti, vjerojatno i u CH su jako upitni.

 

Sadašnji tajnik HAZUD-a Hrv. akad. Ilija Šikić ne može sam obavljati sve poslove za Akademiju i snositi sve novčane obveze za potrebe HAZUD-a i brinuti se za obitelj.

 

Dopredsjednica, Hrv. akad. Emilija Herceg je oko 150 km udaljena od Basela (St. Gallen) i po spomenutim obvezama je u sličnome stanju kao i tajnik. Na Koziću je elektronika.

 

Obadvoje aktivnih Hrv. akademika su inteligentni, solidno obrazovani, internacionalno integrirani, domoljubno nastrojeni i marljivi, ali to nije dovoljno. Potrebno je još barem: brojno članstvo, slobodno vrijeme, volja i odluka da imamo Hrvatsku akademiju, prostorije i novac...

 

HAZUD u Baselu, iako je preustrojen na virtualno djelovanje, mora plaćati odgovarajuće prostorije za: arhiv, knjižnicu, razne zbirke i uredske djelatnosti, zatim kupovati elektroničke uređaje, podmirivati razne pristojbe... Do sada i  za sada glavninu svih novčanih potreba HAZUD-a snosio je i snosi Dragan Hazler, koji to može jer kao visoki i uspješni znanstvenik i istraživač u SANDOZ/NOVARTISU ima odgovarajuću solidnu mirovinu. Od 25. ožujka 2014. Dragan Hazler (ako još bude živio?!) mijenja okolinu i mora se novčano usmjeriti na sebe i obitelji svoje djece. Dakle, moguća novčana participacija za života bit će smanjena.

 

Problem prostorije dovodi u pitanje ARHIV, ZBIRKE i knjižnicu HAZUD-a

HAZUD u Baselu je dosada darovao raznim institucijama u RH i BiH oko 20.000 knjiga i druge vrijedne imovine. Primjerice, uz ostalo Slunj je dobio desetak novih computera...

 

Ovdje u HAZUD/Baselu ima još oko 2.000 knjiga, oko 500 arhivskih odlagača razne povijestne, kulturne, umjetničke i druge vrijedne građe, razne zbirke, primjerice: slika, pisama, video-kaseta, gramofonskih ploča..., elektronički uređaji, namještaj... Ovo ne može biti predmetom preseljenja ovdašnjih Hrv. akademika u njihove stanove jer su svi oni obiteljski ljudi.

Pisatelj ovih redaka je samac (obitelj i potomstvo je u Hrvatskoj) i njegov stan, ranije čak 5-sobni mogao je služiti za sve potrebe HAZUD-a. Naprijed spomenutom rekonstrukcijom zgrade, u kojoj je sada HAZUD/Basel i povratkom D. Hazlera u Hrvatsku dolazi u pitanje sadašnja vrijedna imovina HAZUD-a.

Pripominjem, da je sa smrću †Žarka Dolinara dio imovine neprocjenjive vrijednosti (njegove i društvene!) završio u odpadu. Slično bi se moglo dogoditi i s imovinom D. Hazlera i imovinom HAZUD-a, ako to pitanje ne riješimo u dogledno vrijeme.

Predlažem, da HAZUD/Zagreb pribavi za svoje potrebe odgovarajuće prostorije, u koje bi se mogla preseliti spomenuta i druga imovina HAZUD-a/Basel. Dodajem i to da na primjer arhivska građa HAZUD-a/Basel ima svoj smisao pored Basela jedino u Zagrebu.

Bilo bi dobro i poželjno, da se mlađi Hrv. akademici prime zbrinjavanja imovine HAZUD-a/Basel za opću korist Hrvatskome narodu. Hvala unaprijed! D.H.

 

Hrvatska akademija mora biti croatocentrična, a ne diasporocentrična

Iz dovle navedenoga se vidi, da HAZUD u Baselu kao središnjica nema puno izgleda za obstanak i aktivno djelovanje. Mogla bi djelovati u granicama mogućnosti kao Sustavnica Središnjice HAZUD-a u Zagrebu ili kao sustavnica HAZU u Mostaru.

Još jasnije rečeno HAZUD u Baselu bi mogao nastaviti kao adresa i oslonac domovinskom HAZUD-u u Zagrebu i oslonac za HAZU u Mostaru. Dakle, kao neugaslo tinjajuće ognjište, koje će kroz sinergističko "podkurivanje ognja": Basel - Mostar - Zagreb ostati naslov u trajanju, naslov u rastu i jačanju. Hrvatski narod mora imati prave nacionalne akademije u domovini i sustavnice u diaspori, a ne obratno!

 

Ne kritiziram nikoga, nego pokušavam ukazati na neki boljitak

Ovo napisano i što slijedi nije kritika na nikoga, nego prikaz stanja i ne naziranja perspektive za HAZUD ako ne uskladimo odnose Domovina-Diaspora "D-D".

Štedeći ovo važno pismo od preobširnosti, podsjetit ću samo da su sve hrvatske akademije u diaspori, od 15.stoljeća ( Ivan Vitez od Sredne i Andrija Jamometić...) do sada bile croatocentrične.

Uzmimo na primjer Akademiju ilirsku Bartola Kašića, koja je u Rimu od 1599. nadalje udarala temelje gramatici hrvatskog jezika...

Akademije u diaspori našeg vremena (u Americi i u Švicarskoj) su osnovane radi suradničkog povezivanja Hrvata u diaspori  s iskonskom domovinom Hrvatskom. Mi Hrvati smo jedan narod, ma gdje nas je sudbina rasijala i zadatak matične domovine treba biti da nas okuplja u krilo majke Domovine Hrvatske, a ne obratno...

 

Croatocentričnost za Hrvate u diaspori nije samo puka želja, nego...

Ima za spomenuto više razloga. Jedan među njima jest da Hrvati u diaspori ne mogu (u nekim državama i ne smiju!) se baviti hrvatskom nacionalno-državnom politikom, a sa znanošću, umjetnošću, kulturom i društvenošću na tim poljima je čak preporučivo bavljenje.

U tome je razlog da svoje djelovanje nazivamo i naslovu: znanost i umjetnost, a ne politika niti nekakva nacionalna ideologija...

Svakom mislećem čovjeku je jasno, da je bolje i općekorisnije za svakog znalca i umjetnika (svi smo mi takovi i razlikujemo se samo po kvantitetu nadarenosti i razinama, koje vode u kvalitet) baviti se onim disciplinama, koje su korisne za nas bavljenike, za državu domadara i za iskonsku Domovinu Hrvata.

 

Odnosi HAZUD-a u Baselu s HAZUD-om u Zagrebu i s HAZU u Mostaru

Počet ću od Mostara, koji je nama u HAZUD-u Basel bio velika nada pa smo podupirali osnivanje HAZU.  Na naše opće iznenađenje HAZU u Mostaru prima u svoje redove samo znanstvenike i stručnjake iz BiH.  Nije naše da ocjenjujemo taj stav, nego izražavamo žaljenje za sebe jer nismo ostvarili željeni suradnički oslonac u Mostaru.

 

Štoviše i uzajamna suradnja Mostara s nama u Baselu je upitna!

Evo jednog upitnog primjera: HAZUD u Baselu je dogovorno (Basel - CH-Olten - Mostar) darovao za HAZU u Mostaru oko 5.000 knjiga, među kojima ima vrlo, vrlo kvalitetnih, prosječnih i drugih. Knjige su pretežno na njemačkom jeziku, zatim na engleskom, francuskom i najmanje na hrvatskom jeziku.  Takvim izborom smo planirano željeli da Knjižnica HAZU u Mostaru postane bogata internacionalna knjižnica.

Dogovoreno je, da te knjige odpremimo u Olten, a otuda će ih Hrvatska katolička misija po prilikama slati u Mostar.

Koliko mi je poznato, do sada kroz blizu tri godine nije odpremljena u Mostar nijedna knjiga. Po ovome pitanju, molim točan stav čeliništva HAZU u Mostaru i HKM u Solothurnu/Oltenu.

 

Ako ne postoji potreba u HAZU Mostar za te knjige ili (i) nemogućnost u Oltenu da se te knjige pošalju u Mostar, molim jasan stav pa ćemo se pobrinuti da se te knjige vrate u Basel ili u St. Gallen i odtuda u Hrvatsku.

Bit ću jako zahvalan odgovornim osobama u Mostaru i u Oltenu za jasan stav po pitanju HAZUD-darovnice oko 5.000 knjiga plus nešto časopisa i drugih sitnica.

 

Dodajem, da je HAZUD/Basel do sada darovala(abecedno): Karlovcu, Korenici, Slunju, Vukovaru i Zagrebu te Hrvatskoj dopunskoj školi u Švicarskoj - ukupno oko 22.000 raznih knjiga, dakako i drugih potrebština (elektroničkih uređaja, lijekova, humanitarne pomoći svih oblika, kumstva djeci bez roditelja uz novčano i drugo zbrinjavanje itd...usw...etc...). S nijednom institucijom i gradom nismo imali neriješivih problema, nego samo s knjigama na relaciji Olten - Mostar. Zašto?!

 

Molim, točan odgovor iz Mostara i iz Oltena! Ako Mostar nije zainteresiran za preuzimanje darovanih knjiga, koje leže u Oltenu, HAZUD/Basel će ih preuzeti natrag i darovati, na primjer Vukovaru ili Vinkovcima, koji su nas pismeno molili za pomoć u knjigama.

 

Suradnja sa Zagrebom

Sa Zagrebom je suradnja vrlo dobra, na nekim poljima je uzorna, ali nastojmo da bude još bolja, napose složnija i po nekim pitanjima poduzetnija. HAZUD u Zagrebu obavlja dragocjene poslove na raznim poljima, što je i svrha nacionalnih akademija znanosti i umjetnosti. Napose zadivljuje i zaslužuje najviše ocjene izdavačka djelatnost za odrasle i za djecu, pravosudna djelatnost, medijska djelatnost na širem spektru hrvatskih potreba, brojčani rast članstva u HAZUD-u/Zagreb, napose učlanjenjem hrvatskih aktivnih žena i Hrvatskih branitelja.

Ova zapažanja i pohvale odnose se podjednako na Hrvatsku akademsku zajednicu domovine i di(j)aspore - HAZUD u Zagrebu i na Hrvatsku akademsku zajednicu "Kralj Tomislav" u Zagrebu.

Uz spomenute istaknuta pohvala za svoje djelovanje pripada sustavnicama HAZUD/Zagreb u Osijeku, Splitu, Varaždinu kao i pojedinmim Hrv. akademicima - hrvatskim damama i gospodi, koji ne žale svoj trud na poslovima za boljitak jedine nam Domovine Hrvata (RH, BiH i Okruženje).

Za dodatnu pohvalu je uključenje u Izvršni odbor HAZUD-a/Zagreb, dopredsjednice HAZUD-a/Basel jer nas to povezuje: Hrvate u diaspori s Hrvatima u domovini.

Već je naprijed naslovno spomenuto, da Hrvatska akademija mora biti croatocentrična, a ne diasporocentrična, što je jasno, da središnjica mora biti u domovini, a ne u diaspori.

Na zov domovine treba se odazvati i odazivat će se diaspora suradnjom svih oblika, napose znanosti, gospodarskim akcijama i povratkom Hrvata iz diaspore u domovinu.

Poznato nam je da Strossmayer/Račkova HAZU ex JAZU nema niti razred za Hrvate u diaspori, što nažalost ukazuje da je ona i nadalje JAZU samo s promijenjenim "J" u "H".

 

HAZU u Mostaru se još nije snašla u svojim ulogama

Slično, ali na drugi način nas u diaspori zabrinjava HAZU u Mostaru, koja prima u svoje redove samo Hrvate iz BiH. To je svojevrstna separacija. Umjesto da se umrežavamo i jačamo sve pozitivne uzajamnosti Hrvata bez obzira, gdje živimo, svako ograničavanje nije prava slika Akademije. Sve akademije, svih naroda svijeta su po svome članstvu ne samo otvoreno nacionalne, nego i internacionalne institucije. Znanost i umjetnost ne poznaju nacionalne granice.

 

Baselska HAZUD je utoliko hrvatskija, što u njoj ima više znanstvenika malne iz cijeloga svijeta jer nas sa svojim članstvom ne samo časte, nego nas priznaju kao narod Hrvate u vrlinama našeg domoljublja, naših uloga u svijetu, naše opće znanosti i najljepše nacionalne krune, koja se zove umjetnost.

Znanstvenici poput ovih (svi su Prof. Dr. - odnedavno pokojnici) Max Burckhardt, Hanno Caprez, Hildebrand Schröder, Andreas Staehelin... su sa svojim članstvom osvjetlali sliku HAZUD-a/Basel. To još više vrijedi sa Hrv. akad. HAZUD-a, nobelovce Lavoslava Ružičku i Vladimira Preloga. Dakle, Akademija se mora otvarati, a ne zatvarati po nijednom stavu!

 

Ne želim niti u podsvijesti miješati se u kriterije HAZU/Mostar, nego ovdje napisanim nastojim potaknuti čelništvo i akademike HAZU/Mostar na razmišljenje o jačanju institucije, kroz svekoliko pozitivno učeno hrvatstvo domovine i diaspore te ujedno kroz pozitivnu "internacionalizaciju" HAZU/Mostar.

 

Fratri - misionari u diaspori trebaji biti akademici u svima Hrvatskim akademijama

Većina misionara u Hrvatskim katoličkim misijama u diaspori su fratri iz Herceg-Bosne, još točnije iz Hercegovine. Ako bi HAZU/Mostar učlanila diasporske fratre u svoje redove i ujedno sustavno i umreženo  surađivala s HAZUD/Basel i drugim HAZUD-ima po svijetu imali bismo akademski procvat i trajnost u svima potrebnim oblicima suradnje Hrvatskog naroda rasijanog diljem svijeta i Hrvata u domovini.

Kroz članstvo diasporskih fratara u HAZU/Mostar procvala bi Zaklada za pomoć studentima.

Ovdje vrijedi posebice istaknuti golemu korist bivšeg članstva ili (i) suradništva istaknutih fratara s HAZUD/Basel (abecedno): Basler, Cecelja, Grubišić, Kordić, Mandić, Rupčić...

"Samo složna braća kuću grade, a nesložna je razgrađuju!"

 

Uz izraze osobitog poštovanja šaljem najljepše hrvatske domoljubne, akademske, kršćanske i prijateljske pozdrave: Za dom i domovinu Hrvatsku - Uvijek i svugdje spremni!

 

Dragan Hazler - hrvatski djelatnik u raznim ulogana, uključujući i predsjednika HAZUD/BS

Basel, 28. kolovoza 2013.

 

P.s. Ovo se proslijedjuje Hrvatskim akademijama i Hrv. akademicima u Domovini Hrvata i u diaspori te pojedinim aktivnim suradnicima HAZUD-a. D.H.

 
GRUZIJSKE POSLOVICE PDF Ispis E-mail
Autor: uznik   
Ponedjeljak, 26 Kolovoz 2013

PDF Ispis E-mail Uređivanje
Ocjena: / 0 
LošeOdlično 

 GRUZIJSKE POSLOVICE

Bez gospodarice i kuća je sirota.

Bit će zima – bit će i ljeto.

Armenska narodna nošnja

Bogatstvo sliči ljubavnici – ako ne pobjegne danas, onda će sutra.

Čovjek se uči dok se nada.

Događa se da je blagoslov tisuću puta gori nego prokletstvo.

Događa se da je šutnja – zlato, riječ – srebro, događa se da je i riječ zlato, a šutnja – srebro

Gospodar žene – muž, gospodar muža – dug.

Armenska narodna nošnja

Gosti su dva puta dragi: kada dolaze i kada odlaze

Ispod mire tri vraga vire.

<

Armenska narodna nošnja

Na jedno uho unutra, na drugo van.

Nema dima bez vatre.

Nesreća nikada ne dolazi sama.

Armenski vojnik

Nesreća rađa razum.

Postoji jezik sladak, postoji i gorak.

Armenska narodna nošnja

Prvi komad uvijek je ukusan.

Siromah ima potrebu za kruhom, bogataš za svime.

Siromah siromaha uvijek razumije.

Armenski svećenik

Nije sramotno živjeti u siromaštvu, nego u nečistoći.

Tuđa žena je ljepša.

Armenska narodna nošnja

U očima budalā pametan čovjek je budala.

U polju i kukac je meso.

U radosti rođaka je mnogo.

Armenska narodna nošnja

U susjeda je kruh ukusniji.

U svijetu jedni plaču, a drugi slave.

Priredio: Artur Bagdasarov

 
U HRVATSKOJ ŽIVE HRVATI, A NE SRBI NITI NIKAKVE NACIONALNE MANJINE PDF Ispis E-mail
Autor: uznik   
Ponedjeljak, 19 Kolovoz 2013

 

Izazvan sam na odjek, koji slijedi iza izazova

Vidi niže u dobivenom članku!

Napomena: Ako zadržite ovo za sebe, vi ste dio problema!

Sada sa sličicom, a zgodna je

 

Dana 4. veljača 2013, Vladimir Putin, ruski predsjednik, obratio se Dumi (ruski parlament,), te je održao govor o napetosti s manjinama u Rusiji:.

"U Rusiji žive Rusi.

Bilo koje manjine, u bilo kojem mjestu, ako žele živijeti u Rusiji, raditi i jesti u Rusiji, trebaju govoriti ruski, i trebaju poštivati ruske zakone.

Ako oni vole šerijatsko pravo, onda ćemo ih savjetovati da idu na ona mjesta gdje je to državni zakon.

Rusija ne treba manjine.

Manjine trebaju Rusiju, a mi im nećemo dati posebne povlastice, ili pokušati promijeniti naše zakone kako bi odgovarale njihovim željama, bez obzira kako glasno viču 'diskriminacija' .

Na nama je da se naučimo, gledajući samouništenje u Americi, Engleskoj, Nizozemskoj i Francuskoj, ako želimo preživjeti kao nacija.

Ruski običaji i tradicija nisu kompatibilni s izostankom kulture ili primitivnih načina života u većine manjina.

Kada časno zakonodavno tijelo razmišlja o usvajanju novih zakona, mora prvenstveno imati na umu nacionalni interes obzirom da manjine nisu Rusi.”

Političari u Dumi su priredili Putinu pet minutne ovacije.

A Hrvati ???

 Napomena:

Ako zadržite ovo za sebe, vi ste dio problema!

Jedno što Putin smije biti čak i politički nekorektan, a nama to nije dopušteno.  Nas su 50 godina trenirali za “bratstvo i jedinstvo”, a manjine su bile moneta za potkusurivanje.

=================================================================

Izazvan sam na odjek napomenom: Ako zadržite ovo za sebe, vi ste dio problema!

Ne želeći biti dio problema, prednji članak se proslijedio na brojne adrerse i evo par rečenica o sebi i zatim o nacionalnim manjinama.

Pisatelj ovih redaka je bliski potomak švicarskih predaka Hazler od Hasler u Hrvatskoj, što mi daje dodatno pravo na kritiku ponašanja nekih nacionalnih manjina u Hrvatskoj, posebica Srba i Talijana.

 

O svome podrijetlu najkraće, iako o sebi ne volim pisati!

Već moj djed Lukas Hasler (1919. prisilno fonetizirano po Vuku u Hazler) je dragovoljno postao Hrvat (isto i njegovi roditelji!) jer su smatrali da se manjina u državi većine treba integrirati i asimilirati u narod, čija je država. Moji švicarski predci su u svoje vrijeme učinili više za mjesto Slunj, nego pojedina rodoslovlja iz genetičkih Hrvata. Tek ću spomenuti: (Nikolaus Hasler) izgradio je po nalogu maršala Marmont-a 32 mlinice u Rastokama, veliki žitni magazin, cestu od Slunja prema Bosni..., njegov sin Josef Hasler, općinski bilježnik u Slunju darovao je zemljište za izgradnju Građanske škole i vodovodnog rezervoara, doveo je službeno u Slunj Ivana Trnskoga, Ivana Mažuranića i Ivana Zajca..., a njegova braća Stjepan i Nikola Hasler bili su častnici u Hrvatskoj vojnoj krajini... i Jelačićevi vojskovođe u ratu mađarskog šovinizma.  

U djelovanje potomaka za Hrvatsku, uključujući i sebe s pomiješanom švicarskom i hrvatskom genetikom ne ću ulaziti, nego samo reći da mi je Hrvatska svetinja iznad svih svetinja kao domovina i nezavisna država Hrvatska. Za nju živim, za nju ću i mrijeti, a slijede me moji potomci - svi Hrvati, a ne nikakva nacionalna manjina.

U prelijepoj Hrvatskoj ne biti častni i ponositi Hrvat, nego nacionalmanjinac ukazuje na nenormalno ponašanje. Da me "dobronamjernici" ne bi krivo shvatili bit ću doslovan: Svatko ima neosporivo pravo njegovati svoju tradiciju prema nacionalnim korjenima, napose u obiteljskim krugovima, ali nitko nema pravo u Hrvatskoj sprovoditi politiku države svoga iskona. To je petokolonaštvo i u njemu se ističu Srbi i Talijani iz država, koje si pohlepno žele hrvatski prostor i more.

Hrvatska mora točno definirati sva prava nacionalnim manjinama, isključivo bavljenjem nacionalnom politikom države svoga iskona. Nota bene!

 

Tijekom čitave povijesti su došljaci dragovoljno postajali Hrvati!

Većina došljaka u Hrvatsku iz civiliziranih država i kulturnih naroda su ne samo dragovoljno postali Hrvati, nego su na svima poljima istaknuto djelovali za Hrvatsku. Za sve spomenuti trebalo bi napisati leksikon, a radi ograničenosti članka spomenut ću samo primjerice nekolicinu došljaka, koji su postali istaknuti Hrvati i time su podigli ugled sebi i Hrvatskoj: Toma Erdödi-Bakač, Pavao Ritter - Vitezović, Pavao Stooss, Ljudevig Gaj (izvorno Gey), Dimitrije Demetar, Vatroslav Lisinski (izvorno Fux), Stanko Vraz, Ferdo Wissner - Livadić, Josip Juraj Strossmayer, Ivan Zajc (izvorno Seitz), August Šenoa... i od novojih i sadašnjih došljaka većina su postali istaknuti Hrvati. Evo samo nekoliko prezimena: Abafi, Basler, Bauer, Hazler (Hasler), Hirtz (Hirc), Kalođera, Papandopulo, Politeo, Pomykalo, Prohaska, Šeper, Tartalja, Zimermančić i Wölf (čuveni igrači Građanskoga i Dinama)...

Svi ovdje tek primjerice spomenuti Hrvati stranih korjena su živjeli ili još žive mnogo sretnije kao Hrvati, nego kao srbski nacionalist Milorad Pupovac i njegovi srbski šovinistički i četnički fašisti poput SPC - popova Dobrosavljevića, Đujića, Radmanovića i četničkofašističkih genocidoida: Babića, Martića, Mrkšića, Raškovića, Rkmana, Stanimirovića, Vasiljkovića i onih, koji u Vukovaru i u Lici uzvikuju "Ovo je Srbija".

 

Srbska nacionalna manjina djeluje petokolonaški u Hrvatskoj!

Petokolonaška srbska nacionalna manjina u Hrvatskoj je čitavo 20. stoljeće djelovala u prilog velikosrbske ideologije, a protiv matičnog Hrvatskog naroda. U tom stilu, ponašanju i politici djeluje i danas srbska nacionalna manjina u Hrvatskoj, napose kroz državno-političku Srbsku pravoslavnu crkvu, kroz srbske škole, kroz srbske političke stranke u Hrvatskoj, kroz srbsku Prosvjetu, kroz nametanje srbske ćirilice... U Hrvatskoj se slavi komemorativni kult fašističkim srbskim četnicima, primjerice u Srbu, gdje su četnici već u prvoj polovici 1941. poklali sva hrvatska sela i ubili Hrvata komunistu Marka Oreškovića i tu je uz ostale djelovao četnički vožd Momčilo Đujić. Taj četnički dernek Milorada Pupovca uveličava predsjednik RH Ivo Josipović, udbaška komunjara Stjepan Mesić, Vesna Pusić i izolirani Hrvatski branitelji, koji dobacuju Pupovcu kompliment: "Pupovče četniče!"...

Slično je pokušava Milorad Pupovac slaviti četnički kult i Veljunu, iz kojeg je pop Branko Dobrosavljević organizirao i sproveo već 5. svibnja 1941. pokolj - 8-člane hrvatske obitelji Jose Mravunca, mlinara na Korani u Hrvatskom Blagaju... Doduše, u Veljunu mu ne dozvole četnički dernek  veterani Hrvatski domobrani i ustaše iz Slunja  uz pomoć Duga Rese i lokalnih Hrvatskih branitelja, a u Srbu Hrvatski branitelji, dozvole da ih se izolira...

 

Općenito i osobno o nacionalnim manjinama u svijetu i u Hrvatskoj

U svijetu nema nijedne mononacionalne države motreno po svima kriterijima: genetike, rase, nacionalnosti, iskona, povijesti, kulture, jezika, običaja, religije...

Većina država su jedinstvo različitosti, udruženih u novu naciju i njene prirodne ili ozakonjene državne norme.  Najbolji primjer za to su države u obadvije Amerike i Australija.

Inače, u većini država svijeta sve ljudske različitosti se stapaju u jedan narod pod jednim imenom, jednakim pravima za sve i najčešće s  jednim državnim jezikom...

 

U takvim državama nije zabranjeno došljacima u okviru obitelji i zavičajnih društava njegovati običaje, vjeru i  druge karakteristike svoga iskona, ali im je zabranjena politika države svoga iskona jer to stvara petokolonaštvo... U to smo se uvjerili od strane srbske nacionalne manjine kroz čitavo 20. stoljeće, a i ranije (pogledati povijestne knjige pisane prije komunističke velikosrbske Jugoslavije).

Neke od karakteristika došljaka donešene u drugu državu, poput rase (boje kože!) nije niti moguće mijenjati. Danas imamo ne samo u Amerikama, nego u svima europskim državama rasno obojene europske narode, primjerice tamnopute Belgijance, Engleze, Francuze, Nijemce, Nizozemce, Španjolce, Švicarce, Talijane...

 

Unatoč brojnih iskonskih karakteristika - promjenjivih i nepromjenjivih (rasa), svi došljaci, koji žele živjeti u novoj državi, dužni su kroz određene zakonske norme steći i prihvatiti novu nacionalnost, državljanstvo i do krajnosti se prilagoditi narodu države domadara.

 

Bez obzira na to, primaju li došljaci "nametnutosti" rado ili zato, što se  moraju prilagoditi državnim normama, potomci od takovih došljaka postaju pravi domoljubi u državi, od koje prihvaćaju sve odrednice i smatraju je svojom domovinom i svojom državom.

 

Takav model integracije i asimilacije došljaka u nacionalnost i državljanstvo države domadara odlično se primjenjuje u već spomenutim državama obadvije Amerike, u Australiji... i u većini država srednje i zapadne Europe. Na primjer u Francuskoj, Njemačkoj, Švicarskoj...

 

Motreno po broju i zastupljenosti nacionalnih iskona, Francuzi u Francuskoj vjerojatno nisu ni najbrojnija nacija (Aquitanaca ima u Francuskoj 12 (dvanaest) milijuna, a drugim iskonskim nacionalnostima teško je ustvrditi broj i brojno stanje u svome iskonu. Tek radi primjera, evo nekoliko denacionaliziranih (pofrancuziranih!) iskonskih nacija u Francuskoj (abecedno): Alžirci i drugi Arapi iz bivših francuskih kolonija, Aquitanci, Basci, Bretanci, Burgundi, Elzeseri, Gali, Korzikanci, Normani i svi došljaci iz bivših kolonija i gostujući radnici.

 

U Njemačkoj je nedavo, slično poput Putina u Rusiji, izjavila kancelarka Angela Merkel: "U Njemačkoj nema multi kulti!"

 

U Švicarskoj postoje 4 (četiri) temeljna etnikuma (Allemani, Francuzi, Rettoromani i Talijani) i brojni došljaci, koju su stekli i kupili državljanstvo. Svi spomenuti su samo Švicarsci.

 

Hrvatski državni model prihvaća i ozakonjuje multinacionalnost pa će takvom politikom Hrvatska, za koju su čitavu povijest krvarili Hrvati postati Državom nacionalnih manjina, poglavito Srba i Talijana.

 

Zvršit ću narodnom poslovicom: "Hrvati, pamet u glavu i okanite se opasne igrarije protiv sebe. Za uzvikivanje u Hrvatskoj "Ovo je Srbija!" odgovorni su političari Hrvatske jer su oprostiti Srbima sve agresorske, genocidne, silovateljske, pljačkaške, uništavajuće i minske zločine u Hrvatskoj i još im daju sve privilegije i posrbljivanje Hrvatske kroz sve opcije, napose kroz državnopolitički SPC, srbske političke stranne i nametanje srbske ćirilice.

 

Dragan Hazler - hrvatski djelatnik

Basel, 18. kolovoza 2013.

Zadnja Promjena ( Ponedjeljak, 19 Kolovoz 2013 )
 
ĆAVOGLAVE: PIŠE AKADEMIK JOSIP PEĆARIĆ PDF Ispis E-mail
Autor: uznik   
Srijeda, 07 Kolovoz 2013

1 od 1.593

 https://mail.google.com/mail/u/0/images/cleardot.gif

 https://mail.google.com/mail/u/0/images/cleardot.gif

 

Ispiši sve

U novom prozoru

https://ssl.gstatic.com/ui/v1/icons/mail/profile_mask2.png

       
 






 


 Akademik Josip Pećarić: Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript

 

CAVOGLAVE

Trebao sam stici u Cavoglave jos na misu u 10 sati, a potom na standu Stozera za obranu hrvatskog Vukovara skupljati potpise za peticiju Neopoziva ostavka Gorana Radmana,ostalih urednika HTV-a, te Duke. Blizu smo brojci od 3000 potpisa koju je postavio Stozer. Na internetu:
http://www.onlinepeticija.com/neopoziva_ostavka_gorana_radmanaostalih_urednika_htv-a_te_duke
vidimo kako je vec preko 2900 potpisa. Sjetimo se da je jedan od prvih potpisnika bio nas Thompson s kojim smo sinoc proslavili Dan pobjede.
Uvijek se nesto zakomplicira. Problemi s autima koje je imao Stozer ucinili su da sam stigao u Cavoglave mnogo kasnije. Ali nije svako zlo za zlo. Mogao sam se uvjeriti kako je teško stići do sela, kada dolazite samo dva-tri sata prije koncerta.

Zapravo je bilo ocito da je doslo puno ljudi. Cak na HTV-u kazu da je bilo oko 100.000 ljudi. Koliko ih je doista bilo? Procjena organizatora, a i procjena policije, je: u odnosu na proslu godinu 20-30% vise ljudi je uslo u selo. To organizatorima govori da je uspjelo uci u selo oko 120 000 ljudi. Policija im je javila da je zatvorila promet auta u selo u 21,30 pa su ljudi nekoliko kilometara isli pjeske. Policija im je javila da se od strane Splita i od strane Drnisa vratilo nazad oko 15000 auta.

Ali zato, biskupa Ivasa nisam sreo ove godine u Cavoglavama. Mimoisli smo se na putu u selo. Zapravo se pitam je li to tocno, jer je biskup unio Cavoglave Misnom slavlju u povodu Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, Dana hrvatskih branitelja i Dana Vojne u kninskoj crkvi Gospe Velikoga hrvatskoga krsnog zavjeta kada je njegova pjesma-molitva Maranatha, koju pjeva Thompson, bila dio misnog slavlja. Nisam sreo ni provincijala Joska Kodzomana, sedam svecenika iz Slovacke, grupu Poljaka, puno nasih poznatih sportasa, ali jesam zupane Zlatka Zevrnju i Gorana Pauka, generale Marinka Kresica i Zeljka Glasnovica, Zvonka Busica, bivsu saborsku zastupnicu Gordanu Turic i puno drugih prijatelja.   
 

Zbog problema s odlaskom nisam prijateljima poslao ni cestitku. Ispalo je bolje, jer vam sada mogu poslati cestitku prof. dr. sc. Mihovila Biocica, kojoj se pridruzujem, jer je ona zapravo poslana svim domoljubima:

Vrlo stovani gosp. Pecaric,  sretan Vam Dan pobjede, ''Oluje'', krune svih hrvatskih pobjeda u nasoj povijesti!

A nisu nam vjerovali jer su zaboravili:

Da je golema svjetska Osmanlijska sila zaustavljena na hrvatskom "kiflicu", da je primjerice Napoleon izjavio: "Hrvati su najbolji vojnici na svijetu. Da mi je sto tisuca Hrvata, osvojio bih cijeli svijet!". Zaboravili su i da su u II. svj. ratu Hrvati bili najbolji borci na obim stranama! Zaboravili su jos puno toga...

Ali, bio je jedan hrvatski sin koji je prepoznao sve to i jos vise... I vjestinom velikog povijesnog znalca, domoljuba, vojnika i drzavnika, pokazao je sto je hrvatski ratnik! 

Jedan i jedini koji je prepoznao sve dobro i u Starcevicu i Kvaterniku i Radicu i Hebrangu i...

Bio je to FRANJO TUdMAN koji je spasio Domovinu i dokazao da je Napoleon bio u pravu!

Dokazao je da su neki drugi bez razloga slavljeni jer nikada sami, za razliku od Hrvata, nisu dobili niti jednu znacajniju bitku, niti jedan rat. Ili su jahali s Osmanlijama i borili se s njima protiv nas i Europe sluzeci im 500 godina, ili nakon sto im je cijela vojska istjerana iz svoje zemlje u I. svjetskom ratu, vratili se na krilima Engleza i Francuza ili u II. ratu, kada su pred kraj promijenili kokardu u zvijezdu i ponasali se kao i u turskim postrojbama; klali, pljackali, palili, silovali...

POBIJEDILI SMO IH,  OLUJNO SMO IH POBIJEDILI!!!

Cestitke svim domoljubima, hvala svim mrtvim i zivim braniteljima,  od onih s prve crte do starica s krunicom...

                                             NAJVISE HVALA FRANJI!!!

                                                                                                    Mihovil Biocic

Oni koji su zaboravili jucer su izvizdani u Kninu.Zeljko Primorac pise (Hrsvijet, 06. 08. 2013.):

Ono sto nikako ne mogu shvatiti je relativno pozitivna reakcija na govor predsjednika Josipovica u odnosu na govor premijera Milanovica. Premijeru mozemo nabiti na nos negativne gospodarske trendove i katastrofalnu drustvenu situaciju, ali za regionalnu inicijativu povezivanja sa procetnickim vodstvom Srbije, izjednacavanje ratne krivnje putem Documente i glorificiranje komunistickog sustava ipak je za nijansu odgovorniji Josipovic.

Netko je nedavno napisao kako i predsjednik i premijer rade toliko skandaloznih propusta iz dana u dan da ih je nemoguce sve zapamtiti bez ozbiljnog i sustavnog arhiviranja i analiziranja. Narod je Josipovicu u Kninu zaboravio na prethodne grijehe, a Milanovicevih se sjetio. Ne sumnjamo kako ce se sutra i Josipovic naci pod povecalom javnosti.

Jos je zanimljivija vijest s HTV-a (moram vam je prenijeti u cijelosti jer je presmijesna):

Na Prekrsajnom sudu u Kninu bit ce podignut optuzni prijedlog protiv 61-godisnjaka zbog remecenja javnog reda i mira na drzavni praznik u ponedjeljak kad je govor premijera Milanovica prekidan zvizdanjem i galamom. Radi urvrdivanja drugih pocinitelja nastavlja se kriminalisticko istrazivanje.

Na javnom okupljanju u povodu Oluje bilo je oko 5000 posjetitelja.

Za jednu je osobu utvrdeno da je pocinila prekrsaj Zakona o prekrsajima protiv javnog reda i mira jer je galamila i vrijedala visokog drzavnika. Protiv nje je podnesen optuzni prijedlog i dovedena je na Prekrsajni sud u Kninu, rekla je Sanja Boljkas iz PU SIbensko-kninske.

Ako nasa policija u potpunosti ispuni svoju zadacu uskoro cemo imati popis svih 5000 posjetitelja u Kninu, zar ne?

Cestitka prof. Biocica me je opet odvukla do Thompsona. Sjetimo se da je vec u Bojni CavoglaveThompson opisao ovo o cemu pise i profesor Biocic. A to je bilo na samom pocetku rata kada je Hrvatska bila razoruzana.

Svojevremeno sam rekao kako Thompson vise nauci nasu djecu o hrvatskoj povijesti i hrvatskom ponosu nego cijelo nase skolstvo. Koliko je samo mladih jucer bilo u Cavoglavama! Toliko mladih ponosnih Hrvata. Bilo je prelijepo vidjeti ih.

A Thompson je, vjerovali ili ne, zapravo u Bojni Cavoglave opjevao rijeci jednog srpskog akademika.

Naime, pred svoju smrt dr. Vaso Cubrilovic (Bosanska Gradiska, 14. sijecnja 1897. - Beograd, 11. lipnja 1990., srpski akademik i povjesnicar) upozoravao je Slobodana Milosevica:

Ratujte s kime god hocete, ali nemojte s Hrvatim, jer ce te taj rat izgubiti.
 

Sto bi Thomson rekao:

Stici ce vas nasa ruka i u Srbiji!
 

Bravo Marko!

Josip Pecaric

 

 

 
«« Početak « Prethodna 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 Sljedeća » Kraj »»

Stranice 46 - 54 od 183
Tražilica
Tko je Online
cestitka2014.jpg
  paveli_knjiga_mala.jpg















apartmentsmurter3.jpg












 
  

www.liberohosting.com

LiberoHosting za profesionalce i amatere

 
Top! Top!