coarse
coarse
coarse
coarse

Naslovnica arrow Aktualnosti
Četvrtak, 20 Rujan 2018
 
 
Aktualnosti
UTEMELJITI HRVATSKU MATICU USELJENIKA ,A UGASITI HMI PDF Ispis E-mail
Autor: uznik   
Petak, 03 Veljača 2012
Trajne hrvatske aktualnosti prikazane na jednostavan način

 Stranka na vlasti je predizborno najavljivala plan razvoja! Za plan razvoja potrebno je zapošljavati ljude i stvarati svestrano bolje uvjete rada i zaradu. Sada vidimo da su nas Kukurikavci posve prevarili: Njihov plan razvoja se temelji na odpuštanju radnika, za zatvaranju radnih mjesta, na povećanju PDV-a i na smanjivanju plaća i mirovina. Takove metode ne vode u jačanje hrvatskog gospodarstva, nego obratno u njegovo slabljenje.

 Za svaku stranku ili stranke u Hrvatskoj osnovna briga treba biti čovjek Bez obzira na to, koje stranke u Hrvatskoj vladaju, gorući problemi su podići hrvatsko gospodarstvo i početi vraćati inozemni dug. Nažalost te radosti nisu na vidiku, nego obratno. Hrvatski izvoz mora biti veći nego uvoz Zahvaljujući turizmu, Hrvatska ima izvozno tržište na svome prostoru i moru. Taj oblik omogućuje Hrvatskoj najpovoljniji oblik izvoza. Nažalost, turisti na Hrvatskome Jadranu jedu uvozno voće i povrće, piju uvozana vina i druga pića, mlijeko i mliječne proizvode, čak i uvoznu vodu.

 Tu spada i uvozno meso, a naši seljaci u Slavoniji moraju ukidati svoje farme. Kako će Hrvatska izvoziti (ako uopće ima što izvoziti) na visokokonkurentno europsko tržište, kad nije konkurentna s vlastitim proizvodima na vlastitom bezcarinskom turističkom tržištu. Proizvodnja mora rasti, a time i zaposlenost Za gospodarski i opći hrvatski napredak proizvodnja svih roba mora zadovoljiti domeće i strano tržište. Tu se podrazumijeva, da izvoz mora biti znatno veći od uvoza, privatizaciju dovesti u red, osigurati rad i zaposlenost, demografski napredak, zarade, mirovine i stanovanje moraju biti na razini ljudskog dostojanstva. Stara poslovica nas uči:

 Pruži se koliko se možeš pokriti! K ovim temeljnicama valja razvijati ljudsku svijest i savjest, da se ne živi iznad realnih mogućnosti. Ne mora svaki Hrvat voziti skupi automobil; bicikl je jeftiniji, zdraviji i ekološki podobniji jer vozi na energiju vozača (-čice), a ne na skupi benzin ili druga zagadjujuća goriva. Hrvatska ima golemo izvozno tržište u svojim turističkim krajevima, što znači, da pred svakim takmacem u izvozu roba ima „vanjsko“- tržišnu prednost, koju treba za sebe koristiti. Uz gospodarski i novčarski preporod, koji mora u Hrvatskoj nastupiti odmah, bez odgadjanja postoje još dvije skupine problema, koji traže, da ih Hrvatska razborito riješi.

To je a) pitanje ozdravljenja pravosudja na svima područjima, uključujući procesuiranje svih ratnih zločinaca iz obadva zadnja rata i poraća - „lustracija“ i b) Hrvati u dijaspori i Hrvati starosjeditelji u susjednim državama. Hrvati u BiH nisu dijaspora, nego Hrvati na svome tlu. Ova dva kompleksna pitanja su medjusobno povezana, utoliko više što im je tinjajuće žarište u protuhrvatskom djelovanju komunista i njihovih sljedbenika. Naime, uvjetovano komunizmom na ovaj ili onaj način - silom ili „milom“ više od milijun Hrvata je od Drugog svjetskog rata do Domovinsko Obranbenog Rata napustilo Hrvatsku. Pribroji li se ovom broju one Hrvate, koji su napustili Hrvatsku za vrijeme zloglasnog velikosrpskog režima Kraljevine Jugoslavije i potomke od obadvije skupine emigracije, broj Hrvata u dijaspori, koji se još takvima osjeća kreće se oko tri milijuna. Nažalost i danas Hrvati napuštaju Hrvatsku! Zašto?! Hrvatska danas bilježi negativno demografsko kretanje. Jedina narodnosna skupina u Hrvatskoj s pozitivnim demografskim trendom su Romi. Republika Hrvatska, ako hoće da Hrvatska obstane i da se razvija mora pojačati svoje demografske potencijale. To je jedino i realno moguće kroz organizirani i beneficirani povratak Hrvata iz dijaspore u Hrvatsku. Ovdje moram biti „zločest“ pa ipak bez srdžbe i mržnje postaviti sljedeće pitanje: Ako Republika Hrvatska obnavlja i izgradjuje kuće Srbima, koji su u Domovinskom Obranbenome Ratu ubijali i progonili Hrvate, razarali Hrvatsku i posijali je s ubitačnim minama, što znači da još uvijek Srpski genocidni rat protiv Hrvatske i Hrvata nije okončan, ta ista Hrvatska bi trebala Hrvatima - povratnicima iz dijaspore dati barem gradilišta i stvoriti im mogućnosti za sudjelovanje u gospodarskom razvoju Hrvatske. Hrvati povratnici iz dijaspore će svestrano koristiti Hrvatskoj Naime, svaki hrvatski povratnik iz dijaspore će donijeti u Hrvatsku sve kapitalne vrijednosti, koje Hrvatska treba: a) živote i zdrave demografske potencijale, b) novčani i drugi kapital za svoje uzdržavanje i za investicije u nova radna mjesta; c) razna stručna znanja, nove tehnologije i uzorne radne navike; d) znanja stranih jezika potrebnih Hrvatskoj za svaki napredak i usmjerenje; e) oživljavanje pustih predjela Hrvatske...

 Matica hrvatskih useljenika - MHU Imamo Hrvatsku maticu iseljenika. Za najvišu pohvalu je djelovanje HMI, ali ime podsjeća na instituciju za iseljavanje. Upravo zato trebamo osnovati Maticu hrvatskih useljenika, koja će se baviti useljavanjem Hrvata iz dijaspore u Hrvatsku Postavlja se sljedeće pitanje uz naprijed iznešeno o povratnicima Hrvata iz dijaspore: Je li Hrvatskoj razboritije vratiti svoje ljude iz dijaspore, obogaćene sa svima potrebnim vrjednotama, uključujući i domoljublje, nego uvoziti s Istoka nestručne Albance, Bugare, Makedonce, Rome, Rumunje, Srbe, Turke...

 Svjestan sam da će isti oni komunjare, koji nastupaju protivnički i čak neprijateljski prema Hrvatima u dijaspori proglasiti ksenofobom pisatelja ovih redaka pa im evo poslovičnog odgovora: „Bog je najprije sebi bradu stvorio, a onda svima drugima.“ Kada mi povratimo u Hrvatsku milijun Hrvata iz dijaspore, onda će ovi stvoriti radna mjesta za sebe, zaposlit će domovinske Hrvate i trebat će zasigurno djelatnike s Istoka, a uvezeni djelatnici s Istoka ne će stvoriti Hrvatima radna mjesta i kako nam je to poznato do sada svoj zaradjeni novac će iznositi iz Hrvatske. Zaključno

Dakle, je li Hrvatskoj bolje uvoziti Hrvate iz dijaspore, koji će jačati sve hrvatske potencijale, nego uvoziti privremenu radnu snagu s Istoka, koja će iznositi novac iz Hrvatske, a nažalost medju poštenima i marljivim djelatnicima naći će se i onih, koji će Hrvatsku koristiti kao narko-tržište. Nota bene! Mr.sci. Dragan Hazler Basel, 3. veljače 2012.
 
"Građani" upropastili Republiku Hrvatsku PDF Ispis E-mail
Autor: uznik   
Ponedjeljak, 30 Siječanj 2012


 "Građani" upropastili
 
Republiku Hrvatsku

 Piše:
Rudi Tomić


 Svi smo znali kakvi će rezultati Referenduma biti, ali smo u podsvijesti držali malo nade da će hrvatski narod biti mudriji i vidjeti zavjeru. Što je u svemu tome najgore: istina je izgubila pravo značenje. Nije istina, da je hrvatski narod protiv ulaska u Europu, jer Hrvatska je kulturno, povijesno i geografski sastavni dio kršćanske zapadnoeuropske civilizacije. Hrvatski čovjek (svjestan domoljub i rodoljub) u biti nije bio protiv Referenduma, samo je traženo odgađanje, a bila je također upitna i legitimnost. Ali, istini za volju,

 Hrvati su imali stanovitu rezerviranost za ulazak u Europsku uniju - političku zajednicu, koja se je u prošlosti pokazala neprijateljska, te čiji su čini imali tragičnije, genocidne posljedice za hrvatski narod: 1) Izručenje hrvatske vojske i civila u Bleiburgu (1945.) srbokomunističkoj rulji, koja je na najgnusniji način, po zapovijedi Tita (da se Srbi ižive) pogubila najbolji

cvijet hrvatske rodoljubne mladosti – jednu cijelu generaciju, o čemu svjedoče nebrojene jame i tuneli od Bleiburga do Đevđelije; 2) Stavljanje zabrane (embargo) uvoza oružja (1992.) u Hrvatsku, u najkritičnijim vremenima kada su četničke horde i JNA odreda ubijali i razarali, hrvatski se narod morao goloruk boriti protiv brojčano većeg neprijatelja i - četvrte najjače armije u Europi. Srbija i svjetski prijatelji Tita mislili su da će hrvatski branitelji nakon razaranja Vukovara (hrvatskog Dresdena) jednostavno kapitulirati

 Ostalo je već svakome poznato – De Remo et Romulo! Europska ucjenjivačka poglavlja Ulazak RH u EU prihvaćen je uz veliku cijenu, koju će platiti hrvatski narod. Najprije su ucijenili političko vodstvo u RH za izručenje hrvatskih generale u Haag, koji su bili proglašeni ratnim zločincima od agresora i UN, što je ubilo moral kod branitelja i u narodu. Prije samog početka pregovora Vlada je pristala: izručiti optužene generale; obaviti stanove i vratiti izbjegle Srbe (u bitnosti: Srbi u Hrvatskoj su - srpski pravoslavni četnici) i isplatiti im ''zaslužene'' mirovine (s uzajmljenim novcima iz Europskog fonda); oprost srbokomunističkim zločincima (''antifašistima'') za genocid nad hrvatskim narodom i - Zakonom su amnestirali i abolirali krvnike. Vlade u RH uložile su deset godina u popuštanju i prihvaćanju europskih poglavlja, u kojima su određene životne smjernice hrvatskom narodu u njegovoj domovini: od pravosuđa do pranja suđa! U međuvremenu gospodarstvo je uništavano: sve što nije prodano, ukradeno je ili upropašteno u RH, to je zapušteno, samo se kriminal pokazao unosnim, što je okuražilo mafiju, kako domaću tako i svjetsku za ubojstva, krađe, droge i korupciju. Ipak, gledano iz daljine, u Hrvatskoj ljudi dobro žive i uživaju, jer EU daje kredite, a europske banke u RH nude plastične kartice s visokim ''Credit limit''. S udvaranjem EU počelo je prvi predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom, kojem je bilo najvažnije da Mr. Presidante i RH budu prihvaćeni u Europi.

 Za tu privilegiju nijedna cijena nije bila prevelika…. Tuđmanovi nasljednici nastavili su s još većom poniznošću ulagivati se EU, u takvom podaničkom ulizivanju je predsjednik Stjepan Mesić otišao u Haag da svjedoči protiv hrvatskih generala i - predsjednika Tuđmana. No, među najzaslužnijim ''Europejcima'', bio je najagilniji premijer Ivo Sanader, kojem nema premca u rušenju Hrvatske: što nije mogao budzašto prodati to je ukrao ili podijelio najdražima. Građani su krivi za odnarođivanje Bivši predsjednik RH Stjepan Mesić mogao bi dobiti Nobelovo nagradu, jer je (u prvom mandatu) izumio najbolji oblik odnarođivanja, izraz gramatičkih kategorija: ljudima uvesti u svijest pojam građani, s kojim će zatrti u čovjeku nacionalni osjećaj, svijest o pripadnosti hrvatskom narodu; zatrti u sebi, u srcu, osjećaj pripadnosti svome narodu. Taj pojam u slovu i riječi - nije izuzetak, nego je postalo pravilo: uvažavaju se ''građani'', umjesto Hrvati/ce - samo da se ne provocira Srbe i antihrvatske Židove! (Nitko ne može reći da nije čuo nekog od stranih državnika kako oslovljavaju svoje sunarodnjake, prvenstveno američke predsjednike koji se obraćaju svome narodu s velikom bliskošću: Fellow Americans!) Rezultat takve politike očitovao se ovih dana u Novom Sadu i Beogradu, gdje su Srbi sa sjekirama i noževima navalili na hrvatske navijače, a reprezentativce u hotelu čuvalo je 5000 specijalaca! Vjerojatno će Josipović i Pusićka optužiti Hrvate što su na sebi imali hrvatsko znakovlje, i na autima tablice oznake

 Da hrvatski reprezentativci nisu izgubili utakmicu sa Srbijom bili bi dopremljeni u Zagreb kao Radić i družina. Druga preinaka za koju je također zaslužan građanski predsjednik Mesić, ima nazivno značenje. Mesić je naime bio poglavar države koju nikada nije volio. Stoga je (u drugom mandatu) RH, najomraženiju državu preimenovao u - zemlja. Od hrvatske države, koja ima određene povijesne i etičke granice, u kojoj skoro dva milenija živi narod istog jezičnog govorništva, ima bogatu kulturnu baštinu s izričitom poviješću i svim obilježjima nacionalne posebnosti, maoista Mesić proglasio je Hrvatsku – ''našom zemljom''. To je opet učinjeno radi Srba i onih Židova, koji mrze sadržaj u kojem su obilježena bitna svojstva hrvatstva. Dakle, hrvatski narod, koji je poznat po svome imenu/nazivu tisuće godina diljem svijeta, nije više narod nego ljudsko krdo građana! Država hrvatskog naroda, koja je imala četrnaestostoljetnu državotvornu povijest, državna znakovlja i etničko-povijesne granice, našla se u obrtaju kugle zemaljske i na zemljovidnoj karti bit će označena: ''ničija zemlja'' u regiji Zapadnog Balkana. Hrvatski je narod već deset godina bio sustavno psihološki obrađivan na istančavanju nacionalne svijesti, državotvornosti, moralnih vrednota, kršćanske uljudbe i otuđivanje dijaspore. Ovo su bili politički temelji za Referendum. Slobodno donašanje odluka Slobodno donašanje životnih odluka bilo je pitanje mnogih psihologa. Jedan veliki Američki psychologist, William James, imao je emotivni slom u svezi s time : ''Imam li ja slobodnu volju? Slobodna volja (free will) znači vaša sposobnost za odluku.

 Da li ste ikada o tome razmišljali? Možete li zbilja odlučiti što ćete učiniti, ili vaše odluke drugi donose?'' William James je odlučio da on ima slobodnu volju. Postoji slobodna volja, on je zaključio. 'Moj prvi čin slobodne volje je vjerovati u slobodu volje.' To je snaga za odlučnost.'' (Gary Zukav, Soul Stories, 2000.) Sudeći po zaključcima William James, odluka o ulasku RH u EU nije bila izborom slobodne volje većine hrvatskog naroda, jer izmjenom Zakona nametnuta je relativna većina u odnosu na apsolutnu. Građani u RH na Referendumu za ulazak u EU dobili su dvotrećinsku većinu glasova, od onih koji su izašli na izbore (43%), onda nije istina da je bilo 66.27% birača za, 33.13% birača protiv, nego tek jedna trećina (1/3) od ukupnog broja državljana s pravom glasa. A oni koji su glasali protiv dobili su etiketu fašista.''Očigledno je kako je kampanja pokazala da se među dobrim dijelom protivnika EU nalaze blagi fašisti.'' (VL, 23. 01. 2012.) Narodna poslovica kaže: svako zlo ima i svoje dobro. Pretpostavimo da su izišli na izbore svi hrvatski državljani s pravom glasa, što bi po logici činjenica mogli reći - još dvije trećine (2/3) glasača, onda bismo de facto dobili ovakve rezultate: 29% ZA i 71% NE u EU. Gledano s političke točke gledišta u RH, svi protivnici EU bili bi proglašeni fašistima, po ''našem'' rečeno – ustašama! Dakle, trebali bismo zapravo zahvaliti se onima koji su bojkotirali Referendum. Isto tako pohvaliti građane koji su glasali ZA, jer su jedni s nehajem, a drugi s glasom učvrstili ''antifašističke temelje građanske zemlje''. Vjerojatno je ova činjenica (de lege) bila osnovnica sporazuma svrstavanja ''istomišljenika'' sa Kukuriku koalicijom (ateistima, agnosticima,
 
homoseksualcima i ''antifašistima''): HDZ-a, Saborskih zastupnika, Pupovčevih Srba (četnika), nacionalnih manjina, akademika, biskupa, Pape, Amerikanca, Europejca, čak i uznika iz Haaga, od kojih je bila presudna odluka generala Ante Gotovine - ZA! Zaključna misao Savjeti poslije donesenih odluka su kao kiša poslije berbe. Možda će ovaj osvrt biti - ulijevanje vode u šuplju posudu! Ipak, ponovit ćemo jednu rečenicu iz našeg prethodnog osvrta, dakle prije Referenduma, kako se ne bi dobio dojam da smo baš svi obične guske. Rekli smo: ''Bez obzira što misli SDP-eri, jedno je sigurno i neizbježivo: ispuniti uvjete pristupa Hrvatske EU. U nizu tih uvjeta je – odlazak s opozicija vlasti u Hrvatskoj na kojima se donose odluke i daju zapovijedi!''

 Upravo je našu spoznaju potvrdila najmoćnija osoba u Europskoj zajednici Njemačka kancelarka Angela Merkela na 42. Forumu u Davosu: '' Moja vizija je jedna politička unija, jer Europa mora ići svojim putem. Moramo se približiti jedni drugima kada je riječ o zakonima i politici. Tijekom duljeg procesa prenijet ćemo svu moć u ruke Europske komisije koja će na kraju voditi Europu kao jedna nova ujedinjena europska vlada.'' (HRsvijet, 26. 01. 2012.) Hrvatski narod je u dva navrata dao pravo samome sebi da o sebi odlučuje: dne 19. 05. 1991. - uspostavu samostalne i demokratski uređene Republike Hrvatske, i 22. 01. 2012.- ulazak u EU, gubljenje nacionalne samostalnosti za ovisnost u Europi. ''Politika je varava i kratkog je daha. Pravda temeljena na istini daleko je jača od ikakve realpolitike'', rekao je akademik M. Vidović, prije 44 godine, u svom podnesku: ''Eksperimentalna generacija jugoslavenskog komunizma'' (I. Simpozij HR, 31. 02. 1968.). Hvati nisu na vrijeme shvatili - da nešto nije u redu. Naime, ako je Vlada u RH, u koju narod nema povjerenje, prenaglašeno govorila kako će građanima biti dobro, ne samo dobro nego super, ako se uključe u EU, da se radi o danajskim darovima.

 U hrvatskom slučaju to će izgledati ovako: 1 Hrvat naspram 500 Europejaca, ne samo u donošenju odluka o vitalnim interesima nego i u raspodjeli dužnosti i dobivanju potrebnih kredita. Opet su došle na repertoar Titove ''zasluge'' na TV, Saboru i medijima. Tanja Verat iz SDP-a kazala je zastupnicima iz Južne Hrvatske: ''Da nije Tita, ne bismo mi iz Istre i vi iz Dalmacije sjedili u Saboru.'' (VL, 26. 01. 2012.) Kako dugo će Titovi pioniri sjediti u Hrvatskom saboru, dao je odgovor talijanski ministar za odnose sa parlamentom Carlo Glovanardi na Skupu ''Italija i Dalmacija danas i sutra'', u nazočnosti talijanskog neofašiste, hrvatskog saborskog zastupnika Furio Radina, rekavši: ''Po ulasku Hrvatske u EU, uzimamo Dalmaciju i Istru. Italija će izvršiti kulturnu, gospodarsku i turističku invaziju, kako bi obnovila talijanstvo.'' (Mile Prpa, HRsvijet, 23. 01. 2012.) Vlada u RH najprije se je odrekla Hrvata u dijaspori čim su odredili glasanje samo u malobrojnim državnim poslanstvima.

 Pokazalo se u posljednjim predsjedničkim i zastupničkim izborima, kao i prilikom Referenduma, da je izmjena Zakona za iseljeništvo prvenstveno bila usredotočena (fokusirana) na uskraćivanju hrvatskog nacionalnog izražaja u dijaspori, što je pomoglo Josipoviću i Milanoviću dobiti izbore i Referndum. Hrvati iz dijaspore, nakon svega što su učinili i dali za Hrvatsku, tretirani su od Vlade u RH (kao i za vrijeme Jugoslavije) - negativni politički element; ignoriraju doprinos emigracije u osloboditeljskom ratu; podcjenjuju materijalni potencijal dijaspore i omalovažavaju naše intelektualne sposobnosti – stoga ćemo (kao zahvalnicu) parafrazirati riječi biskupa Campano: ''Pogledaj, građanska zemljo, razgaljenu stražnjicu.'' Kažu da je te riječi (umjesto ''barbarska'' stavili smo ''građanska'' ) izgovorio Antonio Campano, biskup iz Krotona i poznati humorista XV. stoljeća, kada je vraćajući se s koncila u Regensburgu – još uvijek uzbuđen zbog općeg, po njegovu mišljenju neznanja u Njemačkoj došao do granice u Alpama i pokazao Njemačkoj svoju stražnjicu.
 
Predsjednik RH Ivo Josipović podanik je RS i Srba uopće PDF Ispis E-mail
Autor: uznik   
Ponedjeljak, 23 Siječanj 2012
Jeli predsjednik RH Ivo

Josipović naivan ili

pokvaren?!



Umjesto uvoda "Cvebice" iz Večernjaka (Zoran Bajt) "Odnosi Hrvatske i Srbije ne trebaju se temeljiti na rivalstvu nego na partnerstvu. Više treba govoriti o partnerstvu, tako radimo i Tadić i ja. Stvaramo dobru pozadinu – izjavio je hrvatski predsjednik Ivo Josipović gostujući na kraju svoga prvog službenog posjeta Srbiji u emisiji RTS/PTC “Svedok” koja se emitira u najgledanijem terminu. Suradnja s J. Kosor Govoreći o iskrenosti u odnosima Srbije i Hrvatske posljednjih godina, Josipović je kazao da je uvjeren u iskrenost Borisa Tadića te da i on želi da ti odnosi budu najbolji mogući. – Nezamislivo je da netko želi dobro svojoj državi bez dobrih odnosa sa susjedima. Ima konkretnih pomaka i to je važno – izjavio je Josipović. Na pitanje kako komentira kritike da se “zaglavio u regiji i da bi više trebalo gledati preko oceana”, Josipović je kazao da te kritike često dolaze iz krugova koji nisu izašli iz prošlosti, ali da je i to dio demokracije. Komentirajući odnose srbijanske i hrvatske vlade, kao i mišljenje hrvatske premijerke Jadranke Kosor o povlačenju hrvatske tužbe protiv Srbije za genocid, Josipović je rekao da “su uz različit celofan oni ipak na istim pozicijama te da je Vlada Jadranke Kosor i njegova Vlada”. U Zagrebu je pak J. Kosor bila upozorila: – O tužbi za genocid odlučuje Vlada, a Vlada to pitanje nikad nije razmatrala. A Josipović, na pitanje koja je to formula savezništva koja bi mogla ujediniti Srbiju i Hrvatsku, kao što je recimo Zajednica za ugljen i čelik bila nit spajanja Francuske i Njemačke poslije II. svjetskog rata, naglasio je da “možda ne moramo tražiti neku takvu točku zajedništva, ali da odnosi mogu biti bolji i kroz suradnju nevladina sektora, zatim u gospodarstvu i znanosti”. Najkreći eho na gornje izjave Ive Josipovića Bio Ivo naivan ili pokvaren, u obadvije uloge trebalo bi mu zabraniti njegvo obnavljanje bratstva i jedinstva sa Srbijom i ujedinjenja. Samo naivčina i mentalno poremećeni um mogu vjerovati u iskrenost Srbije i Borisa Tadića prema Hrvatskoj jer bi to značilo spontano odustajanje od Velikosrbske ideologije. Najstrašniji, najpogubniji i najgori dio svoje povijesti, Hrvatska je propatila u zagrljaju "bratstva i jedinstva" sa Srbijom od 1918. do 1991. Spasi nas Bože, ako postojiš od obnove "bratstva i jedinstva" s najgorom državom u Europi, sa Srbijom, koja je izazvala Prvi svjetski rat, iz kojega je rođen fašizam i komunizam, dva najveća zla u ljudskoj povijesti. Srbija bi se trebala ispričavati svima europskim pa i svjetskim državama radi zala komunizma i fašizma, koji su svima ljudima i narodima nanijeli nepojmljivo strašna zla. Počelo tih zala je u Srbiji, u Sarajevskom atentatu. Obostrana gospodarska poslovnost da, ali bez bratskih zagrljaja i ljubavi. U Tadićevoj Srbiji, uz njegov blagoslov grade se spomenici, Srbija rehabilitira i glorificira ovih dana fašističko-četničkoga vođu Dražu Mihailovića, koji je uz komunističkog vođu Josipa Broza Tita najveći zločinac prema Hrvatskom narodu. Ivo Josipović je malo zakasnio na glavne svečanosti fašistu Draži Mihailoviću, a zaboravio je i na malne svakotjedno paljenje hrvatskih zastava u Beogradu. Kod drugog posjeta Beogradu, položit će Ivo Josipović vijenac pred spomenik fašističko-četničkom vođi Draži Mihailoviću i ispričat će se Tadiću i Srbiji radi toga, što ga je vitez Jure Francetić nemilosrdno gonio i pobjeđivao. Ivu Josipovića nismo vidjeli među hrvatskim braniteljima! Ivo Josipović se nije borio za obranu Hrvatske niti je kao glazbenik skladao bar jednu pjesmu u znak hrvatske patnje ili hrvatskih pobjeda. Zato Ivo Josipović olako oprašta i zaboravlja zločine Miloševićeve Srbije i srbske JNA kao na primjer: Aljmaš, Dalj, Erdut, Sarvaš, Vukovar, Škabrnja, Slunj, Saborsko, Široka Kula, Gospić, Karlovac, Osijek... Pola milijuna Hrvata živjelo je u progonstvu, koje je počelo upravo ovih dana 1991. u Aljmaću, Dalju, Erdutu i Sarvašu...Tko zaboravlja prošlost mogla bi mu se osvetiti budućnost. Predsjednik RH Ivo Josipović nije pristupio rješavanju nijednog ključnog pitanja sa srbskim predsjednikom Borisom Tadićem, nego su tračili vrijeme, bez spomena vrijednih djela. Evo u daljnjem osvrta na neke propuste Ive Josipovića. Prvo pitanje je službeno poništenje velikosrbske ideologije Predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović nije u Beogradu postavio ključno pitanje za uspostavu dobrosusjedskih odnosa Srbije i Hrvatske, a to je službeno poništenje vjekovne ideje Srbije i Srbske pravoslavne crkve o stvaranju Velike Srbije na prostoru Hrvatske i drugih susjednih država. Ta velikosrbska ideologija harači po povijesnim i suvremenim hrvatskim zemljama od 16. stoljeća (pećki parijarh Makarije), preko Čarnojevićevaca, Dositejevaca, Vukovaca, Garašaninovaca, Belo-crnorukaša, srbske hajdučije i četništva, SANU-memoranduma, Miloševićevih ratovanja pod krstom SPC-a do međe Karlobag - Karlovac - Virovitica. U toj Miloševićevoj velikosrbskoj ludomaniji zdušno su ga pomagali u ratovanju i spletkarenju Karadžić, Šešelj, Mladić, Plavšić, Babić, Martić, Džakula, Dodik, Pupovac, Drašković, Koštunica...znanstvenici SANU-e, patrijarsi i popovi SPC-a, a i Boris Tadić nije bio reakcija... Nema uspostave dobrosusjedskih odnosa Hrvatske sa Srbijom, dok se Srbija ne odrekne Velikosrbske osvajačke i genocidne ideologije, kojoj je cilj ubijanje i progon Hrvata i proširenje Srbije na prostor Hrvatske. Stav Borisa Tadića nije primjeren, nego drzak Srbija je odgovorna za sve ratove počev od Balkanskih i ranijih, zatim za Prvi svjetski rat, iz kojeg su rođena obadva najveća zla u ljudskoj povijesti (komunizam i fašizam), preko četničkih genocidnih ratova fašističkog vožda Draže Mihailovića do ratova Slobodana Miloševića. Gospodin Boris Tadić je predsjednik te i takove Srbije, koja se nije ništa promijenila. "Vuk dlaku mijenja, ali ćudi nikada!" Boris Tadić diktira termin svoje posjete Vukovaru, umjesto da skromno i zamolbeno pita, dali on smije i kada smije posjetiti Vukovar, kojega su njegovi Srbi - zločinci pretvorili u Hrvatsku Hirošimu. Sa Srbijom se drugčije razgovara, nego to čini ponizni Ivo Josipović. Srbija se ne ispričava za ratne zločine Nijedno dosadašnje srbsko "izvinjenje" u BiH i u Hrvatskoj ne vrijedi ništa! To je onako uzputno "In Einrede!" nešto rečeno sa skrivenim subjektom, nejasnim objektom i predikatom i to na primjer u HTV-1 emisiji NU od Aleksandra Stankovića... Pri srbskom "izvinjnjenju" uvijek su obadvije strane jednako krive. "Ko nas bre zavadi?!" Ispričnica Borisa Tadića bi trebala biti po uzoru Willy-a Brandta Prava ispričnica Predsjednika Borisa Tadića u ime Srbije za počinjene žrtve na Hrvatima u Hrvatskoj, za mučenje i progone Hrvata, za pljačku hrvatske imovine i sva razaralaštva, uključujući sijanje ubitačnih mina po Hrvatskoj mora biti jasna izgovorenim i pisanim tekstom i gestom pokajničkog klanjanja žrtvama kao što je to učinio Poljacima Willy Brandt. Pitanje granica Hrvatske sa Srbijom Kakvo to pitanje granica postavlja srbski predsjednik Boris Tadić, a malne pola današnje Srbije se nalazi na uzurpiranome hrvatskom prostoru (Srijem), na hrvatsko-ugarskom prostoru: Podunavlje i Potisje, koje su Srbi prozvali Vojvodina i na prostoru Bosanskog Sandžaka. U zadnjem velikosrbskom okupacijskom i genocidnom ratu uzrpirali su Srbi oko 1000 km/2 Hrvatskog Podunavlja, što bi Srbija trebala vratiti bez ijedne riječi intervencije od Hrvatske i duboko se izpričati Hrvatskoj. Hrvatska bi trebala postaviti pitanje povratka Srijema, Podunavlja i Potisja Hrvatima i Mađarima analogno Brandt-ovog odricanja prostora oko Odre i Niese u korist Poljske. Ivo Josipović nema pravo povlačiti Hrvatsku tužbu protiv Srbije! Predsjednik RH Ivo Josipović se je dao izmanipulirati od predsjednika Srbije Borisa Tadića na razgovor o povlačenju Hrvatske tužbe protiv Srbije za agresiju, genocid, mučenje i progon Hrvata, pljačku hrvatske imovine i vandalizam. Ivo Josipović nema ovlasti niti pravo povlačiti hrvatsku Tužbu protiv agresorske Srbije upućene Međunarodnome sudu u Den Haagu za ratne zločine pred 11 godina i usvojenu od Suda prije dvije godine. Tu Tužbu nema pravo nitko u Hrvatskoj povući, ni Hrvatski sabor niti Hrvatska vlada, nego samo Hrvatski narod Referendumom s dvotrećinskom odlukom. Dakako, kad Srbija izravna sve račune Hrvatskoj, povratak svevrstne pljačkovine... i odricanja od Velikosrbske ideologije. Predsjednik RH Ivo Josipović preuzima ulogu Tadićevog slugana Predsjednik RH Ivo Josipović se stavlja Borisu Tadiću u ulogu slugana transportera. Prenosi ikonu Bogorodice SPC, koja je bila na restauraciji u Beogradu i Ivo Josipović je "dobiva na dar", da bi je dopremio na odredište u Dalj i uštedio Srbima troškove transporta. Jeli taj Ivo Josipović pri zdravoj pameti ili je naivan, a možda i pokvaren?! Kud god se kreće ponižava se i ostavlja poraze za Hrvatsku! Ako je dobio na dar Ikonu srbske Bogorodice, onda ona treba završiti u riznici predsjednika Republike Hrvatske, a ne u Dalju. Gdje su prava autoktonih Hrvata u Podunavlju zvanom Vojvodina? Srbska nacionalna manjina u Hrvatskoj nastala najvećim dijelom posrbljivanjem Vlaha grkoistočne vjere i srbskih dotepenaca ima sva ljudska i nacionalna prava (nadprava), a Hrvati starosjeditelji na svome vjekovnom prostoru, uzurpiranom od Srbije žive u strahu i ne smiju se izjasniti da su Hrvati. Tadićeva Srbija ih dijeli na Bunjevce i Hrvate. Što je za njih učinio predsjednik RH Ivo Josipović? Ništa! Tadić je izmucao, da u Srbiji ima mnogo nacionalnih manjina pa to nije isto kao u Hrvatskoj... Zašto se sva prava Hrvata u Podunavlju i u Srbiji ne svedu na istu uzajamnu razinu s pravima Srbske nacionalne manjine u Hrvatskoj. "Koliko ti meni, toliko ja tebi!" Hrvatska se razbacuje davanjem prava i nadprava srbskoj nacionalnoj manjini u Hrvatskoj i malne nema strukture niti razine vlasti bez hrvatskih Srba u njoj. Srbska nacionalna manjina u Hrvatskoj ima čak posebna prava veća od drugih nacionalnih manjina. Za razliku od Srbske nacionalne manjine u Hrvatskoj, hrvatska nacionalna manjina u "Vojvodini" i u Srbiji strahuje od predstavljanja u svome identitetu i nema nijednog predstavnika u srbskim vlasima ni u Beogradu niti u Novome Sadu. To je po novome bratstvu i jedinstvu, kojega stvara Ivo Josipović i Boris Tadić. Ivo Josipović ne postavlja pitanje povratka Hrvata u "Vojvodinu" Srbi iz Hrvatske su pobjegli radi straha za zločine, koje su radili u Hrvatskoj. Nisu zločinci samo oni hrvatski Srbi, koji su u četničkim odorama ubijali, mučili i progonili Hrvate. Zločinci su i oni hrvatski Srbi iz "Civilne zaštite", koja je po svojoj ulozi pljačkala imovinu prognanih Hrvata, palila crkve i kuće i obavljala sve druge infrastrukturne radove za četničke zločince u Hrvatskoj. Dakle "Civilna zaštita" je participirala u srbskim zločinstvima prema Hrvatima i hrvatskoj imovini. Ivo Josipović poziva na povratak Srbe, ali ne i Hrvate! Ivo Josipović poziva sve hrvatske Srbe na povratak u Hrvatsku. Ovima Srbima, što su obavljali infrastrukturne radove za četničke zločince u Hrvatkoj (pljačka, vandalizam, raznašanje pošte, rad u kuhinji, popravak cesta, pokapanje ubijenih Hrvata...) ne će se ništa dogoditi jer ih je prvi hrvatski predsjednik Dr. Franjo Tuđman amnestirao i abolirao. One druge hrvatske Srbe, koji su se borili oružjem protiv Hrvatske i pritom ubijali, mučili i progonili Hrvate s njihovih ognjišta čeka klupa Hrvatskog pravosuđa i rezervirana zatvorska mjesta, koja su zaslužili. Ovdje se postavlja najvažnije pitanje: Zašto predsjednik Srbije Boris Tadić ne poziva na povratak prognane Hrvate iz "Vojvodine" i Srijema. Ove Hrvate su Srbi prognali i prisvojili njihovu imovinu. Prognani nedužni Hrvati i pobjegli hrvatski Srbi su dvije različite, a ipak sudbinski slične kategorije. Zašto se prognane Hrvate zaboravlja pozivati na povratak, a poziva se na sve načine hrvatske Srbe: Gdje je tu jednakost u novom "bratstvu i jedinstvu", kojega stvaraju Ivo Josipović i Boris Tadić? Za danas dosta. Ovo šaljem na stotinjak adresa i molim one primatelje, koji imaju E-mail od predsjednika RH Ive Josipovića, da mu pošalju ovaj raspravni prilog. Hvala! Uz najljepše hrvatske pozdrave i zov: Sve za Hrvatsku, a Hrvatsku nizašto (F. Tuđman) Dragan Hazler, domobranski sanitetski častnik u pričuvi Basel, 21. srpnja, na obljetnički dan srbskog zločina u Aljmašu, Dalju, Sarvašu... 1991.
 
«« Početak « Prethodna 21 Sljedeća » Kraj »»

Stranice 181 - 183 od 183
Tražilica
Tko je Online
cestitka2014.jpg
  paveli_knjiga_mala.jpg















apartmentsmurter3.jpg












 
  

www.liberohosting.com

LiberoHosting za profesionalce i amatere

 
Top! Top!