|
Autor: uznik
|
|
Utorak, 27 Oľujak 2007 |
BORBA KOMUNISTA PROTIV HRVATA NACIONALISTA - U NOVIM UVJETIMA
SE NASTAVLJA
Prerušeni (preobučeni jugokomunisti) poslije 1990.g.presvukli su svoje stare komunističke odore i obukli, kamuflaže radi, hrvatskenacionalne. Nisu to napravili odmah devedesetih godina već su sačekali hrvatskomeđunarodno priznanje 25. svibnja 1992. g., kada su masovno prelazili u HDZ, HSS,i druge stranke s hrvatskim pridjevom. Osim formalnog učlanjenja u hrvatske stranke, svoju komunističko-udbašku ćud nisu mijenjali.A kako su to u konkretnom slučaju radili u Zadru, pročitajte tekst koji slijedi. Svakako ne propustite da tekst ne iščitate do kraja, jer u suprotnome bit' ćete uskraćeni za potpunu informaciju.
Urednik
REGIONAL – IVO MATANOVIĆ SUDAC«POROTNIK»(2)
SKANDALOZNO O SKANDALOZNOME
Poštovani uredniče!
U
današnjem Regionalu ( 26.11.2008-), a čiji ste Vi urednik,objavili ste
na 2. stranici, pod rubrikom «skandalozno» skandalozni tekst od Rade
Pejića, koji vam je donio u redakciju, skupa sa preslikom
sudskog zapisnika na kojemu se može iščitati i ime izvjesnog Ive
Matanovića koji je tada bio sudac porotnik i presuđivao tadašnjim
političkim uznicima.
Budući
ste, bez provjere, objavili podmetnuti vam tekst od Rade Pejića kao i
preslik - sudski zapisnik K-46/74 od 24.VII. 1974.g.)zahtijevam da u
skladu Zakona o tisku, na istoj stranici i istoj veličini objavite i moj
prosvjed kako slijedi:
1.
Objaviti preslik Krivične prijave koju sam podnio Županijskom
državnomodvjetništvu protiv prof. Bruna Zorića i ing. Ive Ćoze, koji su
javno po zadarskim ulicama i gl. trgu u Zadru dijelili prolaznicima
inkriminirani zapisnik u kojemu se nalazi i ime Ive Matanovića koji je
zaista postojao, ali ovaj je rođen 1905.g. u Vrgadi, a moja malenkost
1930.g. u Šimićima kod Bajnjaluke (vidi preslik osobne iskaznice).I
ako su obojica znali da se zapisnik ne odnosi na mene, podvalili su mi
moga dvojnika kao kukavičje jaje,kako bi me što više oblatili među
svekolikim članstvom političkih. uznika, a išire, dakako.
2. Objaviti dijelove presuda Općinskog suda Zadar koje se odnose
na sudsko parničenje između mene i Bruna Zorića, glede moga javnog
iznošenja «neistina» o Zorićevom kriminalu i njegovom članstvu u SK.
Doslovce sam tada napisao:»Drug Zorić je još davne 1964. g.primljen u SK
(Savez komunista) u kojem je ostao sve do konca 1971. g. Dokaz
partijska knjižica br. 841–197 od 3.03.1964. godine. Zatim molba za
povezni prijem Biograd, Zadar – Duvno – spis br. 01 – 125/1 –
71».Također sam tada još napisao, da je drug Zorić jedini hrvatski
politički uznik sa zadarskog područja kome je 1979.g. u Okružnom sudu
Zadar brisana kazna.
3.Objaviti preslik rješenja Glavnog stana HČSP kojim je drug Ivo
Ćoza smijenjen sa dužnosti člana glavnog stana stranke kao i izbačen iz
stranke zbog svog lažnog životopisa, a i lažnog člana hrvatskog
političkog uznika- a koji je status člana priskrbio si uz pomoć lažnog
svjedoka prof. Bruna Zorića. Još uvijek se vodi upravni postupak protiv
Ive Ćoze kod Administrativne komisije Vlade RH – zahtjev je da mu se
mora ukinuti status pol. uznika te da treba vratiti preko 120.000.-
kuna, koje je već do sada primio u vidu povećane mirovine.
Napominjem
da sam i protiv Rade Pejića, Srbina iz tzv.rs. - iz Prijedora pokrenuo
postupak (preko web portala) da se razobliči njegov lik,koji se također
lažno predstavlja u Hrvatskoj, da je on Hrvat, veliki hrvatski mučenik,
a potom i osoba koju sada ove- hrvatske vlasti proganjaju i to upravo
zato što je on hrvatski politički uznik.
Istina je, on jest
politički uznik, osuđen po presudi vojnog suda br I. K -199/72 0d 04.
09- 1972.g. a koja se odnosi na šovinističke ispade, dakle, osuđen je
zbog srpskog šovinizma. Nu bez obzira što je on srpski šovinista, on
prema našim pozitivnim Zakonima o političkim uznicima ima pravo na
status pol. Uznika. Upitno je, međutim, što je on srpski šovinista.a ne
hrvatski!!????
Urota
gore imenovanih protiv mene traje već nekoliko godina i to zbog toga, što
sam svu trojicu javno raskrinkao, zbog njihovog kriminala, a i zbog
lažnog predstavljanja pred svekolikom hrvatskom javnošću. Bruna Zorića
i Ivu Ćozu raskrinkao sam , kako sam već gore i naveo, zbog njihove
pripadnosti bivšem savezu komunista, a Radu Pejića zbog lažnog
predstavljanja - sebe kao uznika Golog Otoka, u čije ime je, sa još dva
lažnjaka, utemeljio i udrugu pod nazivom „Goli otok“. Pod ovim imenom
on se, kao predsjednik udruge oglašava na web portalima kao velika žrtva
bivšeg režima i širi laži kako ga i sadašnje vlasti progone zbog toga, a
on je najobičniji kriminalac i varalica.Odmah poslije „Oluje“ on je
svojim „Ostap-Benderskim“ smicalicama uspio uzurpirati nekoliko kuća
svojih srpskih sunarodnjaka u G. Karinu, potom ih preprodati, a jednu je
zadržao i za sebe kao tobožnji izbjeglica iz Bosne -Prijedora, gdje mu
i sada živi dio njegove uže obitelji. Kao deklarirani Srbin, on nije
nikuda morao, odnosno njegova obitelj bježati. jer kako je poznato,
Srbi nisu progonili svoje sunarodnjake.
Kroz
čitavo vrijeme rata Rade Pejić je boravio u Njemačkoj, a obitelj mu u
Prijedoru. Po tadašnjim njihovim zakonima, svi odrasli ljudi koji su
živjeli negdje u dijaspori morali su slati okalnim vlastima po 300 DM
mjesečno - kao pomoć napaćenom „srpskom narodu“, a tko to ne bi poštivao
bio bi proglašen narodnim neprijateljem. Sam Pejić se ponašao po onoj
narodnoj, „umiljato janje dvije ovce sisa“.
U
Njemačkoj se, uz pomoć nekih prijeratnih dokumenata o
privremenom boravištu u Hrvatskoj, predstavljao kao Hrvat i sakupljao
pomoć za Hrvatsku, a slao ju u tzv. rs.
Kroz
svo vrijeme rata kćerku je školovao u Prijedoru, koja je u međuvremenu završila amedicinski fakultet
je u Banja Luci. I sada posjeduje imanje stečeno po
majci, srpkinji Dušanki Kolar, u selu Lamovita kod Prijedora a uz to još i stan
u Prijedoru, kojeg koristi kćerka . Za svoga, sada već pokojnoga oca
Milu, bivšeg milicionara, uspio je, poslije slavne„Oluje“ isposlovati
stan u predgrađu Zagreba, jer ga je prijavio kao izbjeglicu. U kakvom je
statusu taj stan trenutno,ne znam, ali sasvim sigurno znam da se protiv
Rade Pejića vodi preko desetak sporova po sudovima u cijeloj Hrvatskoj -
zbog prevare i kriminala, a od toga najviše se ih vodi u Općinskom sudu
u Obrovcu, na čijem terenu ima stalno mjesto boravka-G. Karin
Budući
je Rade Pejić preko tjednika Regional, iznoseći neistine i notorne laži
o meni, nanio mi ogromnu moralnu štetu , moram mu poručiti, da je „povukao mačka zarep“ i da će uz svojih
116 sudskih poziva (nedavno javno izjavio o tome) dobiti još nekoliko,
naravno sa odštetnim zahtjevom i krivičnom odgovornošću i to ne samo za
klasična njegova kriminalna djela već i za ratnu kolaboraciju
sa četnicima u tzv. rs. Dakle za ratni zločin u pomaganju.
Za
iznijete podatke za gore imenovane pripravan sam moralno i materijalno
odgovarati pred cjelokupnom hrvatskom javnošću pa i sudom, dakako, jer
posjedujem sve materijalne dokaze, koje sam godinama bio prisiljen
prikupljati . Prikupljao sam to i zbog toga jer sam i sam bio proganjan
od bivših komunista i to ne samo verbalno nego i sudskim putem. Zbog
kriminala u HDZ-u napustio sam i tu stranku 1994.g. – i ako je u
mojoj kući ta stranka utemeljena, a ja osobno postao njenim članom prije
svih ostalih Zadrana - u Zagrebu 15.lipnja 1989.g. Isto tako napustio
sam i stranku HSP, a poslije i stranku HČSP, zbog infiltriranih komunista
u njima, a i zbog Đapićevog kriminala.
Moje
hrvatsko podrijetlo i pripadnost ustaškom pokretu,hrvatskom
nacionalizmu i hrvatskom radikalizmu poznato je javnosti, jer sam ih ,već
u nekoliko navrata opetovao u javnim glasilima, s naglaskom, da se ne
stidim svoje prošlosti. Naprotiv ponosan sam na svoju prošlost a i na
moju volontersku djelatnost, kojom se trenutno bavim.
Ponosan
sam i na sva moja progonstva u bivšem komunističko-jugoslavenskom
sustavu ( 4 puta osuđivan). Ponosan sam i zato što nikada u životu nisam
ni prekršajno kažnjavan za kriminal ili bilo kakve druge financijske
malverzacije. Ponosan sam i zato što sam kronični antikomunista
i antijugoslaven (tako mi piše i u jednoj komunističkoj presudi).
I
najzad, ponosan sam i zato što sam kronični i anti-antifašista,
poglavito ovih zadarskih, koji su iz Zadra na 27. srpnja ov..g. išli, sa
punim autobusom, u Srb slaviti skupa sa Srbima tzv. Dan ustanka naroda
Like, a slavili su ustvari dan srpskog pokolja nad hrvatskim narodom u
tom dijelu Pounja, poglavito u selu Borićevac, gdje su Srbi Zavrijeme
tog ustanka poklali preko 300 žitelja sela Borićevca, a ostale,
njihpreko 2000 protjerali, odnosno natjerali u bijeg. Ovdje treba
spomenuti da se taj dan, tzv. dan ustanka naroda Like od 1990.g. više ni
službeno ne slavi i to baš zato što je tog dana izvršen najveći pokolj u
Drugom svjetskom ratu.
Koristim
i ovu prigodu da izvijestim zadarsku javnost kako se ista ta grupa tzv.
zadarskih antifašista i ove godine pripremaju da idu u Jajce proslaviti
dan AVNOJ-a - proglašenje njima tako drage Jugoslavije. Kako sam
informiran na put kreću već u petak, a predvodit će ju Mate
Grubišić. Idu sa punim autobusom - oko 50 ljudi. Malo čudno da ih još
toliko ima? Također koristim ovu prigodu da zamolim zadarske novinare da
i sami, zbog svoje profesionalnosti, otputuju sa tzv. antifašistima u
Jajce i svojim komentarima poprate taj dogođaj. Veselilo bi me kada bi
se to i kamerama zabilježilo.
Zašto da ne?
Još
jednom molim urednika da u skladu sa Zakonom o tisku objavi ovaj tekst
na istoj stranici i pod istom rubrikom„skandalozno“. Ovog puta naslov
treba da glasi: SKANDALOZNO O SKANDALOZNOME.
U protivnome, morat ću posegnuti sa zakonskim normama, što mi zbog dosadašnjih korektnih odnosa sa Regionalom nije nakana.
U Zadru, 27.studeni 2008.g.
Ivo Matanović, predsjednik Zdruga udruga hrvatskih političkih uznika RH i inozemstva.
II.
I V O M AT A N O V I Ć
Ive Zadranina 1/D
Z A D A R
ŽUPANIJSKO DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO
/Na ruke predsjedniku odvjetništva/
Z A D A R
PREDMET: Krivična prijava protiv Prof. Bruna Zorića iz Zadra, sa stanom u Ulici Alberta Hallara 14 (Bokanjac)
i
Ive Ćoze, dipl. ing. Sa stanom u Ul. Braće Vranjanina 2 – Zadar
Krivi su:
Što
su fotokopirali Zapisnik o vijećanju i glasanju K –46/74 od 24.VII.
1974.g., sa suđenja bivšim političkim uznicima, okrivljeni:Kovačević
Mate i drugima za neprijateljsku propagandu (prilog kopirana presuda).
Ovaj sudski zapisnik su imenovani fotokopirali u više primjeraka
i dijelili na gl. Trgu u Zadru prolaznicima, s namjerom da upozore
Zadrane kako je među sudcima porotnicima bio i izvjesni Ivo Matanović
kao sudac porotnik, odnosno taj izvjesni je sadašnji predsjednik
Hrvatskim političkim uznicima u Udruzi «Ivo Mašina» Zadar. Namjera je
očita, da oblate predsjednika udruge Hrvatski političkih uznika «Ivo
Mašina» Zadar Ivu Matanovića, kako je on, eto, nekada za vrijeme
vladavine komunizma i sam pripadao tom ozloglašenom komunizmu koji je
kao sudac porotnik sudio hrvatske ljude za neprijateljsku djelatnost
protiv komunizma i sl.
Uvidom u
spis u državnom odvjetništvu Zadar, ustanovio sam da je u tom vremenu u
Zadru zaista postojao moj dvojnik Ivo Matanović koji je bio sudac
porotnik i koji je na tu dužnost imenovan po službenom Glasilu br.7 od
30.Vi 1977.g.. Imenovani je rođen 1905. u Vrgadi, a otac mu se zvao
pk.Gašpar. Prije tog vremena, navodno, je radio u službi državne
bezbednosti,dakle bio je profesionalni udbaš.
Kako
se iz priloženog vidi, gore imenovani žele putem slučajnog mog dvojnika
Ive Matanović pk. Gašpara, podmetnuti mene, kao kukavičje jaje, pod
njegovo ime i na taj način me oblatiti među hrvatskim pučanstvom, a
poglavito među svekolikim članstvom hrvatskih političkih uznika.
Ovim
načinom su imenovani svojim rasturanjem, gore spomenute presude,
napravili mi neprocjenjivu moralnu štetu, pa stoga tražim oddržavnog
odvjetništva, da sukladno Zakonu o falsifikatima - krivotvorenju državnih
povjerljivih spisa, sudski gone inkriminirane, a meni nadoknade adekvatnu
moralnu i materijalnu štetu. U ovom slučaju moj zahtjev je
100.000.-kuna koji iznos moram utrošiti i za javno objavljivanje
presude kojom će bitio bjavljeno da ja nisam ta osoba, pod koju me
podmeću gore spomenutih.
Prilozi:
- preslik falsificiranog zapisnika sa rasprave
- preslik obavijesti Udruge „Jazovka“,koje Bruno Zorić
rastura dalje stanovnicima Zadranima isvekolikom članstvu
hrvatskih političkih udruga
- preslik osobne iskaznice podnositeljaove prijave
Zadar, 5. studeni 2008.g
Podnositelj prijave:
Ivo Matanović
________________________________________________________________________
26.02.2009. | 20:17 SLOBODNA DALMACIJA
Radu Pejića država zvala u srpsku kuću, a sada gadeložira
Karin:dao 100.000 eura pa izbačen na ulicu
Rado Pejić ostao je i bez životne ušteđevine i bez kuće, osuđen na ‘smještaj’ u prikolici / Vladimir Ivanov / CROPIX
Pejić se kao bivši politički logoraš 1996. uselio u dodijeljenu mu srpsku kuću, potpuno je uredio, a onda je vlasnica iz Beograda takvo zdanje prodala za deset tisuća eura.
piše Ivica Nevešćanin/EPEHA
Ovaje
deložacija bjelodani dokaz da u hrvatskoj vlasti glavne konce još
uvijekvuku UDBA i KOS! Oni su organizirali kriminalnu pretvorbu tijekom
rata i tim sunovcem financirali sve dosadašnje izbore u Hrvatskoj.
Todokazuju
i svjedočenja Žarka Puhovskog u Haagu i Vladimira Šeksa u
slučajuGlavaš. Sada po svaku cijenu žele onemogućiti naš rad i ugasiti
udrugu, pričemu im deložacija služi kao izlika - izjavio je Rado Pejić,
član Udrugebivših političkih zatvorenika “Goli otok” iz Karina,
neposredno prije nego štoje u nazočnosti sudskog ovrhovoditelja i
policije u četvrtak deložiran izsrpske kuće u kojoj, kao povratnik iz
Njemačke, živi od 1996. godine.
Sudskiprogon
Pejićživi na katu, a prizemlje koristi za prostorije HDPZ-a “Goli otok”.
-
Oddržave sam dobio nedovršenu prizemnicu, u nju uložio 100 tisuća eura
i podignuokat, a sada me iz nje tjeraju jer je vlasnica kuću prodala
trećoj osobi bezmoga znanja za 10 tisuća eura! Pa gdje toga ima - žali
se Pejić,optužujući da iza pravomoćne presude Županijskog suda u Zadru
o iseljenju stojiinteresna sprega APN-a, pojedinih sudaca i trgovaca
nekretninama.
- Kućaje do 2005.
bila u vlasništvu Stanice Tekić, koja danas živi u Beogradu.Početkom
2000. došla je u Karin u namjeri da mi kuću proda jer je vidjela dasam
je uredio i podignuo kat. Tražila je 20 tisuća ondašnjih maraka, a ja
samnudio 15 tisuća.
Otišlaje
neobavljenog posla, da bih ubrzo doznao da je za prodaju kuće
opunomoćilaGordanu Alavanju, vlasnicu agencije za nekretnine iz
Obrovca. Ona je pak 2005.kuću prodala Luciji Šimić iz Zagreba, inače
kćeri svoje suradnice, za 10 tisućaeura. Od tada je počeo moj sudski
progon - kaže Pejić.
Sličnoje doživio i Ivan Brekalo, jedan od osnivača HDZ-a u Njemačkoj i dugogodišnjidopredsjednik stranke.
-U
Hrvatsku smo došli na poziv tadašnjega predsjednika Tuđmana i
ministraŠuška. Dali su nam kuće i rekli da tu živimo. Nikad nam nisu
rekli da to nijenaše, a sada nas tjeraju na ulicu. Masno su nas
prevarili i opljačkali- kaže Brekalo.
Četvorica prevarenih
SudbinuRade
Pejića na sličan način dijele i ostali članovi Udruge “Goli otok”:
IvanBrekalo, Stjepan Hoborka, Rafael Brnada i Frano Ditrih. U Karin su
došli 1996.na poziv hrvatskih vlasti iz Njemačke, Švicarske i Zagreba,
a sada ih ta istadržava deložira iz dodijeljenih im kuća u koje su
uložili svoje životneušteđevine.
Život u prikolici
Pejićod
danas živi u kamionskoj prikolici koju je dovezao iz Njemačke i
parkirao udvorištu kuće. U nju je smjestio krevet i noćni ormarić na
kojem drži knjigeomiljene još iz zatvoreničkih dana u Staroj Gradiški,
gdje je od 1972. do 1974.izdržavao kaznu zbog verbalnog delikta protiv
Jugoslavije. Početkom 1980.otišao je u Njemačku i tamo se povezuje s
političkom emigracijom koja je,tvrdi, i onda i danas, premrežena
suradnicima UDBA-e i KOS-a.
#####################################################################
HRVATSKI NAROD KADA BRANI RODNU GRUDU – NE BOJI SE SMRTI
Malo
je naroda koji po običaju i po potrebi znadu mirno reći: tuđe ne ćemo,
svoje ne damo! Hrvatski narod je, naime, jedan od rijetkih sjedilačkih
naroda na svom povijesnom i pravnom prostoru i oduvijek je branio svoju
zemlju od raznih nasrtljivaca, a nikad nije išao osvajati tuđe zemlje.
U
povijesti su poznata dva ugovora o nenapadanju
koje
su naši stari sklapali s onima koji su imali u rukama silu, a kojima je
naša zemlja bila nezaobilazna: Prvi ugovor je, prema grčkom antičkome
piscu Strabonu, sklopljen između naših predaka sa srednjeg Jadrana i
Aleksandra Makedonskog nakon njegova osvajanja.
O
velikim poteškoćama s obranom Hrvatske od stranih najezdi napisane su
čitave knjige, a također i o otporu stranim zavojevačima kad bi
pojedini krajevi Hrvatske bili osvajani, ali nikada i čitava zemlja.
Hrvatska je jedina od zemalja između Dunava i Jadrana te između Alpi i
Crnog mora koja nikada nije bila posve porobljena i osvojena. Sabor u
Cetingradu je 1526 na vrijeme sklopio savez s vladarskom kućom
Habsburga o zajedničkoj vanjskoj politici i obrani i to nam je pomoglo
da održimo bar 'relique reliquiarum alium regni Croatiae' ne osvojivu
ni od Bizanta ni od Turaka.
No,
nije lako bilo ni s brojnim 'himbenim saveznicima', pa ni s Mađarima,
ni s Austrijancima, a kasnije ni s ostalim zavojevačima i
drugim'osloboditeljima', kao sto su to bili Srbijanci.
Otpor
i neprijatelju i himbenom savezniku dovodio je naše velikaše i hrabre
učene ljude i vojskovođe i u zarobljeništvo, pa i u tamnice, gdje su
bili mučeni i suđeni na smrti.
Najpoznatiji
mučenici za ideal dostojanstva i slobode bili su Petar Zrinski i
Fran-Krsto Frankopan, koje Habsburzi na nevjeru namamiše u Beč i tu ih
dne 30 travnja 1671 pogubiše, ne dadoše ni da se njihovi posmrtni
ostaci vrate u domovinu i tu kršćanski pokopaju.
Nitko
od svjesnih Hrvata nije zaboravio ni fra Filipa Grabovca, našeg
svećenika i pjesnika kojeg su Mlečani bacili u tamnicu u Veneciji gdje
je i umro. Njegovoj sudbini slične su i sudbine u novije vrijeme Milana
Šufflaja, Mile Budaka, Jure Francetića, I ve Mašine, Bruna Bušića,
Andrije Artukovića, Dinka Šakića, Kerubina Šegvića, itd. Kada su
srbijanski žandari usred Zagreba, željeznom šipkom, s leđa, napali i
ubili Dr-a Šufflaja, prvog albanologa, u najprominentnijim
intelektualnim krugovima između dva svjetska rata načinjen je protest
protiv tog zločina, kojeg je potpisao i Albert Einstein.
Preduga
bi bila lista pojedinaca koji su dali svoj život za ideal časti
dostojanstva i slobode Hrvatske, od Stjepana Radića do Brune Bušića,
ali to su tek pojedinci koji su ostavili traga u svom plemenitom radu u
hrvanju s divljacima koji niti znadu gdje su granice njihove zemlje,
niti prave razliku između onoga što je njihovo, a što nije. Kad ti
Srbijanac nešto ne može oteti, onda prizna da je to tvoje – do
daljnjega. No, stoga Hrvati u takve ljude nikada nisu imali povjerenja.
Najveći
junak u povijesti Hrvatske bio je bez i trunke sumnje – hrvatski narod.
Narod sjedilački i među najstarijima u Europi poslovično postojan,
narod kojemu su učenici apostola donijeli veselu vijest o Isusovu
uskrsnuću i tako «zavrgli» čvrstu vjeru u Boga po Isusovu Evanđelju, da
ni jedna ideologija nije uspjela da je imalo umanji, a kamoli poništi
ili zamijeni.
Hrvatski
narod je svojim junaštvom, u obrani kućnog praga, zaslužio naslov
Bedema kršćanstva u Europi.To junaštvo je u valovima kroz dvije tisuće
godina pokazano u bezbroj žrtava. Po onoj koju je mučenik Fran-Krsto
Frankopan napisao u uzama, čekajući smaknuće: «Rado onaj koji mrtve
štuje, na prošlosti budućnost si snuje» – i mi možemo reći: nije
nikakvo čudo što naš narod, ponajviše u Bosni, toliko štuje svoje mrtve
da im je dao podići preko sto tisuća stećaka, križeva i spomenika. A
nije čudo da naši neprijatelji kad god mogu i gdje god mogu ruše
spomenike našim pokojnim mučenicima – oni su pravo sjeme vjere u
poštenje i neumrlost dobrih ljudi. -
-
Najveća
epopeja koju je naš narod podni kao rijetko koji drugi u ljudskoj
povijesti - u obrani svoje zemlje – je epopeja Bleiburske tragedije,
epopeja Kriznog puta i najnovija pobjedonosna epopeja Domovinskog rata
kojeg je vodio duh istine prema lažnim bogovima, duh ponosa prema
kukavicama, duh pobjede prema otimačima, silovateljima i rušiteljima
naše baštine.
Štujući
svoje mučenike, naša je dužnost, da na njihovom djelu učimo svoju djecu
i potomstvo da se poštenim načinom daleko više koristi može steći nego
li pljačkom i otimačinom tuđega.
Bog
nam je svjedok - štovanjem mučenika mi potvrđujemo snagu svoje vjere.
Tom snagom se napajamo i po njoj idemo naprijed u slobodnu budućnost.
Nikad ne smijemo smetnuti s uma da je prošlost duga, ali je budućnost
još dulja. Budućnost proizlazi iz prošlosti, poput grana stabla iz
korijenja. Kad je zdravo korijenje, zdravo je i svo stablo, kad dobro
poznamo svoju prošlost koju su gradili i svojom krvlju zalijevali naši
mučenici, onda će u nama snaga njihove žrtve djelovati silinom vjere u
budućnost.
Akademik Prof. Dr. sc. Mirko Vidović
|
|
Zadnja Promjena ( Utorak, 18 Kolovoz 2009 )
|
|
Opširnije...
|
| |